|
Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene. Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe. Došao si i kada je kišilo kao za okladu, jer, što je malo kiše u odnosu na poljupce i zagrljaj tišine koji je slijedio bučnom odlasku iz utočišta tvog malog grada. Čekala sam te i nisu me brinule kapljice rasute po nevještim rukama spletenoj kosi ni mrlje od maskare pod mojim očima sve dok je pogled ispunjen sjajem, u gomili umornih putnika mogao prepoznati tvoj odlučan korak u sjeni zadnjeg vagona. Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene. Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe. Došao si i kada je u bijelo odjeveni prosinac svojim smrznutim dahom ledio tvoje obraze, zabadajući nemilosrdno svoje oštre iglice ispod tvog iznošenog, »sretnog« kaputa, od kojeg se nipošto, čak ni u svojim snovima, niti za trenutak ledenih vjetova nisi odvajao. Čekala sam te u svojoj najdebljoj jakni umotana u neraspoznavne slojeve odjeće, ispod kojih su, unatoč svemu, ledeni prsti grlili moje tijelo hladnim, kristalnim zagrljajem. Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene. Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe. Jer si znao da ćeš se vratiti. Jer sam znala da ćeš se vratiti. Došao si i tada kada sam stisnuta u kutu plakala pod kišom straha sred prodornog zvuka sirena, bojeći se da ću umjesto tebe na svom pragu vidjeti težak korak nepoznatog vjesnika s usnama oblikovanim u riječi koje uplašena poput drhtave srne u bijegu i u grudicu stisnutog srca, nisam željela čuti. Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene. Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe. Hvala ti što jesi. *** Ne samo današnji dan, neka vam je svaki dan sretan i neka trajete zajedno. :) |