Tko s djecom liježe, popišan se budi

Kad je jučer od ranog jutra počelo učestalo skakutanje i druženje sa živahnim mjehurom, što se drugo moglo odmah nametnuti kao 'misao dana' nego ova lijepa narodna...
Iako, meni je vjerojatno 'presudila' nešto slobodnija (ne)odjevna kombinacija - dress code koji je zahtijevala duga, sparna noć, pa još u kombinaciji s ventilatorom... A možda i kiša što je pala pred jutro pa se temperatura zraka spustila za (čak) jedan stupanj, tko bi sad znao. Kakogod i štogod, ipak nisam mislila da sam toliko osjetljiva. A nisam, zato što se ja zapravo već jako dugo 'ne čuvam', pa mi se malo popravio imunitet (što će, pametniji obično popusti...). Dakle, često hodam bosa, pa i u hladnijim danima. Većinu godine nosim tanke majice kratkih rukava, nerijetko i zimi (opravdavam to tako da mi je lakše kad su uvijek 'zasukani', tj. uvijek 'spremni za rad':O), pa se nerijetko dogodi i da zimi takva pretrčim (aj, ovo za trčanje me nemojte ozbiljno shvatiti) preko dvorišta, jer - brzo ću, neće mi ništa biti. I tako... malo kiše, malo vjetra, i malo snijega nikoga još nije ubilo. Valjda. Ili ne... ali mene već nešto godina u krevet nije uspjela srušiti niti prehlada, niti gripa.

Doduše, od one posljednje kojoj je to uspjelo, a koja me gadno izmučila, ja im više i ne dajem previše prilika, nego svaku, i najmanju njihovu naznaku suzbijem odmah u nastajanju.
Bolje spriječiti nego liječiti (ili barem početi rano liječiti...e), još je jedna pametna narodna...
Dakle, svako šmrcanje, kihanje, grebanje u grlu i sl. bez ikakvog čekanja i izviđanja daljnje situacije sprječava se lijekovima i čajevima.
Nisam paranoična, nego praktična - onoj posljednjoj, gadnoj, dala sam pola sata vremena, i ona je to iskoristila i u narednih pola me zaskočila kao prava grabežljivica :I

Alzo, kao što sam rekla - palo je malo kiše, temperatura se spustila za jedan stupanj, a zbog vlage se povećala sparina, dakle - 'osvježilo' taman za otežanije disanje, pa kud će bolja prilika za prošetati do pekare... je li. Usput skroz zanemarujući skakutavi mjehur, tko se još osvrće na njega, je li opet... :I
U pekari prođem pored dvoje, troje ljudi... ne znam, nisam ih baš pratila, gledala sam svog posla, i vratim se kući. I nakon manje od pola sata počnem nenormalno kihati, a nos procuri kao otvorena slavina za vodu. Zaključim kako sam (samo) odreagirala na naglu promjenu temperature (jer što bi drugo bilo usred ljeta?!?!) pa još jednom zaskakućem sa svojim nestašnim mjehurom... i prođe tako pola sata, a onda se javi grlo i tek tada se upali alarm i upozori na ponavljanje povijesti.
Nakon alarma sam hitro poduzela sve moguće mjere - i lijekove i čajeve i inhaliranje, pa i kasnonoćnu juhu... 'navijanje sata' za noćne lijekove... i 'čupala' se sve do jutros. I iščupala. Nekako. Nije baš lijepo ni optimistično djelovalo (ni) nakon pola dana.
Ha, je da me nakon dosta godina ponovno zamalo zaskočilo... ali dobro je - bolje i taj jedan dan nego deset, petnaest. A kad sam ja u pitanju, moguće su i veće komplikacije.
Eh.... ta mladost i neoprez :O