Improvizacija

Mene možda ne sustiže ona kletva 'dabogda imao pa nemao'... ali nekakav njen oblik ipak da, nešto kao 'imaš, al' k'o da nemaš'. Mora biti nešto takvo, obzirom koliko vremena trošim u stalnoj potrazi za nečim. Jutros razvlačim tijesto, i trebam kalupić za rezanje... i jasno - nema ga.
Al' ne bi to bio tako veliki problem da ja imam samo jedan kalupić kojeg sam, eto, negdje zametnula, nego je problem što ja imam jednu manju tonu raznih kalupića. Zapravo, imam jednu manju i jednu veću tonu za koje u kuhinji nemam dovoljno mjesta pa onda sve to držim u raznim kutijama... a moje prokletstvo je takvo da skoro nikada ne pronađem pravu kutiju kada mi je potrebna, pa stalno moram nešto improvizirati...
Srećom, ima se čaša (eto zašto je dobro piti vino :O)
In vino...

Jučer sam radila 'lažnu peku' iz tave. To je jednostavno jelo koje je moja mama često znala raditi, a ja sam ga voljela. Bilo je to ujedno i posljednje jelo koje je mama pripremila, dan prije no što će zauvijek otići. U više od dvije godine kako je nema, meni nije niti jednom palo na pamet pripremiti nešto slično... sve do jučer...
Život uvijek nađe put za ići dalje.

Pripremila sam tri komada mesa: jedan za tatu, drugi za mene i treći za Zlaju. Zlajo je svoj komad odmah sirov pojeo, a onda je za večerom sjeo pored stola i sa onom svojom slinavo-boležljivom facom netremice zurio u mene, tako da je u njegovoj zdjelici završilo i pola mog obroka, Kad je nestalo mesa, onda je jeo i krumpiriće. Čini se da sad može proći sve osim njegovih briketića. Ja sam poslije gladna morala ići spremiti nešto slatko, a Zlajo je nakon večere s neboležljivom facom otišao na spavanje, da bi se jutros ponovno gušio i slinio sve do zdjelice toplog mlijeka nakon koje je ponovno neboležljiv otišao van. Podsjeća me na Meghan M. sa onom svojom suzom na sprovodu za koju je rekla da ju može istisnuti kad god joj padne na pamet.
Naivka i MMa borac - čin drugi.

Tijekom jučerašnjeg dana spustio se jak pljusak s grmljavinom i tučom. Voda se u ogromnoj količini slijevala sa svih površina, kao bezbroj slapova, ali sve je trajalo tek nekoliko minuta i s posljednjim kapima kiše već je zasjalo sunce. Podsjetilo me malo na neke ljude koji su skloni velikim pričama i velikim obećanjima, ali kada obećanje treba održati i stati iza svojih riječi, onda bi to bilo uglavnom samo to - malo žestoke priče.
Dabogda ih... voda ne odnijela.