Nemojte kupovati novu vrtnu garnituru... ali nikako, akoblogaznate

Dakle, ja vama moram nešto priznati... a to je da sam strašno frustrirana činjenicom da još nitko od vas nije pitao za moju novu, novcatu vrtnu garnituru. Njanci niti jednim slovom :I
Ni - kako si V, kako tvoja nova garnitura, jesi li se smjestila, je li ti udobno... zadovoljna (konačno)?
Ništa.
Nitko.
Tuga i Buga.
I sad ja, koja inače sve osjeća (znate da sam strašno osjećajna, kaj ne?), osjećam da ste svi vi jako ljubomorni poradi nje. A zavist je, kao što znamo (što vas to nitko nije u školi učio?) jako loša stvar... no ja ću, ovakva osjećajna i sveoprostiva (a znate da jesam, kaj ne?), kad već vi sami ništa ne pitate, onda sama sve ispričati.
Srećom pa sam blagoglagogoljiva kad to hoću.

Pa krenimo... (brzo ćemo :))
Dakle, nova garnitura se doselila pred nešto dana - u dijelovima, jasno. Moj često i rado viđeni poznanik gdin Dostavljač ju je unijeo na ramenu u velikoj kutiji (ovime možete zaključiti kako je gdin Dostavljač još uvijek mlad i u punoj snazi.... i eto vam sad, budite zavidni i zbog toga), a ja sam ju, nakon što sam mu mahnula maramicom, odmah rastavila na sastavne dijelove. Bila sam ja tu strahotu od broja komada i poslikala, ali sam sliku poslije izbrisala kako me ne bi danski Lego tužio pomislivši da sam ih špijunirala i pokrala tajne nacrte i planove za nekakav njihov novi projekt.
A nacrt, tj. upute za sastavljanje sam jedva i pogledala - jer i da nisam do sada već toliko namještaja pospajala ( i na kraju krajeva, i da mi otac nije stolar :O) s logikom sam oduvijek bila u jako dobrim odnosima, tako da smo ovaj put ona i ja zaključile kako ćemo biti gotove za pola sata... uvrhglave, i nogu.
Naravno, jedna od nas je (garant ona) zaboravila uračunati kako je obično jako teško uskladiti i ovce i novce... tj. u mom slučaju i nešto u glavi (:P) i nešto u mišićima. A glave mi bome ne fali... nju počesto moram rukama pridržavati kolika je :O
Alzo, gospođa Garnitura ima mali milijun dugačkih vijaka koje je trebalo prišarafiti, i moram priznati da je u mojoj dugoj karijeri sastavljanja dijelova namještaja ovo bio možda i najzahtjevniji i najmukotrpniji posao. Nije do Logike... ta gospođa je ekstremno dobro odradila svoj dio, nego je do one barabe od mišića. I nije toliko do malog milijuna koliko do nepristupačnosti i neodgovarajućih utora. Iako bi trebali biti isti, u neke su vijci ulazili kao nož u maslac, a u neke se nije dalo više od pola... ni makac. A i do pola jedva. Tih nekoliko su takvi i ostali - polovični (ak' ne da, onda ne da... silom ništa nije dobro), ali to ipak nimalo ne utječe na stabilnost i sigurnost stolaca, obzirom da sam te i takve vijke uglavila još i čvršće nego ostale (i ne, ne radi se o tome da ja nešto krivo napravila - jednostavno utori nisu svi bili jednako dobri), a i dovoljno su dugački, tako da je i polovica bila dovoljna...

