srijeda, 18.04.2007.
ako ste se pitali sto se dogodilo...
otisao je prije sat vremena.
boljela ga je glava kad je dosao.
pa sam mu spravila kapucino.
i predlozila da idemo setati.
glatko me odbio po pitanju setnje.
on se, naime, cijelo vrijeme nasetavao po trenutno mom stancicu, a kako je stancic mali, djelovalo je kao da se cijelo vrijeme nasetava oko mene.
a ja sam kuhala.
brudet od liganja s palentom.
iz hrvatske kuharice u zoni.
zabrijala sam da je zona najbolji moguci nacin prehrane i istodobno se razocarala sama sobom jer je se nikako ne mogu pridrzavati zbog ucestalosti obroka.
bilo je fino.
jos da nisam palentu umijesala s kuhacom s kojom sam mijesala brudet dok je krckao... no, bas u trenu kad je voda prokljucala, direktor je nesto petljao po meni i sva sam se zbunila.
i upala mi je gruda.
potjerala sam ga da ceka dalje od mene.
to mozda nije bio najbolji obrok koji smo u zivotu pojeli, ali bio je najbolji koji sam ja skuhala vec mjesecima.
mmm...
malo sam istegnula misic neki u ruci dok sam otvarala bocu vina.
nakon sto sam jednom od susjeda posudila otvarac za kroz noc, molila sam mamu da mi da jedan.
danas sam prvi put njime krenula orvoriti bocu i potrgala sam ga.
mislim da je to neki iz za po pet kuna.
jer sam ga ja, nejaka, uspjela potrgati.
a onda mi je u cepu ostao onaj saraf.
pa sam pokusala iscupati.
i nikako nije islo.
cep je, tek nakon sto sam ulozila krajnje napore drzeci dio sarafa koji viri vani krpom jer me reze i drzeci bocu izmedju nogu i klececi na krevetu, izasao za cca 3 mm i ni mm vise.
a onda je puknuo po pola. nazalost, horizontalno.
saraf sam sad imala u ruci, ali istodobno sam imala i donju polovicu cepa u donjoj polovici grlica.
pa sam ga pokusala utisnuti.
no, osjetila sam kako se tlaci tekucina po zvuku koji je dolazio iz boce, pa sam zabrijala da ce puknuti (prije svega sam se naravno uduvala)...
onda sam rasprckala samlo po tom cepu nozem, istresla mrvice, okrenula bocu naglavacke i visdjela da lagano curi.
pa sam gurnula cep i vino mi se crveno razletjelo po faci.
i po mojoj novoj majici, jebemu.
no nisam se pretjerano uzrujala.
mozda zbog poda malo, jer sam brisala jucer, no to je zanemarivo.
kroz cjedilo sam ulila dvaipol deci vina u menzuru i ostalo spremila.
dok se ne uocti.
a onda cu baciti.
ne znam kako uvijek brijem da ce se to popiti, a nikad se ne sjetim dok je svjeze da postoji.
uuu... koje skretanje...
dakle, dobru sam veceru skuhala.
za one koji nisu znali, ja u sustini bas volim kuhati i fino jesti, samo sam najcesce prelijena pa samu sebe lako odgovorim.
a i njemu nista nikad sto bih ja skuhala ne bi bilo fino.
osim salate od paradajza i mocarele s bucinim uljem i cesnjakom.
to je pohvalio.
uvijek je govorio da nema on bas neko osjetilo okusa i da mu je hrana tek toliko da nije gladan.
a danas je rekao da je fino.
i bilo je.
bas je bilo fino.
steta kaj nisam skuhala lonac toga.
brijem da necu tak skoro opet kuhati.
sljedeci put idemo na cevape.
veceras je sve bilo fino.
bilo je ugodno i nimalo napeto.
osim seksualno.
tu je bilo jako napeto.
u jednom smo trenu lezali na krevetu i ljubili se, a ja sam osjetila zudnju za kitom.
njegovom kitom u meni, da.
bas sam fizicki osjetila zudnju.
u sebi.
rekla sam mu da ce mozda dobiti sljedeci put.
ako me bude volio, naravno.
bilo je tako ugodno.
iskapalo mi je nekoliko suza, ali cak nisam ni stigla do faze da placem, a vec su prestale kapati.
'hocu da me volis kao i ja tebe', rekla sam mu.
'a kako znas da te ne volim tako?', pitao me.
'zato jer se to vidi.', objasnila sam mu rjecito.
a onda sam mu popusila kitu.
'gdje si naucila pusiti?', pitao me.
nikad mu se nije svidjalo kako ja pusim, a ja sam pizdila jer sam bila uvjerena da dobro pusim.
novom loverboyu, koji je uslijedio nakon direktora svemira kronoloski, se jaaaaako svidja kako ja pusim od prvog puta.
kad mu ja kazem da on nikad za vrijeme seksa nije dovoljno opusten, priznaje da je ponekad tako.
a danas je bio opusten.
i svidjelo mu se.
sve mu se svidjelo.
cak mi nije ni srao sto pusim (cigarete, op.a.).
'ja sam ti uvijek ovako pusila,', rekoh i nastavih pusiti (njegovu kitu, op.a.).
nedavno sam skuzila jos jednu prednost pusenja: nema zamazane posteljine.
ukoliko gutate, naravno.
kako samo skacem...
anyway,
sve je dobro.
vratio mi je odjecu koja je bila kod njega.
i nadjem ja u vrecici i cedulju na kojoj mu je pisala od mene cestitka za rodjendan.
ma koji kurac si mi to tu stavio? to je tvoje i ja hocu da to ti imas...
on je taman bio otisao.
'zasto si mi vratio cedulju koju sam ti dala za rodjendan?', sibnem bijesan esemes.
ne prodje tren, evo, zvoni mi telefon.
'halo?'
'to sam slucajno. to ces mi vratit.'
'kuzis, ja sam sad to nasla i popizdila.', uzimam cedulju i zasibam je preko stola.
sorry, bla, krivo ...
uglavnom, da se nije javio, mislim da bih ga prekrizila.. gle, kako samo serem, ne vjerujem.. naravno da ga ne bih prekrizila.
u svakom slucaju reagirao je na najbolji moguci nacin.
nije normalno kako on djeluje na mene.
i nije normalno da je danasnje druzenje bilo najljepse ikad.
jel da?
