.--==Follow The Raver==--.

petak, 26.08.2005.

I Tako Je Propao Moj Životni San

Hodam ja nedavno ulicom iz grada. Sam svugdje mrak, a nigdje žive duše. Da primjećujem svjet oko sebe bilo bi strašno al ja razmišljam i neprimjećujem ništa. Mislim o nećem stvarno ne obićnom.
Znate ono kako kažu: Žene i cipele, Muškarci i Auti? E ja nemam blage veze o autima, mada mi je tata automehanićar. Nikad me nisu zanimali tak da nisam ni naućio. Postoji samo jedan auto koji sam još kao klinac htjeo. Taj mi je auto bio ono, ako ikad budem dobio na lutriji onda ću si ga kupit. I ćim ga kupim odma ide na servis da mu povade sve elektronićke pizdarije, hidrauliku i ostala sranja. Da bude baš onakav ko onaj prvi što su ga napravili. Da proklizuje kad ja oću, da ga mogu natjerat da blokira točkove, nikakvi airbagovi. Takav je najbolji. Vdio sam jednog u osijeku. Skoro sam ga ukro :) Uglavnom, jedini auto koji bih baš želio je taj, tamo gore na slićici. Skroman, a? I sad ja zamišljam sebe i žensku kak u tome jednog dana, već u penziji putujemo po svijetu, kad ono međutim. . .Ja imam 17 g. i do penzije mi treba još pun kurac. A nafte nestaje 2025.g.!!! Kak ću ja vozit svoj auto iz snova za 60.g., kad nafte nestaje za 20.??!!!! To me tak deprimiralo. . .
Ajd ljudi ak neko dobije milijun na lotu, budite drugovi pa podjelite samnom da si stignem kupit auto prije neg što nestane nafte.
- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>