Chili in the sky with diamonds

Najavili kišu za tudej, a moguće i nešto dana after jestrdej (računa se da će tudej biti jestrdej tumorov - kako sam došla do ovakve računice, ne pitajte :O), pa odlučim popiti kavu vani prije negoli pokupim jastuke i suncobran. A do sada ih i nisam nešto iskoristila. Suncobran i jastuke, ne dane... mada, tek o njima bi se dalo...
No da... dakle, plandovanja su bila predviđana u ranim jutarnjim satima - namjeravalo se iskorištavati jutarnju svježinu prije (po)dnevnih žega, ali... em me nije baš uvijek lako izbaciti iz kreveta tako rano (čak i kad sve vapi za osvježenjem), em, i kad izađem van pa me ozari jutarnji povjetarac, uvijek pomislim kako bi mi bilo najpametnije prvo osvježiti ono malo povrća, životinja i cvijeća, pa kad njih podmirim onda 'čiste savjesti' podignuti noge u zrak... Ali, dok ja tako ganjam tu čistu savjest, štedljivo, sporo i dugo, s ono malo preostale vode (vodena kriza pušta na sve strane, što ste mislili da je samo kod vas? :O), sunce u međuvremenu visoko skoči, svježina nestane, a ja žedna preko vode... prokuham tegleći pune kante.
Čarolija mine, i gušter ponovno pobjegne pod kamen... odnosno, ja se povučem u zamračenu sobu ispod ventilatora, da malo dođem k sebi od vanjskih strahota.

E, al' rano dis morning, s najavljenom kišom afternun, odlučim ne ganjati savjest, kad se već najavila sama uganjati, pa sam si dala malo oduška. Pffff... Samo sam patke pustila van i usput ubrala ovu papričicu, i onda zauzela položaj.
Ali ne bih ja bila ja da mi nisu oči odmah počele šarati naokolo i gledati kako bi prije kiše bilo dobro i nekoliko fotografija snimiti - grožđe dozrijeva, ima i nešto novih cvjetića... To bi značilo da bih morala malo i p(r)opuzati potrbuške, pa dok sam razmišljala da li samo s travom, ili da odem po nekakvu prostirku, zamrzi me sve, odustanem od te ideje i odlučim snimiti nekoliko umjetničkih - mobitelom.
A što... kud svi Turci, tu i mala v. No...a što bih ja morala biti posebna i uvijek nešto izvoditi. Pa fino, k'o i svi drugi kad žele snimiti fotografiju, prvo zalamatam mobitelom na ono ispred sebe, pa onda zumiram i snimim ono pored sebe.






Zlaju, kojeg skoro nikada ne preskačem, ovaj put sam prekrižila jer je ležao ispod mog stolca, pa bih onda bez ustajanja morala glumiti noja s glavom među nogama, a to mi se nije dalo... al' sam zato snimila jednu skroz izvan fokusa, kako je i red u ovakvim slučajevima.
E.








Papričicu sam namjeravala slikati u oblacima koji se obično 'nacrtaju' na staklenoj površini stola, zato sam ovaj naslov imala i prije teksta.Ovaj put ih nije bilo, al' zašto proćerdati dobar naslov, ne?