Uz to još, gospođa Garnitura je od umjetnog ratana, a ponaša se kao da je od pravog, te su tako neki dijelovi bili iskrivljeni i trebalo ih je istezati, stiskati i savijati, što sam ja radila: i rukama, i nogama, koljenima... čelom, nosom, zubima i međunožjem... ma, sve sam dala od sebe :O
Kad sam nakon dva i nešto sata spojila prvu fotelju, mislila sam kako će mi za ostatak trebati tjedan dana, no poznati slavonski inat je onaj faktor X koji obično iskače baš u takvim prilikama, tako da je pod njegovim utjecajem do navečer ipak bilo sve gotovo. Dok si rek'o... sjedeća/ležeća garnitura.
Prljavih koljena, bolnih leđa i još bolnijih prstiju, naravno, bila sam i prva koja je testirala udobnost, ali i sigurnost tih novospojenih sjedeće/ležećih dijelova, i sa zadovoljstvom vam mogu priopćiti kako su oboje prošli taj nelaki test :)

I sad je preostalo samo svakodnevno izležavanje i ljenčarenje, mislite si vi zavidno... ali naravno da nije tako. Nikada nije :I
Kao prvo - još uvijek nije došao suncobran, tako da trenutačno sve ovisi samo o dubokoj sjeni ranojutarnjih i kasnopopodnevnih sati, ali... ali čak ni o tome... I to bi bilo prejednostavno :))
Dakle, ja sam bila uvjerena kako ću se morati pozabaviti mačkama koje će najvjerojatnije pokušati okupirati gospođu Garnituru, te ih nekako odgovoriti od nje... između ostalog i zato što bih ja trebala na njoj sjediti, a ne oni, a i zato što sam je zatrpala mekanim jastučićima, i nikako mi nije u interesu vidjeti ih zamazane :I
Ha... no ispalo je nekako da mi neimanje suncobrana obezvrjeđuje logiku... tj, nisu mačke okupirale garnituru, jer ni one neće na sunce (al' jesu prostor ispod, jer radi krasnu sjenu), nego gljive.
Odnosno jedna gljiva :))
I sad se vi pitate kako, i otkud gljive u ovo vrijeme... pa ću vam ja i to pojasniti.

Pričam ja sestri nekidan kako sam rano ujutro (kao skoro svakog jutra) izašla van zaliti cvijeće i rajčice prije podnevne žege, pa onda, dok još nikoga nema, skuhati kavu i sjesti negdje u miru u hlad... kadli me, još uvijek pospanu, iznenadi velika gljiva na mojoj novoj garnituri. Moj otac... koji u to doba obično još spava, ili gleda dječje emisije iz kreveta... ili je ustao, sjeo pa ponovno zaspao, isti taj moj otac rano ujutro viđen je kako sjedi na dvorištu, na novoj vrtnoj garnituri...
Oslabljene cirkulacije, on još uvijek nosi flanelske košulje i veste, i ugledavši ga takvog - s kapom na glavi, moja prva asocijacija je bila gljiva :))
I kako tog jutra, tako i drugog, i trećeg... a i jutros sam ga tamo pronašla :)
I sad ste vi takvi zavidni sretni što ja opet ništa nemam od odmora i uživanja... ali, stojte zlobnici, nije kraj dok debela ne zapjeva, tj. vidjet ćemo što će biti kad dođe suncobran. Možda tati bude prehladno ispod njega pa meni prepusti gospođu Garnituru... a ako ne, a dobro - barem smo njega istjerale iz kuće :))
I zato, da ima pravde na ovom svijetu, sad bi gospođa Garnitura zauzela svoje mjesto među top blogovima, i to ne maknuvši se s freš liste (jer kako je krenulo svi će otići na onu drugu stranu pa će ovdje sad postati udobnije, i ne mora gledati hoće li ju tamo netko proždrljiv pojesti već nakon trećeg mjesta.. pa bi možda bila prisiljena otvarati novi, krasni i beskrajno zanimljivi, uvijekviđeni blog ... na kojem će joj onda drugi također zavidjeti pa prigovarati za više od jednog bloga... ah, ti zavidni - da ih nema trebalo bih ih lansirati u topove, ili barem među zvijezde :O)... ali eto, to se neće dogoditi jer ovaj svijet ide u krasni tintilinić :O

Ja idem skuhati kavu i vidjeti hoće li mi barem sada uspjeti uživati u plodovima svojih muka (:D), a vama ostavljam ovu finu, jučerašnju crvenu papriku... i na njoj ćete mi sigurno biti zavidni...ah :)