srijeda, 25.05.2005.
amyn ranovecernji brainstorming
ispit je prosao. a ja sam ga prosla. ne onako briljantno kako sam planirala, ali uvijek sam imala prevelike apetite za neke stvari. pa sta ako cu na kraju zavrsiti s prosjekom 3,75, a ne s 3,80? mislim, ako ce me netko jebati zbog 0.05, nek' si jebe mater.
danas sam jako tuzna. onako iskreno da vam kazem, ne sjecam se kad sam bila ovoliko tuzna kao danas. mislim da je zadnji put ovako mi bilo kad je umro deda. a to je bilo prije nekoliko godina.
tuzna sam jer me boli fizicka udaljenost od onoga koga volim. mozda sam jos balava za neke stvari, ne znam... osjecam se kao djevojcica koja je dobila novu lutku, a mama ju je spremila u vitrinu i ne da joj da se njome cesto igra. (ne, nisu mi se takve stvari dogadjale u djetinjstvu, ali dogoditi se znalo da mi mama kupi nove odjevne komade pa mi ih ne da nositi da ih ne zaprljam – to satro kuzim).
prisjetila sam se nekog mantramejla kojeg sam dobila jednom i koji mi je sigurno u inboxu, ali mi se ne da sad traziti i kopipejstati. uglavnom, pisalo je nesto tipa 'ne cuvaj nove stvari za posebne prilike jer svaki je dan posebna prilika', a meni se takva brija oduvijek svidjala.
pa me sad boli sto posebne osobe u mom zivotu nema blizu mene kad si ja to pozelim. bas nije fer. kaze mi frendica: 'bar si necete dosaditi!'. ma jebes te gluposti. toliko mi je drag da ovog trena mislim da mi on nikada ne bi mogao dosaditi. i cijelo vrijeme mi je grc neki u trbuhu. ne svidja mi se grc. kao neki bad feeling mi dodje. a bad feeling je zadnje sto treba u citavoj prici. bojim se da ne bude nekaj grdo. jer feeling nagovjesta bas to. ne u vezi moje nove veze. jer uvezala sam se u divnu vezu i feeling nema veze s tim. u vezi je s necim drugim... mozda... a mozda mi je i od nervoze koja me pere od negdje podneva, kad je frajer dosao poriktati satelitsku, pa je ispalo da drvo koje se razlistalo trajno ometa signal ili neka pizdarija povezana s bujno razlistalim drvetom iza zgrade (kaze frajer: 'zbog ovog drveta ti mozes jebat mrtvom macku mater' – zapamtila sam tocno jer je nekoliko puta to ponovio). pa su tanjur premjestili na dimnjak koji se ne koristi, brijem. premjestali su ga tata i frajer par sati buseci, buseci i jos malo buseci, pa struzuci pa opet buseci, pa navlaceci zice oliti kablove (ja sve to zovem zicama)... a sve uz abnormalnu kolicinu buke.
jasno mi je da moras vikati zelis li tipu koji je 30ak metara vise od tebe nesto reci, ali onda im je to brijem postalo zabavno. kao i susjedima. pa su svi medjusobno poceli komunicirati vicuci.
ne volim buku uopce. preferiram one loungeugodjajne svirke, umjesto velikih koncerata. zvucnici su mi ukljuceni na 2 od tkoznakoliko – tek da se cuje kako treba, ali nikada glasno. osim kad pospremam. onda nafrljim da cujem do wc-a dok cistim zahodsku skoljku.
mirna sam osoba :). oh, da...
..........................
'bi li isla sa mnom na more?'
'zivjeti?'
'pa da. i to.'
'bih.'
'stvarno?'
'mislim da bih.'
'aha, sad vec «mislis»...'
'ma treba proci jos malo vremena, ali mislim da bih.'
'zasto treba vremena?'
'da i ti osjetis ono sto osjecam ja.'
'a kako znas sto ja osjecam.'
'ne znam. ali mislim...'
'nemoj toliko misliti. osjecaj!'
..........................
umjesto da sam ucila za ispit, ja sam progutala 'da vincijev kod'.
strasno dugo nis pod milim bogom nisam citala. mislim da sam (a sramota me malo to priznati), otkako sam upisala faks, procitala manje od deset knjiga (prva cetiri 'harrya pottera' prosle godine, 'moulin rouge' prije dvije-tri, 'uho, grlo, noz', koju sam dobila za preklanjski bozic od frendice, 'alkemicara' kojeg sam posudila od jednog bivseg ljubavnika prije skoro tri godine, 'vrucu zonu' neki dan i sad tog browna) koje se ne ticu moje struke. istina je da sam se davila u stryeru (englesko izdanje, molim lijepo!) i pineu i changu i inim velikanima svih grana kemije, ali me svejedno malo sramota reci da ne citam. jer sam citala prije faksa uuuuuzasno puno.
nadoknadit cu to, znam.
evo, otkako seke nema cesto doma (jer bludnici u svom buducem domu, op.a.), ja ne ukljucujem tv prijemnik, nego citam. i vase blogove citam. :)
da vincijev kod me, dakle, u nekim trenucima ostavio bez daha. nisam ga mogla ispustiti iz ruke. nisam imala pojma o nekim stvarima, ocito. ne osjecam se prosvijetljenom. samo mi je krscanstvo jos malo mrskije.
ne znam je li to istina, ali nedavno se pricalo o abortusu i netko je iznio tezu da crkva kao institucija zene koje su napravile abortus izopcava. kao i homoseskualce. kaj to znaci? da ja vise ne smijem u crkvu? da me crkva ne prima jer sam se rijesila nakupine stanica koje bi me sjebale generalno? ma nek' si jebu mater.
..........................
zelim otici zivjeti k njemu.
a najprije moram zavrsiti faks.
..........................
imam tocno 20 kuna u novcaniku. i jos 20ak u jednoj hrvatskoj banci (gdje li sam cula da su sve banke u vlasnistvu stranaca?).
stricek koji vozi imprezu nije mi platio tri dolaska svoga sina na instrukcije (1 dolazak = 100 kn). veli mali da si je neki dan tata kupio laptop. picka mu materina.
mrzim roditelje traziti novac. vrlo sam ponosna na svoju mizernu zaradu putem instrukcija jer sam jedina od svojih prijatelja, koji takodjer studiraju, neovisna o dijelu kucnog budzeta koji roditelji dijele svom podmlatku, tzv. djeparcu.
a sad cu morati traziti.
'tata, udijeli nekaj, polozila sam ispit.'
'kaj ti nije mama dala?'
'ne. nitko mi nije dao nis vec jako jako dugo.'
tad se malo posrami pa izvuce novcanik, ali nije nesto velikodusan, jebes ga.
i jebes striceka koji vozi imprezu.
..........................
i tak...
ne, nisam pusila.
samo sam tuzna.
..........................
ako vam se ne cita, dajte se da vas anketiraju klikčuči ovdje ;)
