< | travanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
23.04.2009 Program: 16.00 HRAŠĆE – ODRA – MALA MLAKA – ODRA JURJEVSKA POVORKA ODRA 16.00 - PROGRAM ISPRED DOMA DVD ODRA : Puhačka glazba KUD-a „Sijač“ -Lučko PD „Turopoljke“ KUD „Mladost“ - Odra KUD „Orač“ – Mala Mlaka KPD „Sveta Klara“ KUD „Mičevec“ KUD „Sv. Ana“- Odranski Obrež TUROPOLJSKI BANDERIJ 17.00 SV. MISA 18.00 – KONJIČKI IGROKAZ PALJENJE KRIJESA 19.00 - PROGRAM ISPRED DOMA DVD ODRA : PD „Turopoljke“ KUD „Mladost“ - Odra KUD „Orač“ - Mala Mlaka KUD „Mičevec“ 20.00 - GRUPA „STARI PRIJATELI“ GOST: Ivan Fiolić - Fio VODITELJ: Darko Janeš Jurjevo je u pučkoj tradiciji Hrvata dan osobitog značaja. To je u prvome redu dan pastira i stočara, ali obzirom je uvijek iza Uskrsa (23. travnja) to je i prvi proljetni blagdan poljodjelaca, uz koji su u narodu poznati brojni običaji. Osobito u krajevima i selima u okolici Južnog Zagreba, obzirom na plodnu posavsku ravnicu i turopoljske šume i pašnjake, običaji o Jurjevu su brojni i vrlo stari (arhaični), a sjećanje na njih se održalo i do današnjih dana, pa se tako mnogi stariji živo sjećaju pjesmica koje su kao djeca – Jurjaši pjevali o ophodima: Sveti Juraj zeleni se Svaka majka žalosti se Za devojku čerku svoju Koju mora dat’ pozoju… (Remetinec) Sveti Jura koplje meče Od pozoja glavu sječe Od pozoja strašna noga Jel’ se Jura ufaš Boga Darujte, ga darujte, Jurja zelenoga… Ak’ nas ne b’te darovali Mi vam bumo sinka krali Sinka krali, otpeljali Sredi luga zelenoga Med’ ružice, fijolice I med’ mlade devojčice Darujte ga, darujte, Juru zelenoga… (Obrež) Ovo se klanja zeleni Juraj, kiroles Zeleni Juraj, zeleno drevce, kiroles On bu donesel peden travicu, kiroles Peden travicu, lakat mladicu, kiroles Darujte majko zelenog Jurja Našega puta trdnega hoda… (Ščitarjevo) Grančice dobivene od Jurjaša, žene su zabadale u vrt ili polje “da ih krti ne bi kopali”, u lan da bi narastao visok kao zabodena šiba koja je kasnije služila i kao bičalo za tjeranje stoke i živadi na pašu. Prigoda je i to da se stoka nakon zimovanja u stajama izvede na pašu, opet uz obrede (protjerivanje kroz vatru, tj. preskakivanje vatre – krijesa) i okićene zelenilom, koji su naizgled samo praznovjerje, a u stvari su vrlo racionalan način uništavnja nametnika vatrom i biljem. I sami muškarci, osobito oni kojima je ime Juraj preskakivali su krijes ne bi li tako pokazali svoju snagu i životnost nakon zimskog mirovanja i spremnosti za rad u novoj poljodjelskoj i pastirskoj godini. U Odri se nalazi Crkva Sv. Jurja Mučenika, posvećena kršćanskom mučeniku, rimskom vojniku koji ima osobiti značaj ne samo u crkvenoj već i pučkoj tradiciji i vjerovanju, te je narod zarana uz ime ovog kršćanskog mučenika vezao i svoje najiskrenije želje i potrebe za boljitkom, a koji stvarno i simbolički donosi nova poljodjelska godina s proljećem. Također, nakon korizme i slavlja Uskrsa, prilika je to za okupljanje ljudi: međusobno upoznavanje (mladići i djevojke), nalaženje posla (pastiti, ratari, kalfe, sluge). Običavalo se i reći: Vidjet (srest) ćemo se dogodine o Jurjevu… Evidentni su povijesni zapisi o stalnoj izloženosti Turopolja neprijateljskim upadima, osobito područje Župe sv. Jurja, kojemu je i posvećena Župna crkva u Odri, o čemu je iz crkvenih i vojnih zapisa sastavio opsežnu povijesnu kroniku, značajni hrvatski arhivist i povjesničar Emilij Laszowski. /Plemenita općina Turopolje – prosvjetni rad, Zagreb, 1924. uz suradništvo dr-a Vladimira Deželića/. O značaju sv. Jurja Mučenika, kršćanskoga sveca, kojega od najranijih dana kršćanstva štovanju u ovim krajevima, zorno govore i pisani povijesni podaci koji sežu u 13. stoljeće (“cirkvišće” razoreno od tatarskih provala 1267. g.) i 14. stoljeće iz kojega je, točnije 1366. godine, prvi pisani dokument o selu Odra s crkvom Sv. Jurja. 1592. godine Crkva u Odri je nastradala od turskih provala. Godine 1622. je obnovljena i posvećena i takva uz kasnije potrebite dogradnje i pregradnje, jest i danas. Na žalost, bila je oštećivana i poharana i u novijoj povijesti, pa i nedavno o čemu postoji još vrlo živo sjećanje. CENTAR ZA KULTURU NOVI ZAGREB |