S. Valentine images
Ponovno me puštaš da umirem ovako.
Opet bez razloga, ali opet sa tvrdnjom da sam ja kriva.
Ne, nisi u pravu, ne boli nas podjednako.
Ja ipak ovo breme nosim sve dok sam živa.
Opet me razbijaš kao stijene što kida more,
već slomljenu me lomiš, kao da ću ovaj put plakati nešto jače.
Ne, zar ti ne vidiš...ne može biti gore...
Ovako kako me ti boliš, boli me najjače.
Kao da ima smisla tražiš neke razloge kojih nema
i kada pomislim da sam bolja, ti uništiš mi i to.
Što više ti pružam, manje vrijedim svakog trena,
sve što ti ja još više dajem, samo je ništavilo.
Ti ćeš tražiti od mene da za oprost klečeći molim,
a ja kao trebam ponovno baciti se pred tebe.
Nije, nije dovoljno to što te toliko volim,
nije dovoljno što me lomiš, što ubijam sebe.
Koliko god da dajem, uvijek će postojati više,
i kad ti dam sve, to neće biti dovoljno što sam dala.
I da plačem zauvijek, ti ćes poželjeti kiše,
i to što te volim više od života, reći ćeš da te nisam voljeti znala.
Ti tražiš cijele priče, a ja preklinjem za jednu riječ,
samo da kažeš ''pusti...'' i da ponos ne bude jači.
Ti poželi sve rijeke, i ja ću sve mostove prijeći,
reci mi što? Što je to što tebi znači?
Jer, gubim granicu između mogućih i nemogućih stvari,
ne osjećam više što mogu napraviti da ovo smirim.
Svaka moja nova pobjeda tako brzo ugasne i stari,
ti se okreneš na kratko, a ja s tim zauvijek živim.
Što više činim sve, ti sve manje to shvaćaš.
Što te više čuvam, tebi će to sve manje vrijediti...
Sve što ti dam, kao prazan tanjur vraćaš.
Bojim se da ću jednog dana za tebe
potpuno
izblijediti.
|