108.

Čitam u novinama o braniteljima iz Azovstala koji su prvi put od početka rata uspjeli vidjeti svoje obitelji. Sigurno su im (pre)puna srca, mislim se... lijepo je to. A čitam ovih dana i nešto o mjesnim vijestima, pa dođem do osmrtnica... pa me to odvede na razne strane, i gdje bih htjela i ne... do izlistavanja objava o umrlim braniteljima. Gledam - nešto malo ih je jedva prešlo šezdesetu, onaj veći dio ni toliko.
Momci koji su s jedva napunjenih dvadeset odlazili krvlju braniti svoje obitelji, pa im se, jednako kao i ovi iz Azovstala, vraćali sa suzama radosnicama... sada ponovno odlaze - s jedva napunjenih pedeset.
Ubiju te gadovi na kraju, ovako ili onako.