Ka(k)o što

Prebirem po fotografijama (osjećam kako si prebirem po fotografijama). Tražim određenu, ali je ne nalazim - vjerojatno sam je izbrisala (izbrisala sam ju i izbrisala sjećanje da sam ju izbrisala... ipak, sjećanje da je postojala uporno sve dovodi u red). Prebirem po riječima (osjećam kako si prebirem po riječima) i nalazim ih. Još uvijek ih lako pronalazim bez ispisanog datuma. Volim svoje tajne pomagače uvijek spremne da uskoče u nevolji, pa bez obzira na lakoću pronalaženja stiskam f5 nekoliko puta za redom, i pratim kako se datum i vrijeme spremno ispisuju zamolbom jagodice prsta.
Sekunda... sekunda... sekunda...
(pusti me da dišem) (pusti me da živim) (pusti me da odem) (ne daj me)
A on je stari crni bicikl prislonio uz stablo. Cipele je složio pored njega i uspeo se uz nasip. Rijeka je velika i moćna; snažni brzaci i vrtlozi neprestano se izmjenjuju... i kao da ga zovu da im se pridruži.
(iz njega istječu svi životni sokovi)
F5... f5... f5...