16.02.2007., petak
Razgovor andjela
|
Sretnu se dva anđela nakon napornog dana i okruženi blistavom svjetlošću, razgovaraju: - Danas sam posve iscrpljen…Imao sam naizgled lagan zadatak, ali kako je vrijeme pokazalo, ispalo je da nije nimalo lako doprijeti do srca ljudi za koje sam zadužen. Što sam se više trudio, imao sam osjećaj, da manje uspijevam u svojoj današnjoj misiji. Ne mogu, a da se ne zapitam, što radim pogrešno i kako to, da ni uza sav svoj trud ne uspijevam doprijeti do njihovih osjećaja. - Ni moj dan nije ništa bolji…dok si se ti trudio sa Emily, ja sam bio uz njenog supruga, ali jednako kao i ti, nisam uspio proći kroz njegova zatvorena vrata. Katkada sam zaista očajan i skoro posve bespomoćan shvaćam, da je ponekad tako teško razumjeti ljude. - Da, imaš pravo. Koliko puta dnevno zazivaju Boga i anđele i mole za njihovu pomoć, a kada im priđemo i pokušamo im pomoći, naiđemo na čvrsto zatvorena vrata. Ljudi su posve zbunjeni i čini mi se da ne znaju što žele. - Ja mislim, da znaju što žele, zato i mole za našu pomoć. Ali, iz meni nepoznatih razloga, nisu u stanju da nas vide, a još manje poslušaju. Već danima razmišljam o tome, što napraviti da konačno osjete našu prisutnost…Toliko su zaposleni samima sobom, svojim dnevnim obavezama, trkom za zaradom i ispunjavanjem svojih obaveza, da u trenutku kada dotaknem njihovo rame, više nemaju ni snage ni volje, prepoznati pomoć koju im nudimo. - Ali, reci mi, možemo li biti očigledniji, no što već jesmo kako bi osjetili našu nazočnost? - Mislim, da smo krivo postavili stvari. Nije stvar u našoj očiglednosti, već je stvar u njihovoj spremnosti da nas vide ili ne. - Nije li onda posve uzaludna naša svakodnevna prisutnost, ako oni još nisu pripremljeni da prihvate našu pomoć? - Mislim, da ništa nije uzalud. Kada bih samo za trenutak pomislio da je sav trud uzaludan, odustao bih. Uistinu, možda nisu pripremljeni za našu prisutnost, možda nas ne žele ili ne mogu vidjeti. Još. Ali to ne mijenja činjenicu, da smo uz njih, kada im je to najpotrebnije. Upravo taj osjećaj da sam koristan, pomaže mi da ustrajem u svojoj misiji. - Imaš pravo. Danas sam posjetio Emily i našao sam je kako plače za stolom uz svoju prvu jutarnju kavu. Shvatio sam da je nesretna. Posvađala se je s suprugom i počela razmišljati o »besmislenosti« života, posve se predavši negativnim emocijama i osjećaju beznađa. Osjetio sam da se pita, da li je vrijedno tako živjeti ili ne…Stajao sam pored nje i razmišljao kako bih joj mogao pomoći. Tada sam je nježno uzeo za ruku i odveo je u sobu gdje su spavala njena djeca. Dok je stajala pored kreveta svoje kćeri i promatrala njeno usnulo lice koje se je u snu smješkalo i njene crne uvojke koji su se poput slapa rasuli njenim jastukom, rekao sam joj: »Eto, to je odgovor na tvoje pitanje, ima li život smisla.« - Potom je otišla do kreveta svog sina i dugo ga je promatrala onako usnulog, spokojnog u svojim snovima i rekao sam joj: »Ako još uvijek sumnjaš u vrijednost života, ovdje imaš odgovor koji će odagnati tvoje sumnje. Tek za trenutak sam uhvatio raznježeni osmjeh što joj je prošao licem, a onda se okrenula i izašla iz sobe, tiho za sobom zatvorivši vrata. Otišla je u kuhinju i ponovo sjela za stol, dok su joj suze klizile niz blijedo lice. Bio sam posve nemoćan…ako pogled na njenu uspavanu djecu nije pomogao, da shvati kako je život vrijedan svog postojanja, što mi još preostane da učinim? - Da, znam o čemu govoriš. Ja sam u to vrijeme posjetio Marka na njegovu radnom mjestu. Sjedio je za stolom, podupirući glavu rukama i bio je strašno nesretan.Tada sam se potrudio, da njegov pogled sklizne na sliku njegove male