Koža

srijeda, 06.07.2022.









Napali me ovih dana nekakvi prištići - stalno negdje otkrijem nekakav, a prije dva dana sam zaradila i sitni osip. Od vrućine valjda.
Neš' se mislim - vraćam li se ja to u pubertet možda... mada, ja sam svoj pubertet prošla sa svega dva prištića na bradi, besprijekorno čiste i bijele kože. Kao bijeli alabaster.
U životu mi se dva, tri puta koža davala na procjenu vrijednosti u devama (eh, kud nisam rođena za život u haremima, nego se uvijek nešto tvrdoglavim...), i mogu vam reći - bio je to lijepi broj. Dušu dalo za brojanje u besanim noćima umjesto ovaca.
A jednom je jedna žena iz Šibenika, s kilogramom zlata na sebi, mužem poduzetnikom, te prekrasnim, prekrasnim zeleno-plavim očima i kukuruzno poblajhanom kosom neprestance zurila u mene tako da se moralo povući i nekakvo pitanje.
Sviđa joj se moja koža, da je ona takvu oduvijek željela. Istina, ispod debelog sloja pudera na njenom licu mogla se primijetiti rošavost kao kod nekih predsjednika država, ali svejedno je bilo teško za shvatiti kako to može biti razlog tolike opsjednutosti tuđom kožom... pogotovo pored onako prekrasnih očiju, a ni... kilogrami zlata nisu za baciti.
I uostalom, kao da netko zna kako je biti u tuđoj koži...

Moja najbolja prijateljica iz djetinjstva također mi je znala često zavidjeti... ali ne na mojoj koži, jer je ona imala lijepu maslinastu put, nego na bivanje u njoj. Bila je uvjerena kako bi ona puno bolje znala iskoristiti neke moje darove dobivene rođenjem.
Bolešću osakaćenog tijela koje se u najosjetljvijim godinama moralo nositi s protetikom, i to dosta loše, još se i njena dječja duša morala boriti s raznim ožiljcima.
A strašno sam je voljela takvu, i takvu izmučenu: i sebičnu, i zavidnu, eksplozivnu, podrugljivu, nemilosrdnu... uplakanu kada mi je prokazivala sve te svoje demone, i one koje okreće protiv mene jer si ne može pomoći...
Jer koža. Može ona stvarati razne privide.
A voljela je ljubav, voljela je zaljubljivanje, i oduvijek je voljela svakog muškarca u svojoj blizini - dugo i nesretno, sve do nove blizine...
I voljela je neizmjerno sunce, more, plaže... a ovo je još jedna godina u dugom nizu otkako je na jednoj zauvijek ostala ležati.
Mirno spavaj G.








<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.