| kolovoz, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
....plavuša...
.....lake an angel....
.....jelena....
....S@nj@....
...destiny gir...
...mya a.k.a gangsta...
...Nikolina...
...vila pustinje...
...last breath...
...linkinparkfortminor...
...chester...
...my empty soul...
...crna mocvara...
DIZAJNOVI:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
.jpg)
Bila sam sretna u njegovu zagrljaju..
..bila sam sretna dok me je čvrsto držao ..
..kao da me nikad neće pustit
,kao da me nikad neće prestati ljubiti..
kao da ćemo zauvijek biti zajedno,nerazdvojeni i sretni...
..ali onda me odbacio..
zadnji poljubci koje sam osjetila na vlastitoj koži bili su grubi..
..osjetila sam bol..oči su mi suzile..
lice mi je bilo mokro..govorila sam u sebi "Bože što sam mu ja učinila?"..
..bacio me kao krpu na mokri pod..kao krpu koju je iskoristio i bacio u smeće
,tamo gdje je nitko više neće naći..
...ležala sam na vodi..osjećala sam prazninu..
činilo mi se kao da će mi svakog trena srce stati..
..suze su se topile u vodi..
..on je otišao..
..a ja...
..ja sam bila mrtva..mrvtva ..
..ubila me ljubav koja me je stvorila..
SAMA
..sada sam sama..
..uvijek sam sama..
..koliko ću moći izdržati ovu samoću?..
..i onda se pitam "gdje je ljubav??...
..sama..
KOMADI
Shawn Reaves
Matthew Bomer
Uvijek sam se pitala koja je tajna zločeste djevojke?One su uvijek
bile glavne face u školi,odlične
u svakom sportu ili bilo čemu drugom..kao da nemaju svoju
mračnu stranu,za razliku
od mene koja sam bila mirna i povučena djevojka.
No ipak je u meni bilo nešto što me je vuklo da upoznam taj
tajanstveni svijet
za koji sam uvijek mislila da je bolji od ovog u kojem živim..
I tako počinje moja životna priča..
Uistinu sam bila mirna i stidljiva,uvijek bi me iskorištavali i rugali
mi se na
mnoge načine..moji roditelji bi mi uvijek davali predavanja
da nesmijem
više prolaziti s trojkom inače će me odvest u dom,a moja
simpa mi se uvijek rugao u načinu oblačenja..a njegova je sestra
širila zarazne
tračeve o meni...To su bili dani propasti..sve dok nisam krenula u
srednju.
Prvi gimnazije ,nova lica,a i neka stara,druga škola,drugi profesori...
"ništa više nije isto"govorila sam sama sebi.
Na upisima sam se za dlaku izvukla..
..dok sam izlazila iz škole odlučila sam nazvati svoje doma,
no dok sam vadila mob "zabila"sam se u neku freak curu..a
onda je nasto kaos počela mi je koja je meni pic...mater...,
ništa me nije moglo zaustavit da ja njoj uzvratim ..u meni
je sve gorjelo znala sam da nisam ona ista.."Odi u 3p.m.! "
,a onda me ona mu povuče na stranu i kaže , "ej pič.. pa ti si iz
naše ekipe! "..
Crna kosa joj se spuštala na sve strane..ponegdje zaljepljena
gelom,dark odjeća i cigareta u ruci..to je odličan opis moje najbolje
frendice Karle.
Svakim danom sam postajala drukčija...obojila sam
kosu,sve svoje krpice sam dala susjedama ,a neke sam
i prodala ..sobu sam obojala u crno..pobacala sam sve
one pizdar...medvjediče i ona sranj...
Kad me stara ugledala onako, nije mogla vjerovat svojim
očima..a ja sam joj samo dobacila "stara ne gnjavi.. "
,a kad je zašla u moj ormar i ugledala samo crno,crno i crno ..
Bila je poput kuhinjske krpe,a ja sam joj rekla "pa zar
ne želiš da budem odlična učenica,štreberica?!?? "..
