Dan bez kave
četvrtak, 29.09.2022.
Nakon kišne noći osvanulo je sunčano jutro.
Životne mijene.
I mačak Zlajo se preko noći čudesno oporavio; do podne sam ga već drugi put hranila miješanim mljevenim mesom. Svježe meso je posljednji i najsigurniji test stanja njegove bolesti - ako ni na njega ne reagira, onda je situacija ozbiljna. Nakon treće porcije mesa i zdjelice toplog mlijeka, koje također rijetko odbija, ustaje i odlazi van. I u trenutku dok on prolazi kroz vrata, 'gazdarica' ostaje gledati njegov uzdignuti repić, sigurna da čuje Bebeka kako tiho pjeva - Šta bi dao da si na mom mjestu...
Naivka i MMA borac.
Humus je bio odličan. Ubila sam se u njemu zamalo (nemam ovo često u rječniku... je l' se tako kaže?); baš ga volim... ali prošlo je sigurno deset godina otkako sam ga posljednji put radila.
Zanimljivo je to, a i inače... kako se često znamo posvećivati nekim manje važnim stvarima, a uskraćivati si i zanemarivati ono što volimo.
Psihologija.
Zlaju sam jutros čak dvaput ulovila u sumnjivoj blizini mlade mačkice. Premlade za njega. Premlade za bilo koga.
Perverznjak stari.
