Gotovo je!

srijeda, 12.01.2022.







Gotovo je. Nema više bipolarnog poremećaja, i manijakalnog i nasilnog ponašanja. Nije to za mene... pogotovo ovo drugo, jer na bipolarnost se baš i ne može utjecati, ako te pokosi, pokosi te... ali nasilje je obično tek naslijeđeno ponašanje (kak' ljudi ne znaju da je u naslijeđe bolje ostaviti nekakvu finu svoticu, kućicu...:I). Ono kad cijeli život gledaš u kući neku nasilnu budalu, onda pomisliš kako je to normalno, pa i sam postaneš takav kreten...
A toga kod mene nije bilo. Mislim, je... u široj familiji smo imali svašta, raznih budala: alkoholičara, razaračica svoje i tuđih obitelji, pa čak i 'heklerica' po Lepoglavama, ali ova najuža je skroz normalna. Nit' smo koga ubili, nit' opljačkali, nit' prevarili, nit' je bilo incesta, nit' zlostavljanja... skroz jedna obična i dosadna obitelj.

Istina, čak i onda kad je ta najuža debilna, i tu postoji nekakva pomoć... Kaže se kako se obitelj ne može birati, ali se zato prijatelji mogu. Dakle, ako si već sami ne možete pomoći i iskobeljati iz začaranog kruga spomenutog naslijeđenog negativnog ponašanja, onda je dobro za prijatelje imati ljude koji će znati kako... ;)
Doduše, ne treba ni s njima pretjerivati jeeer... da. Dosta više o tome.
Ajmo sad o nečemu drugome. O fritulicama, recimo!

Dakle, danas ćemo raditi fritulice... a ovo su već treće od Badnjaka.
U mojoj obitelji se tradicionalno na Badnjak ujutro rade lepinje (kao langošice) od tijesta pripremljenog za božićni kruh, no kako tata baš i nije ljubitelj takvih lepinja, onda sam ja odlučila njemu raditi fritule. Mislim, ne samo da sam odlučila, nego i jesam :))... al' mene se te 'posne' nisu nimalo dojmile, tako da sam ih onda ispržila tek mali dio, a ostatak tijesta strpala u hladnjak, jer mi je nekako bilo žao baciti ga sa svom onom finom kandiranom koricom naranče i grožđicama.
Na sam Božić je tijesto ponovno iskočilo iz hladnjaka, al' mi bilo glupo raditi ga taj dan, pored svih drugih kolača... no, do navečer, kako sam osjetljiva na bacanje hrane, ipak ga odlučim iskoristiti. U njega sam onda dodala jaje, jogurt, još malo brašna i malo praška za pecivo, i... i fritulice su ispale savršene. Prefine, pahuljaste i mirisave. I bile su one jedino što je tata na Božić jeo - pojeo ih je skoro sve, a i meni je nekoliko njih uz jogurt bila puno primamljivija večera od sve druge hrane. A prženu hranu inače stvarno ne volim :))
Još jedna vrsta hrane koja mi obično loše sjedne na želudac.

Poslije nekoliko dana odlučim ih ponovno raditi, dok mi postupak izrade nije izvjetrio iz glave, a odlučila sam ih raditi na potpuno isti način kao i prethodne, tj tijesto s kvascem sam pripremila ranije i spremila ga u hladnjak na tridesetak sati. To sam napravila zato što mi se kod prvog tijesta jako dopao fermentirani okus dobiven... ne znam - kombinacijom kvasca, alkohola, voća... tako da sam taj dio svakako morala ponoviti. Uz to, i grožđice na taj način jako omekšaju, i kao takve tati više odgovaraju. Inače ih samo pljucka :)))
Mali problem kod dobivanja identičnog okusa i izgleda fritulica od Božića, imala sam jedino s omjerom ostalih sastojaka, jer sam kod onih prvih dio početnog tijesta iskoristila na Badnjak, tako da sam novoj, cijeloj količini morala prilagoditi ostatak dodanog sadržaja.
Taj prvi ponovljeni put i nisam u potpunosti uspjela, no na kraju, postupkom pokušaja i pogreške, i još jednim ponavljanjem uspjela sam dobiti ono što sam tražila. Mmm... fino :)
Idemo raditi fritule.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.