don't say you're happy
out there without me
i know you can't be
'cause it's no good
...........................
direktor svemira ne zeli vise biti direktorom mog svemira.
ne osjeca me vise.
ja njega osjecam.
a uz taj osjecaj osjecam jos i bol.
...........................
nije dobro.
drzim da grijesi.
i da ima krive motive.
no svejedno boli.
...........................
kad se druzis s nekim tko je apsolutno fantastican (izuzmemo li emocionalnu retardiranost), porastu ti kriteriji.
cisto sumnjam da ce mi neki drugi frajer biti toliko dobar, kao sto je direktor svemira.
to isto boli.
...........................
boli i pomisao da ga vise necu vidjeti.
i da ce on imati neku drugu djevojku, i nedajboze zenu i djecu.
zelim mu da bude sretan, ali takve stvari ne zelim cuti. onak, nikada.
...........................
tjedan dana od strasnog dogadjaja je proslo.
vise ne placem svako malo.
ali me boli.
............................
spojebalo se.
bilo je fantasticno i spojebalo se.
ne mogu reci da slutnja nije bila prisutna, no sokirao me.
skroz.
bas sam se zaljubila.
to sto se uvijek zakacim na weird tipove (oces narkomana, oces seksualno disfunkcionalnog koji te nezeljeno oplodi u jedinom trenutku kad je to bioloski moguce, oces direktora svemira genijalnog uma, a socijalno osakacenog...) mislim da mi je jedini problem, koji imam.
zasto divan tip, koji ljubi tlo po kojem hodam, odmah prestane biti zanimljiv, cim skuzim da ljubi tlo po kojem hodam?
zasto zelim biti s nekim tko se daje meni manje nego sto se ja dajem njemu?
- kaj si ti mazohist? - pitao me ne tako davno prijateljicin prijatelj.
ne znam zasto sam takva.
selfanalajzing mi ne pomaze.
a voljela bih to rijesiti sama sa sobom.
brijem da ce tada manje boljeti.
Post je objavljen 17.09.2006. u 22:17 sati.