nedjelja, 17.09.2006.
no good
don't say you're happy
out there without me
i know you can't be
'cause it's no good
...........................
direktor svemira ne zeli vise biti direktorom mog svemira.
ne osjeca me vise.
ja njega osjecam.
a uz taj osjecaj osjecam jos i bol.
...........................
nije dobro.
drzim da grijesi.
i da ima krive motive.
no svejedno boli.
...........................
kad se druzis s nekim tko je apsolutno fantastican (izuzmemo li emocionalnu retardiranost), porastu ti kriteriji.
cisto sumnjam da ce mi neki drugi frajer biti toliko dobar, kao sto je direktor svemira.
to isto boli.
...........................
boli i pomisao da ga vise necu vidjeti.
i da ce on imati neku drugu djevojku, i nedajboze zenu i djecu.
zelim mu da bude sretan, ali takve stvari ne zelim cuti. onak, nikada.
...........................
tjedan dana od strasnog dogadjaja je proslo.
vise ne placem svako malo.
ali me boli.
............................
spojebalo se.
bilo je fantasticno i spojebalo se.
ne mogu reci da slutnja nije bila prisutna, no sokirao me.
skroz.
bas sam se zaljubila.
to sto se uvijek zakacim na weird tipove (oces narkomana, oces seksualno disfunkcionalnog koji te nezeljeno oplodi u jedinom trenutku kad je to bioloski moguce, oces direktora svemira genijalnog uma, a socijalno osakacenog...) mislim da mi je jedini problem, koji imam.
zasto divan tip, koji ljubi tlo po kojem hodam, odmah prestane biti zanimljiv, cim skuzim da ljubi tlo po kojem hodam?
zasto zelim biti s nekim tko se daje meni manje nego sto se ja dajem njemu?
- kaj si ti mazohist? - pitao me ne tako davno prijateljicin prijatelj.
ne znam zasto sam takva.
selfanalajzing mi ne pomaze.
a voljela bih to rijesiti sama sa sobom.
brijem da ce tada manje boljeti.
utorak, 05.09.2006.
tusiranje ujutro vs. tusiranje navecer
buduci da svako jutro putujem na posao istim putem bez ijedne devijacije (i nisam sama u toj prici), imam susjeda koji putuje zajedno sa mnom.
putujemo prvim busom. (moj put ukljucuje dva autobusa i cca 9 min pjesacenja!)
on samo tri stanice.
ali sjedne svako jutro do mene.
pa ponekad ujutro pricamo.
a jutros je pocela prica o tome kako se on cudi sto se ja tusiram ujutro.
taman kad sam mu krenula objasniti zasto je bolje tusirati se ujutro, morao je sici.
pa nisam.
a sutra ce poceti tko zna koja prica.
prvi lajtmotiv je prica
a sad cu vama reci svoju teoriju.
tusiraje navecer razbudi.
a ja moram spavati onako kako sam si isplanirala da budem i ne zelim da me nesto drzi budnom.
jer ujutro moram rano ustati.
jer ako se sad istusiram, duze cu biti budna, sto povlaci manje sna i jacu pospanost.
pa cu ja radije oprati noge i lice i leci.
a ujutro cu se probuditi u 6 i stici se spemiti u 25 minuta.
tako da imam vremena za sve ujutro.
maloprije sam isla oprati noge.
nosila sam one dobre sandale.
nalakirala sam si frisko sinoc nokte s nekom ljubicastosmedjom bojom.
stopala su mi izgledala mrak, ali te sandale nisu bas udobne za biti u njima citav dan.
kad sam isla doma, listovi su me boljeli za poludjeti.
i udjem ja u kupaonicu.
zavrnem nogavice trenirke iznad koljena, sjednem na rub kade, otvorim vodu i gurnem stopala pod mlaz vode iz slavine.
ledeni.
isti su me tren kosti zaboljele.
a onda je postalo toplije.