Za svih u kući sam bila poput pakla, napasna i tvrdoglava..
nitko me više nije podnosio,osječala sam se kao da sama
živim u kući..nema prigovora ,nema naredbi,nema predavanja..
to je pravi raj..
(ovo je samo jedna priča da ne mislite da je istina..)
Umorna od svega čekam...
U daljini čujem njegove korake,osjetim miris parfema...znam da je to on..
Približava mi se...svaki put je sve bliže..
Želim ga bolje upoznati..želim da je cijeli svijet naš..želim zauvijek ostati s njim...
Svaka njegova riječ mi dotakne dušu..svaki njegov pokret mi razdire srce...
On...želim ga osjetiti na koži...želim da mi otme srce i zarobi dušu..
da budem samo njegova..
U zoru pokraj mog keveta zablistaju crvene ruže,jedna mala poruka i pjev ptica...
Sad sam sigurna..on me voli!
Carlos Jacott..taj mi se fool sviđa ..
a nije ni Depp loš ni malo...
slušam ljude koji su zakon..
Never let me go ..slušala sam te riječi ,taj baršunasti glas,poput pjesme..zvučalo je predobro da bi bilo stvarno.Jutrom su me budili strasni poljubci ,miris bijelih ruža i rana rosa..Sve je to kao iz bajke,kao iz neke priče..predobro da bi bilo stvarno.Volio je miris moje kose,zelene oči,moje preplanule usne..ljubio me i danju i noću..predobro da bi bilo stvarno.
Kao u snu ,bijela postelja..strastveni poljupci..čovjek kojeg voliš najviše na svijetu..predobro da bi...uistinu bilo stvarno.
Njegove smeđe oči,sladak osmijeh..malo čudan hod...kao princ iz mojih snova koji ostaje zauvijek sa mnom ...zauvijek što li ta riječ znači?zna li tko??..
Ne želim te povrijediti, želim te voljeti,voljeti i samo voljeti..predobro da bi bilo stvarno..
"Idemo dalje..što reći kad je dovoljno i šutjeti! "
Bila je to jedina rečenica koju sam još uvijek izgovarala u sebi.
Preplašena na smrt,hodala sam u tami ne vidjevši nikakvo svijetlo ispred sebe...bijela svila se vukla po podu,veo mi je još uvijek čvrsto stajao na glavi ..a ja sam uzdisala.
Znala sam da nemam izlaza.Ali zašto?Zašto me vještica "uništila"?
Stajala sam čvrsto na nogama i bila sam potpuno uvjerena da ću pobjediti!
Pasti ću...počela sam padati..kad ju je počeo zvati"Keira,Keira"....pa zar je moguće?....pala sam!Pala sam u duboko blato ,ne želim izaći,ne želim ćuti za njega...a nju....ni nju...
Osjećam se tako prljavo ...Kad bi mogla uništila bi ju ,ali ne puštaju me ,ona je zaštićena...nije poput mene.Ali..kad bi ju uništila osjećala bi krivnju ..ali ne,ja to nemogu učiniti tako dobroj osobi poput nje.
Sjetim se danas svega,a suze mi obliju lice..zar je moralo tako završiti??...
......još ga volim....
Kad je/ga...
....iznenađen
....uplašen
....umoran
....doživi poniženje
....loše volje
....osjećaji prevare
....osjeti bol
....začara ljubav
.... smatraju budalom
....mu ne daju mira
....omalovažavaju
....zaborave da postoji
....nesretan
.....prati sreća
....se nešto dogodi njegovim bližnjima
....zaboravi nešto važno
....pohvale
.....zavole
....mu pruže drugu priliku
....mu daju "znak "
....dobije neočekivano
.....pobjede
....mu popuštaju
....mu se rugaju
.....ima još mnogo situacija u kojim ostaje bez teksta...
..jesi li se ti kad našla/našao u takvoj situaciji?...
Živjela je u ulici ispod nas ,sve do jednog dana..
