3X

Narazbijala se ja do sada zrcala... sam' malo, računam (svako je nesreće sedam godina... putaa...). Ha... uglavnom - za nekoliko života; ne može mi se pomoći ni da sam mačka s devet. No, to ipak nije bio dovoljan razlog da ne zamolim nedavno sestru da mi kupi nekakvo s nogicama, koje bi moglo čvrsto i stabilno stajati preda mnom na stolu. Naime, nakon godina i godina čupavosti i nemara prema svom izgledu te izbjegavanja svih reflektirajućih površina, pomislila sam kako bih si možda mogla ponovno dati nekakvu šansu za malo uljuđenja. Onako, svaki dan uz kavicu natjerati se barem češće koristiti kremu, provjeriti malo obrve, podbradak i tako...

I pred sam Božić donese meni sestra takvo zrcalo, i kaže - Evo, al' ne znam što će ti, i tako ćeš ga razbiti.
Ha, bumo videli, možda si damo šansu, pomislim ja i već drugo jutro sa šalicom kave za stol ponesem i neseser. Prekopam ja njega malo, povadim nekoliko rekvizita za mučenje, a onda ispred sebe postavim i zrcalo, pogledam u njega... i odskočim sa stolca do samog stropa za, kojeg se onda grčevito uhvatim noktima i ruku i nogu, i ostanem tako drhtureći neko vrijeme. Majko mila... što je to i tko mi je to napravio - užasnuto sam se pitala nekoliko puta!

A što se dogodilo... pa dogodilo se to da sam zaboravila kako takva zrcala imaju dvije strane, od kojih je jedna 'normalna', a druga obično malo povećava odraz. E tu stranu što povećava malo, pa malo 3X, ja sam prvu okrenula na svom novom zrcalu i onda se onako nemilo prepala. Evo, i sad zatreperim, sam' kad se sjetim :I

No dobro, kad sam se uspjela dosjetiti o čemu se točno radi, spustim se ja pažljivo sa stropa i vrhom nokta kažiprsta okrenem ono zrcalo na drugu stranu... taaaakooo...
I uspjela sam se nakon toga čak malo i upristojiti: natrackati maskom, kremom, mal' serum ovaj, onaj...skoro da sam si vlastitom odrazu poslije i namignula, i dam si časnu pionirsku da ću to od sada ponavljati svakog jutra.
Al' je.. pogazila časnu brže no što sam si ju dala :I Znate kako se kaže - Sam rek'o, sam porek'o... :I
Uglavnom, od Božića pa na ovamo svega tri puta sam ja pogledala u onu strahotu... strahotu, jer svaki put bih uspjela okrenuti prvo 3X stranu.
Ne, ne... previše je to bilo za moje živce, tako da sam prvom prilikom tu neman slučajno gurnula pod kauč, gdje i sad čeka da je slučajno nagazim... kao, uostalom, i mnoge druge na toj zemlji... (ak' se pitate kako su kod mene zrcala obično skončavala)
Et'... rek'o bi čovjek kak' sam sebe zna, kad ono...


A isto tako misliš nekad kako te drugi ne znaju, a ono ti pred njima k'o otvorena knjiga. Evo meni jučer ona Gypsylonka iz dlana pročitala glazbenu podlogu za današnji post... tak da sam ga, od nelagode zbog tolike vlastite ogoljenosti, morala promijeniti. Pa kao da svijetom hodam takva razotkrivena :O
A svašta nje... htjela je još i svog jadnog muža zeznuti i poslati ga k meni na kavu.
Kad se sjetim onog svog 3X zrcala ne mogu vjerovati kako može biti tako bezdušna. Mislim, kakav monstrum moraš biti da pošalješ čovjeka da gleda ovakvo lice.
Ajd ako ja to moram, al' on to nikako nije zaslužio. Točno bi bi ga sad netko trebao zagrliti.
Za ispriku.