prvo sam zabrijala da mi se tijelo brani od snizenja temperature tako nekako da se taj dio tijela odjednom jace grije, no onda sam skuzila da ako se taj dio tijela jace grije, ostatak se jace hladi, sto je bacilo cijelu pricu u vodu.
a onda sam skuzila da sam okrenula rucku na toplo odmah u pocetku.
drugi lajtmotiv je voda
...........................
postojala je mogucnost da direktor svemira ode out of this fucking country raditi nesto sto jako voli raditi.
ali na probi mu se nije svidjelo.
pa nece otici.
ne ako mu se nude isti uvjeti kao na probi, a nikakvi drugi se ne nude.
dakle, nece otici.
bar se nadam.
sad se nadam.
i ne osjecam griznju savjesti zbog toga.
ali osjecala sam griznju savjesti (jel savjest ili savijest? - sad odjednom vise nemam pojma.) kad sam jos mislila da ce otici.
jer on bi to volio raditi vise nego bilo sto drugo.
a i nije ta zemlja na kraju svijeta.
a moji prekovremeni ce sigurno znaciti nekoliko dana.
pa podijelim to na intervale, spojim s vikendom, a imajuci na umu da si zaista to mogu bez problema priustiti jer ovo na kaj ja trosim novce me sve sram rec, i ispada da bi se vidjeli svaki mjesec.
a to je sasvim prihvatljivo obzirom da smo se ovog ljeta vidjeli tek nekoliko puta.
u dva mjeseca mislim da tri puta. ili pet. ali svejedno, jako malo.
cak i kad uracunamo razdaljinu i picke materine, to je vrlo, vrlo rijetko.
pogodite sto bi mi u slucaju da ode bila prva investicija.
pomoci cu vam: moze biti kakav god volis. i vibrira.
a ovak idem na pilates.
od sljedeceg tjedna.
imala sam najbolju namjeru krenuti jucer, no ne mogu otici s posla ranije, a kad odem, vec je prekasno za pilates.
pa od sljedeceg tjedna.
guzica mi je omekanila.
uvijek je bila cvrsta i samostojeca i bez celulita.
a sad je meksa, ok, ne visi, ali vidim da ce bit celulita, kojeg ce svi moci vidjeti, do sljedeg ljeta da ga jebes.
pa sam prehranu si prilagodila tako da nekoliko puta jedem po malo.
sad jos samo fali vjezbanje.
kad se malo stisnem, mozda se i ja dam poslikat ko jazzie.
(btw. draga jazzie, znam jednog frajera koji bi to volio garant.)
nakon kaj si metnem tetovazu.
da budem seksi do jaja.
...........................
potencijalno najbolji posao na svijetu postao je sluzbeno najbolji posao na svijetu.
a postat ce, kako sada izgleda, jos samo bolji.
strasno sam sretna sto sam dobila pametne ljude oko sebe.
u pocetku mi se nije svidjela mentorica jer je sve krivo radila, sto je bilo jasno i meni nakon sto sam tamo provela prvih tjedan dana.
a sada je ona otisla i dosla je krasna mlada zena, koju znam i cijenim od ranije.
i jos dvoje ljudi. jos jedna divna zena i jedan glasan tip.
loud-talker.
ali simpatican.
ko neko dijete je.
a ima djecu mojih godina.
kako ja stalno zagovaram teoriju svemirske ravnoteze (o kojoj je bestijica napisala sjajan post), ne mogu ne pomisliti kako sada nekako sve ide predobro (opusti se i uzivaj mi ide samo kad se misli na fizikalije) i da ce se jednom ravnoteza morat pocet vracat jer to joj je u prirodi.
samo cekam.
ne obazirem se na traceve na poslu.
cak me zabavljaju.
ako sam ja nekome tamo toliko vazna da si uzme za shodno nekome lagati kako bi me ocrnio, to samo godi mojoj tastini.
jer meni toliko vazan nije nitko.
...........................
lajtmotivi su prestali.
odoh oprat zube i lec.
