Šiš

Doselili su se nekad davno 'izbosne'. U potrazi za boljim životom ostavili su 'preko Save' sve što su tamo imali, i na 'zelenijoj travi' kupili malenu kućicu. Bila je valjda najmanja u selu - dvije male izbice čiji su prozori bili u ravnini s mojom glavom, i prije no što je ista krenula u školu.
Obitelj s dvoje djece. Puno prije no što sam se ja rodila, muž je umro, a djeca odselila u daleke zemlje- sin da se nikada ne vrati, a kćerka tek povremeno, jednom u godini.
Ostala je Anđelka sama . Sitna, vižljasta starica s tetovažama na suhim, izboranim rukama , koje su se u kraju iz kojeg je dolazila radile jako mladim djevojkama kao zaštitni znak katolika.
Rubove marame je vezala na potiljku, a ako bi slučajno nekad bila bez nje, pokazala bi sitnu, skoro dječju glavu s tankom prorijeđenom kosom i pletenicama koje su pamtile i 'raskošnije dane'.

Godina iza sebe je imala puno... osamdeset, možda devedeset - u svakako slučaju, previše za ta sitna ramena. Bez prijatelja, bez smijeha, sama i uvijek zlovoljna i osorna, često na udaru seoskih derana i njihovih spački koje su za nju smišljali u pauzi od veranja i lomljenja grana voćki uz ogradu.
A dobro ih se sjećam... marelice, zezdelije i duda preko čijih prezrelih plodova sam često gazila na putu do škole. Plodovi su propadali ali ona ih nije dala derištima koja su joj noću lupala o niske prozore i preskakala preko trošne drvene ograde... da bi onda poslije gunđala kako voće propada...

Ne sjećam se da li sam je ikada vidjela bez cigarete; i to već dogorene, koja je, vjerojatno kako joj ne bi opekla usnicu, uvijek visila s ruba vlažnog, poluisplaženog jezika - ručno motana, bez filtera; ali se jako dobro sjećam mirisa pržene kave koji se širio ulicom iz njenog dvorišta. Već rano ujutro bi u svom zelenom, sjenovitom dvorištu zapalila vatru između nekoliko cigli, i čučeći pored nje vrtjela bi 'šiš' i pržila još ono malo preostale radosti u svom životu...
Ista je i mene, prije no što je Anđelka umrla, nekoliko godina skoro svakog jutra pratila na putu do škole... a ostatak života je ostalo sjećanje na nju, svaki put pogledom na stari, zahrđali 'šiš'.