obitelji, koja stoji pored njegovog telefona i poslao sam mu u sjećanje sve lijepe i čarobne trenutke koje su proveli zajedno, pred njegovim duhovnim očima odvrtio se film njegova života, u kojem je bilo mnogo više lijepih no ružnih trenutaka. I, tada je zaplakao… Možeš zamisliti kako sam bio zbunjen njegovim suzama…Pitao sam se, što bih, zaboga, još mogao učiniti, da rastjeram taj tužni oblak sumnje iz njegove duše… I tada je zazvonio telefon… Bila je to Emily, koja je predložila da se nađu u obližnjem restoranu za vrijeme pauze i ručaju zajedno. Pomislio sam: »Krasno! Konačno su shvatili da zajednički život ipak ima smisla«… tada sam se sjetio tebe i poslao ti svoju zahvalnost što si tako dobro »odradio« svoj dio posla. - I ja sam se sjetio tebe u trenutku, kada je uzela telefon u ruke i nazvala ga, ali je moja sreća bila kratkoga vijeka, kada sam shvatio, da se je njihova bujica nezadovoljstva nastavila tijekom njihova zajedničkog ručka…optuživali su jedno drugog za sve probleme s kojima se susreću, optuživali se za propale prilike i životne nedaće koje su im se našle na putu, za mali stan u kojem žive, za prekovremene sate koje provode na poslu umjesto sa svojom obitelji, za sve one stvari na koje njih dvoje nemaju nikakvog utjecaja, i shvatio sam, da ništa od onog što smo im pokušavali objasniti, nije naišlo na plodno tlo. Očito ćemo morati smisliti neku drugu strategiju, kako bismo ih naveli da konačno progledaju i shvate što u stvari imaju… - Znam o čemu govoriš…bio sam tamo i pratio sa strane njihovu konverzaciju. Nisam mogao shvatiti, kako nisu u stanju uvidjeti gdje su griješili…Ni sada ne razumijem, kako ne vide, da imaju tako mnogo! Imaju krov nad glavom, imaju dvoje prekrasne djece koja im ispunjavaju život beskrajnom srećom i zadovoljstvom. Imaju posao koji vole, imaju svoja mala životna zadovoljstva koja hrane dušu i naposlijetku, imaju jedno drugo…Tako sam nesretan kad vidim, da ljudi imaju pravo bogastvo pred sobom, a da ga uopće nisu svjesni. - Problem je u tome, da ljudi vide samo ono što žele vidjeti. Vide samo ono što je očima vidljivo. I u svojoj ljudskoj prizemljenosti, vrlo brzo dođu u napast, da zaborave sve što je bilo lijepo i za što je vrijedno trajati, a pamte samo ono što ih je povrijedilo… I za svoju povrijeđenost optužuju jedno drugog, ne želeći priznati, da su za svoju nesreću uglavnom krivi sami. - Razumijem što mi govoriš, ali još uvijek ne znam što nam je činiti. - Mislim da je naš jedini zadatak: Ne odustati! Znaš, u trenutku kada su za trenutak isključili svoj razum i ego, oboje su u bljesku jednog prolaznog trenutka uvidjeli svoj istinski blagoslov, samo što su misao poput dosadne muhe otjerali jednim brzim pokretom ruke. Mislim, da još nije sve izgubljeno… Mislim, da još postoji nada za njih dvoje… - Da, slažem se s tobom! Samo bojim se, da će tijekom našeg nastojanja da im pomognemo shvatiti da je već njihov život sam po sebi smisao koji traže negdje drugdje, napraviti glupost i prestati njegovati šareni cvjetnjak duginih boja koji ih okružuje. - Ja se nadam da neće. Znaš li zašto? Jer u njihovim suzama i njihovom pogledu još uvijek razabirem ljubav. Čovjek se nikada ne opterećuje stvarima koje mu nisu važne. Ljudske su suze uvijek uzrokovane njihovom boli kada znaju da gube najveću dragocjenost svoga života! Ne smijemo sada odustati! Moramo im pomoći da shvate vrijednost dragulja kojeg drže na svojim dlanovima. I biti pored njih, uvijek negdje blizu, kako bismo u pravo vrijeme prihvatili taj dragi kamen, ako kojem od njih dvoje sklizne iz ruku. P.S. Pomozimo svojim anđelima... :) |
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@