ĐAKOVO - Sat na katedrali otkucao je jučer jutarnjih pola devet, a slatko iščekivanje početka Šokadiji najdraže povorke primaklo se kraju - od Malog ka Strossmayerovom parku, preko korza, krenuo je tada svečani mimohod 44. Đakovačkih vezova, Slavoniji i Šokcu na čast, a očima željnima ljepote u slast.
Sivi oblaci ponad prijestolnice Vezova prijete, al' sinovi i kćeri ravnice i njeni gosti nemare; u dvostanom mimohodu središtem grada prošlo je 3.500 folkloraša iz 60 skupina iz zemlje i svijeta, a za njima i 44 okićene svatovske zaprege te isto toliko jahača. I ove godine odjeven u narodnu nošnju, mimohod s hrvatskim barjakom u ruci, predvodi predsjednik smotre i gradonačelnik Zoran Vinković.
A, za njim, sinovi i kćeri Šokadije što su 44. put gostoljubivo u svoj mimohod, u svoju raspjevanu šokačku granu, primili i stotine gostiju što u vezovsko Đakovo jučer pjesmu, ples, običaje i ruho svoga zavičaja donesoše. Tako se od Malog do, Đakovčani vole reći, Velikog parka orio i bećarac, i hercegovačka ganga, čula se i češka beseda, mađarski i slovački folklor, šargija iz Tolise, i pjesma vojvođanskih Hrvata, kićenog Srijema, i narodna arija iz snažnih grla Vrličana, melodije Istrijana…
Sjali se dukati, šuškale zlatare, bljeskale šamije i ogledalca na kapama gorjanskih ljelja, k'o snijeg se bijelile muške rubine, ljepotu narodnog ruha potvrdili i Hrvati iz Kanade te SAD-a, a pljesak tisuća Đakovčana i njihovih gostiju, što od Malog do Velikog aprka tu ljepotu netremice prate, plijenila i živopisna folklorna skupina “Schwarzwland Verein” iz njemačkog Rielasingena. U sjeni tornjeva đakovačke prvostolnice Đakovom su jučer prošli i kandžijaši, i žeteoci, i tkalje…
- Niko ne zna šta su muke teške dok ne prođe kroz Đakovo pješke, pjevala je jedra Šokica jučer kroz vezovski grad, a za njom u mimohodu i folkloraši iz Neuma, Baranje, Graberja, Rečice, Kalinovca. Tradiciju svoga kraja predstavili su đakovački KUD-ovi “Tena” i “Sklad”.
I mlado, i staro, i ono najmlađe se u nošnju spremilo pa se Vezovi za svoju budućnost bojat' ne moraju. A, kad gradom prošla i zadnja folklorna skupina, Šokadija sa svojim gostima pred katedralom splela šokačko kolo, da svijet vidi, da pamti.
Pljeskom ga s platoa ispred katedrale nagrađuju uzvanici smotre među kojima i đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, pomoćni biskup Đuro Hranić i drugi. A, potom Vezovima još jedno svoje blago pokazala - iz štala izvela grivasto blago, što ju je kroz vrijeme služilo u radu, a sad joj na ponos i za paradu.
Konji bijeli, konji vrani, okićeni svatovskim otarcima, upregnuti u 44 svatovske zaprege. Bećari, što kajase drže, kandžijom ih i ne dotiču već tjeraju pucketanjem jezika. Dok se muški naprijed “kere”, Šokice se iza na šlingovanim jastucima gizdaju. Kad je i zadnja zaprega gradom prošla, tu ljepoti i bogatstvu Slavonije nije bio kraj; uz glasan topot centrom grada prođoše i 44 jahača i vezovski mimohod zatvoriše na najljepši način. Nakon toga se vezovsko mnoštvo slilo u katedralu, da posluša riječ Božju i nakratko, u ugodnoj hladovini prvostolnice, pobjegne od srpanjske vrućine.
Vezovska tamburica za nju jučer nije marila, odjekujući cijeli dan s ljetne pozornice Strossmayerovog parka, gdje su sinoć 44. Đakovački vezovi zatvoreni izborom najljepše narodne nošnje u djevojaka, snaša i momaka, što poručuju da se Majka ratara i bekrija, dok joj je takvih sinova i kćeri, za budućnost bojati ne mora.
Bećarci za nadbiskupa
Nekoliko bećaraca, koji su se jučer mogli čuti iz vezovskog mimohoda, bilo je spjevano za nadbiskupa Marina Srakića. Među njima bio je i onaj “Nadbiskupe, oče naš Marine, vidimo se opet dogodine”, a izveo ga je KUD “Šokadija” iz Budrovaca.
Suzana ŽUPAN
Glas Slavonije
|
