Letenje (ni)je zabavno 1

07.01.2007., nedjelja

Došao je i taj dan, kad smo morali krenuti na dugoočekivano putovanje preko bare. Karte smo imali već šest mjeseci u džepu i sada je dan »D« bio pred nama. Od nas troje jedino sam ja letjela avionom prije nekih dvadesetak godina i tvrdila sam kako me nije strah. Muž i kćerka su priznali da se malo boje letenja, pa sam ih ja, kao »iskusni« svjetski putnik uvjeravala kako se nemaju čega bojati i kako je letenje jedna divna i posve mirna stvar. Takvog leta sam se, uostalom i sjećala…nakon što smo se našli u zraku uopće nisam imala dojam da se krećemo s mjesta. Da li su godine pokvarile moja sjećanja ili je ovaj let zaista bio drugačiji, neću nikada otkriti. Bilo kako bilo, otpravili smo se rano ujutro na aerodrom i stali u red za prijavu putnika. Prvo je šalter bio zatvoren i nije bilo nikoga, a kada su se konačno pojavili zaposleni, rekli su da im se srušio sistem i da moramo čekati. Kasnili smo već u startu. Onda nam zbog problema s tehnikom nisu na karte ukucali rezervacije, već su nam rekli kako to moramo učiniti u Italiji prije nego što promijenimo avion. O.K. – mislila sam, kako svi, tako i mi. Glavno da imamo rezervirana sjedala i sve će biti u najboljem redu. Moš' mislit! Ušli smo u autobus koji nas je odvezao na pistu do našeg aviona koji će nas odvesti do Italije. Izašli smo van i na moje zaprepaštenje, ugledala sam mali avion s propelerom na kljunu, koji nije odisao povjerenjem. Prva asocijacija mi je bila da je taj avion leteća kopija onog autobusa iz filma »Ko to tamo peva«… Izgledao je kao da će se istog trena raspasti. Zapanjeno sam pitala muža:
»Pa, nećemo se valjda u ovome voziti?« i još jednom pogledala na program letenja kojeg sam držala u ruci. Pisalo je »turboprop«. Turboprop? Šta za vraga sad to znači? Kada smo poletjeli, slijedom događaja i čudnog škripanja koje je odzvanjalo avionom te mog pogleda na krilo koje se treslo kao da mu je došla zadnja minuta, pomislila sam kako je ime aviona zapravo jako prikladno. Pojavila se nova asocijacija: »turboprop« bi moglo značiti »turbopropadalo«! Rekla sam mužu kroz usiljeni smijeh kako mi se ime čini jako prikladno za ovaj naš let, što je čuo stjuard i pomalo uvrijeđeno mi rekao, kako ono »prop« potiče od propelera, a ne od propadanja…. Ha, ha…no, bilo kako bilo, nekako sam preživjela tih sat i pol maštovitog letenja do Italije i na sav glas odahnula, kada su kotači konačno dotakli tlo i počeli se kotrljati pistom. Pa smo preživjeli i to! No, moja radost je bila kratkog vijeka!
Prvi šok je uslijedio, kada sam poželjela pripaliti cigaretu, našto mi je muž pokazao prstom na tablu na kojoj se šepirilo upozorenje, kako je pušenje zabranjeno i kako se kazna kreće od – do ( ne sjećam se više koliko eura za popušenu cigaretu )…Ha? Ma, ovi su ludi. Pa, to ne može biti! Ovako veliki aerodrom mora imati neki prostor za pušenje! Nadobudno sam se zaputila k šalteru i pitala na svom upitnom engleskom, gdje imaju prostor za pušenje. Moje pitanje izazvalo je salvu smijeha.
»Nigdje, gospođo! U Italiji je zabranjeno pušenje u javnim prostorima i na javnim površinama.«
»Molim? Pa, gdje odlaze pušiti zaposleni pušači?«
»Nigdje! Na radnom mjestu je zabranjeno pušenje.«
»Halo? Ne mogu zapaliti cigaretu! Pa, ovi nisu normalni! Pred nama je još dva sata čekanja i još 12 sati letenja, a ja kao ne mogu zapaliti cigaretu!«
