Stoliću, prostri se
subota, 29.01.2022.
Oduljila se ta priča s koronom. Zbog nje se sve manje izlazi... nema više veselih zabava, druženja i večera u restoranima. Umjesto romantičnih večera uz svijeće i u svečanim toaletama, sve češće se nose udobne i zamazane trenirke ili pogužvane pidžame.
Ruča se i večera kad tko stigne, i kad što stigne.... uspjehom se smatra kad to nisu samo 'dva zalogaja s nogu'. Omiljeni restoran i mjesto izlaska - fotelja ispred TV-a. Kao suvenir sa svakog takvog nezaboravnog izlaska, nosi se još jedna mrlja na majici.
Kad mi dosadi borba s tatinim prehrambenim navikama, tj. njegovo odbijanje svih normalnih, što za posljedicu ima mijenjanje mojih, ja tada zamahnem čistom krpom preko stola i nakupljene prašine, i postavim novi podmetač. Zatim tanjur koji 'nije za svaki dan', i uz njega sjajni novi pribor za jelo.
Na veliki tanjur slažem sve ono što ja volim, a tata ne jede: pileća prsa 'na naglo', riža kuhana na pari, pa miješano povrće, također skuhano na pari... Sve fino začinjeno i preliveno s malo maslinovog ulja.
Umak nisam kuhala, jer mi je onaj hladni od hrena trenutačno još uvijek na prvom mjestu... a uz njega nije višak niti žličica odličnog ajvara... i naravno - salata
Eto, toliko je otprilike potrebno za ne podivljati potpuno, i vraćati se polako nekakvoj normalnoj sebi.
Svijeća je već ranije zapaljena... još samo malo vina u čaši, i s druge strane gospodin savršenih manira... :)
