NOVI POST
POD BROJEM JEDAN: (želje i pozdravi i kako san vas svih zajebala) Svi koji ste mislili da neću više pisati... pa to je bila malo brzopleta izjava kao što se već dogodilo našem Kreshi (no_iq) kojeg ovin puten pozdravljan. Meni nikad nije bila namjera prestati pisati jer mi se ovo prilično sviđa (ja ode seren i priserajen se, a ljudi čitaju), već san bila iziritirana komentarima koji nemaju veze s tekston. Šta se tiče PRIČE O DAUGHTER JANE, ona je namjenjena ismijavanju mene, nekih mojih osobina, želja, postupaka i navika, što su primjetili oni koji me BOLJE poznaju. A priče namjenjene ismijavanju moraju biti malo napuhane jer inače i ne bi bile zanimljive. Također mi je drago šta van se priča svidila. Ovin puten, također, zahvaljujen Alucardu na cedeju i pozdravljan njegovu seku Ivu. Još me jedna stvar začudila, a to je koliko ljudi čita ovaj blog. Došla san prvi dan u školu i po mi je razreda reklo da mi je blog dobar. Jedvna san uspila prociditi fala. Je da san in svima pokazala post o Vrani, ali nisan mislila da iko čita. A onda van neću zasrati o FKP-u jer ste ionako o njemu slušali cili prošli dan... Tamtara ti si s menon na kavi u Tonija VEČERAS i bilo i bilo kakvo izmotavanje svatiti ću vrrlooo osobno. Pozdravljan i Cicibelu. Po njegovom opisu već vidin da je moj muškkkarac MOJIH snova. POD BROJEM DVA: (kvazikreativnist i kvaziposebnost = prikrivanje, tj. priča o oblačenju) Dok san još bila u osnovnoj školi, ja san bila sasvim obično, neprimjetno malo derište. Onda mi se nešto poremetilo u glavi. Neko bi reka da me puka pubertet, a ja ću reći da san se opametila. Prvo san se ošišala na kratko, pa san digla ko neku irokezu da bi na kraju i obrijala milu mi glavicu. Oblačila san se tako da su mame sklanjale svoju dječicu predamnom, a ljudi u razredu su me se bojali kad su me prvi put ugledali. Svi su mislili da san super kul fensi, ali se pod tin killerima, rasparanin gaćama i neznan čemu sve ne, skrivalo se isto ono malo nesigurno derište od prije godinu dana koje je možda sad slušalo bolju muziku, možda izlazilo na bolja mista, ali je bilo isto tako sjebano. Zašto ja zapravo ovo pričan?? Oslobodila san se dijela te nesigurnosti (dijela!!), ali da se nisan nebi mogla ovo ni pisati. I još uvik se znan sakrivati ispod svoje robe i još uvik strašin ljude (ali ne namjerno), ali pišen ovo da svatite koliko često ljude procjenjujete prema njihovon izgledu. U mom slučaju to je blo pozitivno (jer ste mislili da san strašno kul i fensi), ali ja nisan bila ništa drukčija nego kad su me svi smatrali malin posranin derišten. POD BROJEN TRI: (nastavak oblačenja, ali priča o osobnosti) Svi ljudi koji se vole smatrati alternativcima, kad započinju priču o alternativi, obično počnu od odjeće (uključujući i mene). Govore kako u današnjen društvu alternativac znači nositi starke/marte, dugu kosu i palestinku (mislin da san i ja jednom prilikon o tome pisala). Priznajen, nosin da dva odjevna predmeta često, ako ne u uvijek. Nosin ih iz razloga šta mi se sviđaju ili, pak, imaju veliku emocionalnu vrijednost za mene. Oblačenje bi po meni svi tribali svatiti ko igru, iskazivanje svoje kreativnosti na još jedan način, a alternativu ko način mišljenja stvoren koji se razlikuje od uvriježenog, ali stvoren VLASTITIM RAZMIŠLJANJEM. Danas ljudi ne razmišljaju već prihvate mišljenje grupe ljudi koja im se sviđa. Dakle, za mene alternativac je osoba koja ne pripada mejnstrimu koja ima vlastite stavove stvorene na temelju razmišljanja i iskustva, koji živi načinom života koji on ili ona smatraju pravim. POD BROJEN ČETIRI: (priča o komentarima) Iako mene iritiraju komentari koji nemaju veze s tekston, brisanje takvih komentara bi bilo protiv mog uvjerenja o slobodi govora. Dakle, aKo vi ode oćete pisati kako se jutros niste mogi posrati, Ili ste, pak, imali proliv, slobodno se iskažite. Pozdrav Daughter Jane |