Unutarnji organi |

Je da je mučenje od tri dana. Je da od umora više ne znaš jesi li doš'o il' si tek poš'o. Je da te i strah, i da se gušiš, i da ti se gadi sve ono što otkriješ... ali onog trenutka kad sve prođe - zadovoljstvo koje osjećaš s malo čime se može usporediti...
A moraš ih prvo poskidati s kvačica, pa oprati, pa vratiti kvačice, pa oprati stakla, pa vratiti natrag... I petsto puta se uspinješ po lojtricama gore-dolje, a kupila si baš one najviše da se možeš što više uspeti, a one, baš zato što su toliko visoke, klimave su i nesigurne, i ti se opet ne usuđuješ... I žuljaju te bose noge koje je strah klizave obuće dok se istežeš i prevrćeš amo i onamo i dok ti se muti potiljak okrenut visinama.. Usput isprevrćeš i sve unutarnje organe, pa ti bubrezi mijenjaju mjesto sa želucem, dok srce polako kreće ka petama...
Od silnog naprezanja ni rođena te kičma više ne prepoznaje, pa dok se međusobno izvrćete i ona te tuži za skoliozu u nastajanju, tebi dođe da joj sve priznaš, samo da prestane... ne... stane...

Al' dobro je. Konačno je gotovo. Konačno na svojim nogama; ni ovaj put nisi pala, i lojtrice ponovno možeš spremiti... do neki drugi put.
I možeš prozore otvoriti, ili zatvoriti - oba, ili 'namigivati' samo s jednim... uopće nije bitno kako će drugima izvana izgledati, kad ti znaš da su iznutra zavjese čiste