Letenje (ni)je zabavno 2

07.01.2007., nedjelja

Konačno smo se odlijepili s tla. S olakšanjem sam uzdahnula i pomislila, kako se sada konačno mogu opustiti i uživati u letu, a možda i malo odspavati. Pogledala sam muža i kćer; muž je već spavao snom pravednika, a kćerka je duboko koncentrirana čitala knjigu. Počela sam se ogledavati oko sebe i proučavati lica putnika koji su bili na sjedalima oko nas. Posebnu pažnju mi je privukao tip što je sjedio ispred nas. Non-stop se znojio, pa brisao čelo maramicom, pa se okretao po avinu, pa onda ustajao i vadio svoju torbu iz ladice iznad naših glava. Kopao je nešto po njoj, pa je opet vraćao. I tako, ne znam ni sama, koliko puta tijekom leta. Što se on više osvrtao i kopao po toj svojoj torbi i nešto tražio, mene je lovila sve veća frka! U strahu su velike oči, pa sam tako ispod oka cijelo vrijeme pratila što tip radi. U svakom slučaju nije se ponašao normalno. Trknula sam muža laktom i probudila ga, čime, naravno nije bio oduševljen. Naime, on je bio čvrsto odlučio prespavati većinu puta, kako bi zaboravio na cigarete.
"Pogle ovog tipa, cijelo vrijeme se znoji, okreće i nešto kopa po svojoj torbi. Nije to malo čudno?"
"Joj, pa ti si fakat paranoična!" - reče mi muž - "Možda se čovjek loše osjeća pa se znoji. I što ako se osvrće po avionu? Možda samo traži neku stjuardesu ili nešto slično. A što se torbe tiče, i ti si već tri puta nešto vadila iz nje, zar ne? Uostalom, daj me pusti da spavam..." - zareži on i udobnije se namjesti na svom sjedalu.
Nakon pola sata tip opet uzme torbu, nešto iz nje izvadi, ustane i krene u šetnju avionom.
Opet sam probudila muža i rekla mu:
"Pogle, nešto je uzeo iz torbe i sad hoda po avionu!"
"Isuse Bože! Pa nek hoda! Valjda ide čovjek na WC."
"A, ne! Ne ide! Pa, zar ne vidiš da je WC tu odmah pored nas!"
"Dobro. Onda ide samo protegnuti noge. Daj počni disati već jednom."
"Ne ide! Pogle, zaustavio se dolje na dnu prolaza i kopa po džepovima!"
"Čuj, ako me ne prestaneš gnjaviti, najmanji problem će ti biti taj što se tip čudno ponaša!" - reče i ponovo zadrijema.
Do tog trenutka let je bio miran, gotovo neprimjetno smo klizili kroz oblake. Taman kad sam zatvorila oči da pokušam zadrijemati, avion se strese i to tako, da sam od šoka skoro ispala iz tenesica.
"Mama, pa ti si rekla, da se kad letiš niš ne osjeća! Kaj je ovo?"
"Pojma nemam!" - rečem i počnem promatrati ostale putnike, da vidim eventualne reakcije na njihovim licima. Ništa. Svi su se ponašali normalno, čak je i stjuardesa nastavila svoj nasmiješeni pohod između sjedala.
Pažnju mi privuče svjetlosno upozorenje da se vežemo. Kriza!!!!
Opet probudim muža i kažem mu da se mora vezati. Gleda me pogledom "Bolje da te nema!", ali ipak zakopča pojas i nastavi drijemati.
"Isuse, pa kak možeš spavati, kad se ovako trese! Imam osjećaj, da ćemo svaki čas roknuti dolje."
"Pa, ti si fakat dosadna! Ako se ne varam, ti si rekla, da si već letjela i da te nije strah. I?"
"Šta "i?", kad sam je letjela, avion se nije tresao ko bijesni cucak. Nemam pojma što je ovo."
"Istina da nisam nikad prije letio, ali mi nekako logika govori, da se tresemo zato što smo se našli iznad Atlantika i tu su jake turbulencije."
"Aha!" - rečem ja. "Ali mi većinu vremena moramo letjeti iznad Atlantika, i ne misliš valjda da ćemo se ovako drmusati cijelim putem?"
"Nemam pojma, nisam vidovit!"
"Ti budeš živio sto godina, majke mi! Ništa te ne može uznemiriti."
"Je, ako me ti ne pokopaš kakvih dvadeset godina prije." - reče, cerekajući se.
Tip ispred nas je opet ustao i nekud krenuo. Majke mi, taj ima crve u guzici. Nema ni pet minuta mira, pa kak onda da mi ne bude sumnjiv?
Avion se opet strese, mogla bih se okladiti, da je propao nekoliko metara i onda opet skočio u zrak. Mala se stisne uz mene i gleda me velikim očima. A ja je tješim:
"Ma, nije to ništa. To ti je posve normalno. Probaj malo spavati."
"Ak je sve to normalno, zakaj ti imaš oči velike ko tanjure?" - pita me ona.
"To je od umora." - velim joj ja.
"Aha." - naceri se ona, ali se još uvijek ne odvaja od mene.

( nastavlja se )

- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

STARIJI POSTOVI

Linkovi

Tutor.Blog
Blog.hr
Uvod u html
Forum.hr

TIHOVANJE DUŠE

Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)

TU RADO SVRATIM:

Reiki forum

Reiki blog
Reiki hara blog

Magicus.info
Vilinski simboli

M. Jeršek site

Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V

Životna načela reikia

Dr. Mikao Usui

1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you

1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima

Danas su bili vrijedni: :)

Svratili su do mene:

TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI

DESIDERATA

Max Ehrmann

Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!

@

NAUČIO SAM

Andy Rooney

Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.

@

LAGANO UMIRANJE

Pablo Neruda

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!

@

Khalil Gibran

Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.

@

AKO

Rudyard Kipling

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!

@