Uznemirujući sadržaj

utorak, 13.09.2022.








Kako mi ljudi ni u što ne možemo biti sigurni, kako ništa ne znamo i kako smo mali pred B(l)ogom. Mislimo da sve znamo, a nismo sigurni čak ni u to da ćemo danas skuhati ručak kojeg smo jučer isplanirali. Evo, meni se to upravo događa - namjeravala sam za ručak kuhati grah... a sad je podne i ja jedem sendvič. Tja... Ili recimo - jučer sam bila sigurna da će me ubiti akcije u trgovinama, a već danas mogu nešto drugo tvrditi. Tj. tvrdim - ubit će me mačke :)) Doduše, to s mačkama sam već i prije govorila (ono kad mi se zalijeću pod noge dok prelazim stepenice), pa bih sad možda i stvarno mogla biti u pravu, da... :O
No, pustimo sad pravo... aj da vam pojasnim i taj novi slučaj.

Dakle...krenem ja jučer nahraniti mačke. Ne Zlaju - on je nevrijedna starina, uz to još i izbirljiva, i njega hranim prvog - posebno i puno bolje od ostalih mačaka. Ove mlađe, drske i spretnije (uvjetno rečeno spretnije... nije ni Zlajina odluka da se hrani samo kod mene baš blesava i loša taktika :))) hranim poslije... ili ih ne hranim ako odnekud dovuku više od pola kilograma kuhane hamburger slanine :O
I krenem ja tako... naivno i neoprezno s punim rukama, i ni na kraj pameti mi nije da sam zapravo samu sebe pretvorila u jedan veliki hodajući plijen za raznu zvijerad koju čuvam u njedrima. I onda se to godilo... Jedno od tih drskih i spretnih se zaletjelo u mene, napravilo salto mortale i u letu mi istrgnulo hranu koju sam nosila. Sad... to otimanje hrane samo po sebi i ne bi bio tako veliki problem (njima sam je i nosila, je li...) da ja usput nisam i ranjena. Ono drsko i spretno, dok je otimalo hranu 'dočekalo' se malo na moje ruke, tako da sam kandžice osjetila na tri mjesta - dva blaža i jedno bolnije. Ovo bolnije je bilo pored palčanog nokta - i krv sam pustila i zvjezdice oko glave brojila. Invalida od mene zamalo napravili. Kao da mi nije dovoljna ona zanoktica na kažiprstu, nego mi treba skroz onemogućiti pickup funkciju :O
Ne znam... ne opravdava ih ni namjera da me pretvore u Trnoružicu, ako je takva bila. Spavala sam ja već sto godina, pa kad sam se probudila svijet nije bio ništa bolji.
Ma... glave će me doći, kažem vam :I

Nema slike... ne mogu ja slikati svako svoje ranjavanje, al' vam evo jedna stara gdje sam se sama priklala.
Čisto da opravdam naslov :P







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.