Kad nije prvomajski...

onda je petomajski. Roštilj... nije grah.
Posljednjih dana primjećujem kako si puno ugađam. Sve se nešto tetošim, mazim i pazim... pa me točno strah da si nisam, možda, samu sebe u sebe zaljubila. Zapravo, ne znam što da mislim, osim da me strah da se ne naviknem.
Pa što će onda svi oni koje sam navikla da je normalno njima ugađati :D

Konkretno, kad je u pitanju hrana, uvijek je bilo onih što što ne bi, recimo, začine... ove, one, ili nikakve. Pa onih što ne vole ništa al dente, nego se sve moralo skoro u kašu pretvoriti... pa onda netko ne voli slano, netko neslano, netko rižu, netko povrće, a netko svu 'čudnu hranu'... zbog čega bih onda ja stalno pazila da je sve 'nečudno' :I

I eto, sad mi nešto došlo da ne pazim... a sve je počelo prije nekoliko dana kada... ma, i ne da mi se to sad opisivati, nego ću samo dodati kako su ova pikantno marinirana pileća prsa savršenog okusa... skroz 'čudnog', što, pak, odlično ide uz nježni okus na pari kuhanih šparoga... s mrvicom soli i malo rastopljenog maslaca.


Idem se sada još malo tetošiti... a prije svega si čestitati na ovako finom ugađanju.
Bravo ja... najsamsibolja!