Moje pjesme... želje i pozdravi

Joj, kako je meni uvijek išla na živce emisija 'Želje i pozdravi' koju bi nedjeljom ujutro emitirali na radiju... a treštala bi iz barem pola seoskih dvorišta. Te: Marici i Ivi sretno uplovljavanje u brak... kumu Peri čestitke na sedam novih kozlića, susjedu Zvonku rođenje petog sina... a barba Šimi mirno more i pozdrav posadi broda. Mam bi se 'živčano' počela češkati po glavi kad bi zasviralo - Daanaas maajkooo žeeniiš svoogaaa sinaaa... a taj mi refleks ostao sve do dana današnjeg.

Tom fenomenu nedjeljnog pjevanja ja sam zasluge pripisivala petkovim suzama. U mom kraju, kad bi u petak nekoga uhvatio ludi smijeh ili veselje, govorilo bi se Tko se petkom smije, plakat će u nedjelju... i što mi je onda preostalo drugo misliti nego da su se svi ovi s radija gadno naridali prošlog petka.

A jutros mene rano ulovilo pjevati (pjevanje, smijeh, veselje... to se obično trpa sve u isti koš...) ... k'o svih sedam, osam... deset članova Von Trapp Family. Pa, reko', gdje ćeš na me... mislim, nije da ja stalno nešto ne pjevam, al' moje pjesme nisu neš' vesele, pa onda kad petkom odtulim tu nekakvu neveselu, ja onda i u nedjelju ponovim istu. Nema od mene koristi, mislim se... i mam se još više sneveselim i ništa mi se više ne da raditi. Takva snevesela odem nazvati sestru pa da se možda malo oraspoložim razgovorom, al' sestra u velikom poslu i kaže samo ako je nešto hitno. Pustim onda nju i odem nazvati susjedu zamoliti je da ako će po 'špeceraj' da ponese i meni. Al' ni ona se ne javlja, pa sad evo pišem post. A gadno je to kad ti si sneveseo i ništa ti se ne da raditi.
Mislim, nije da ja neću baš ništa... sasvim sigurno ću danas uključiti perilicu. Nema više odgađanja, inače ću hodati prljava i bez... hm, da... al' van mi se baš ne da.
Idem ponovno nazvati susjedu.