Počela sam nadobudno obilaziti aerodrom u traženju adekvatnog prostora i začuđena promatrala na tisuće ljudi koji su strpljivo sjedili ili stajali i čekali na svoj let. Fakat nitko nije pušio! Živci su mi već pomalo bili napeti ko strune, ali mi nije preostalo ništa drugo, nego da se pomirim sa sudbinom. Odlučila sam, ako ikada više budem putovala u Ameriku i morala presjedati, to svakako neće biti preko Italije! Točka! Što se mene tiče, izgubili su mušteriju!
Eh, pa da ne mislite da je to sve! Onda je službenica na šalteru nešto sprčkala i počela govoriti kako nam ne štimaju pasoši, a njen engleski je bio tako originalan, da sam s olakšanjem shvatila, kako ja nisam najgora. Morala sam se pošteno potrudi da razumijem što mi želi reći, jer je jedino razgovjetno što je izgovorila, bilo »Sorry, madam.« Hm…Potrošila sam brdo živaca dok sam joj dokazala da je s našim ispravama sve u redu i dok smo konačno dobili zeleno svjetlo za ulazak u avion, koji će nas ponijeti preko bare.
U skladu s Murphievim zakonom, naša noćna mora se nastavljala. Pri ulasku u avion sam opazila, da nam na karte nije upisla broj sjedala i pitala sam stjuarda na ulazu, koji su naši brojevi sjedala, na što mi on zapanjeno odgovorio:
»Nemate ih, gospođo! Avion je pun i ne možete dobiti točno određeno sjedalo!«
»Kako to mislite pun? Pa mi imamo rezervirane karte već 6 mjeseci!«
»To ništa ne znači, znate, neki ljudi otkazuju let, pa onda izvanredno upadnu na ovaj let i tako se sve pobrka!«
»Halo? Pa kaj sam ja to došla u zonu sumraka?«
Žestoko sam protestirala, kada su mi dijete koje prvi puta leti strpali u rep aviona, muža negdje na sredini, a mene naprijed. Maloj su se u očima nabirale suze, a bijes u meni je rastao. Sva sreća da je stjuard nekako uspio nagovoriti neke ljude da čenđaju sjedala, pa smo na kraju ipak sve troje sjedili u istom redu, kako smo imali i rezervirano. No, sad sam već bila debelo živčana i ljuta na sve skupa.
Kud mi nisu dali pušiti, tud su nas još rastranćirali po cijelom avionu i naposlijetku sam morala preklinjati da nas ipak stave skupa.
Pokušala sam zaspati, ali onih pet minuta koje sam zadrijemala, sanjala sam kako pušim četiri cigarete istovremeno… kriza! Šta mi je trebalo da opet počnem pušiti, i to baš prije ovakovog putovanja! Ispod oka sam pogledavala muža koji se za sada dobro držao i nije pokazivao naznake bilo kakve nikotinske krize. Kćerka je bila uzbuđena zbog letenja i sretna što ipak sjedi pored nas. Svi troje smo pokušali malo »ubiti oči«, ali očigledno nikome to nije polazilo za rukom. Čekali smo na trenutak, kada ćemo se konačno odlijepiti s piste i krenuti.

( nastavlja se )

- 22:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

STARIJI POSTOVI

Linkovi

Tutor.Blog
Blog.hr
Uvod u html
Forum.hr

TIHOVANJE DUŠE

Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)

TU RADO SVRATIM:

Reiki forum

Reiki blog
Reiki hara blog

Magicus.info
Vilinski simboli

M. Jeršek site

Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V

Životna načela reikia

Dr. Mikao Usui

1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you

1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima

Danas su bili vrijedni: :)

Svratili su do mene:

TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI

DESIDERATA

Max Ehrmann

Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!

@

NAUČIO SAM

Andy Rooney

Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.

@

LAGANO UMIRANJE

Pablo Neruda

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!

@

Khalil Gibran

Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.

@

AKO

Rudyard Kipling

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!

@