Simpatični osmijeh,kosa boje meda,snažan karakter..to je najbolji opis za tada još nepoznatu sobu koja se doseljava u tvoju ulicu.
Proazila sam pokraj nje i umišljala si "kakva je ovo drolja..? ",nepomišljajući da će mi postati najbolja prijateljica....Istina u početku sam je mrzila,ali onda kao da mi je pao teški kamen sa srca..Amy?Kakvo je to ime za djevojku koja ima prekrasan osmijeh,savršen stil oblačenja i plavu tetovažu..Doista smo se zabavljale,zafrkavale i zezale ,sve dok joj na um nije pala jedna strašna ideja. "Ući u tu kuću!!???!!!Nema šanse! "uzviknula sam joj ,ali ona je uvijek bila tvrdoglava ,pa tako i sada.Nisam ju mogla pustiti da sama ide u kuću staru 50 godina,koja samo što nije pala ,a osim toga pričaju o duhovima,vampirima,vješticama...
Ali ja samo vjerujem u jedno;mit o očajnoj djevojci sa plavom tetovažom... " sa plavom tetovažom!"u tom trenu sam razbistrila misli..
Ulazila sam u tamu osječajući unutarnju prazninu ,jedino je mjesec bacao sjene na pojedine stvari...odjednom sam zastala "Amy gdje idemo? "...
"Riječi nisu dovoljne. "..bila je to jedina rečenica koju je izrekla od kad smo hodale u tami...
Zakoračila sam u neobičnu sobu ,čistu..da nigdje paučine,samo bijeli zidovi i mnoštvo svile i neiskorištenih niti koji su pobacani po sobi..Amy je hodala prema prozoru,tad je uzela zeleni lančić i ......lice mi je bilo blijedo,usne suhe,srce je lupalo ko ludo..zaprepaštena sam samo buljila u njezine obraze i plave oči iz kojih joj je niz lice sklizila krv..
A tetovaža je poprimila neki sjaj,i tek sam tada mogla uočiti samo plavi krug.
Nije mi bilo ni do bježanja ni do vikanja,a nije me ni napadala.. "Bože.. nadam se da je ovo samo glupi san".Njezina kosa je postala crna,lice blijedo,oči crvene...nije to bila ona..
Kad mi je konačno došlo do glave,da je tako izgledala djevojka iz mitova i da se pojavljuje svakih šest godina..umrla sam od straha.
Amy je u jednom trenu pala na pod..sledila sam se ..nije se pomaknula.. "Je li živa? "
Bile su to jedine riječi koje sam gutala u sebi...a zatim pppafff..čulo se glasno,zidovi su počeli pucati,podovi su se odvajali...Nisam više mogla ni do Amy..jedino što sam mogla da si spasim glavu bilo je da pobjegnem iz kuće..
U strahu sam istrčala na ulicu i znala sam da je to kraj...kuća je pala sama od sebe.
Ujutro sam se uvjerila da to nije bila moja noćna mora,nego mračna stvarnost.
U novinama je pisalo "Predozirana djevojčica nađena ispod ruševina"..
Pitam se zar sam i ja bila drogirana?...ne tu ima nešto čudno,nešto strašno,nešto što nitko nerazumije,nešto što nitko ne želi otkriti..
Dosada!Što je to?Pitam se znaju li ljudi pravo značenje dosade ili ona uopće nije ono što mi mislimo da je??
Danas mi je dosadno, bit će mi i sutra i prekosutra,ali..postoje svari,ljudi i načini da nam ne bude dosadno.Je li to dovoljno da budemo zadovoljni ili da prekrijemo dosadu??
Kad se sve to poveže,shvatimo da živimo u dosadi..
Dakle da nema rada,škole,elektronike,kuća,cesta,životinja,boli,tuge,ljubavi..što bi tada postojalo DOSADA ,DOSADA I SAMO DOSADA ,dobro i malo tame!
Evo da završim sa ovim dosadnim postom....
