U općini Velika Kopanica njegujemo i čuvamo od zaborava stare običaje. Dok se u Kopanici održava manifestacija «Vidjet će se na svetoga Iliju…», Beravci su poznati i izvan granica naše županije po Ižimači, starom običaju cijeđenja mošta. Stiže bogata jesen i u mnoštvu plodova najbolja je jabuka koja se koristila na više načina, za jelo, za izradu mošta, za ocat koji se koristio u spremanju zimnice, ali i narodnoj medicini, podsjetio je načelnik općine Velika Kopanica Zvonimir Šimunović pozdravljajući kao domaćin brojne goste na ovogodišnjoj 26. Ižimači. Manifestaciju je otvorio brodsko-posavski župan Šima Đurđević koji je dodao kako se diljem Brodsko-posavske županije održavaju smotre koje čuvaju slavonsku tradiciju i običaje.
I ove su godine na Ižimači sudjelovala brojna kulturno-umjetnička društva, uz domaćine KUD «Ivan Goran Kovačić» iz Beravaca, još 11 iz okolnih mjesta, ali i izvan granica Brodsko-posavske županije. Svi oni izveli su kola i plesove svoga kraja na novoj natkrivenoj pozornici za koju su zaslužni Josip Kovačević, te članovi LJ «Fazan», DVD-a Beravci i NK «Raketa». Izabrani su i najljepši sudionici ove manifestacije u narodnoj nošnji, tako je titulu najljepše djevojke ponijela Denisa Leovac iz Đakovačkih Selaca, najljepšom snašom proglašena je Vesna Stasni iz Grabarja Požeškog, a najmomak je Krešimir Kovačević iz Nove Gradiške. Najuređeniji pendžer ove je godine imao Stjepan Vučković.
KAKO JE POČELO
Prva Ižimača, jedinstvena smotra folklora u Hrvatskoj, priređena je 1978. godine na inicijativu Muzeja brodskog Posavlja, a u organizaciji KUD-a «Ivan Goran Kovačić».
Okosnicu ove priredbe čini prikaz ižimanja, cijeđenja jabukovog mošta na drvenoj napravi ižimači koju okreću konji. «Ižimača» ili «moštara» sastoji se iz dva dijela. Na otvorenom su dubljeni hrastovi valovi sastavljeni u krug. U valovima se okreće teški kameni kotač - «točak» koji drobi voće, a pokreće ga par konja koje tjeraju u krug oko valova. Usitnjeno voće pokupi se i nosi u prešu, drugi dio ižimače, gdje se preša i cijedi «ižima mošt».
Slatki mošt mogao se piti odmah ili se od njega pekla rakija. Od jabuka «divljaka» pustilo se da mošt prokisne u ocat koji se upotrebljavao za jelo i u narodnoj medicini za liječenje ljudi i stoke.
Uz financiranje Ministarstva kulture i Brodsko-posavske županije
OBNOVLJENI VALOVI
- Iako traje godinama na Ižimaču u Beravce vole doći i kulturno-umjetnička društva, ali i publika. Naime, ovdje smo prvi počeli s igranjem slavonskoga kola u koje je uključena i publika što se pokazalo kao dobar potez jer su ga prihvatile i sve ostale smotre, tako da publika s Ižimače odlazi zadovoljna jer ne samo da su pasivno promatrali program nego su i sudjelovali u pjesmi i plesu, naglasio je prof. Zvonimir Toldi. Govoreći o tome što je novo na ovogodišnjoj Ižimači, naglašava da je obnovljen dio ižimače i to uz pomoć Ministarstva kulture i Brodsko-posavske županije: - Obnovljeni su valovi. To je kompliciran posao jer je teško naći tako ogromna debla da bi se napravili valovi sa zakrivljenjem. Drvo je najprije odležalo nekoliko godina, a bio je problem i naći majstora koji će to napraviti. Nadam se da će ovi valovi izdržati barem koliko su oni stari.
Nove valove ižimače napravio je Danijel Vondraček, tesar iz Grabarja Požeškog:
- Jedini sam majstor u ovome kraju koji se bavi isključivo tesarijom. Već sam nekoliko poslova radio za Ministarstvo kulture, radio sam suvaru u Otoku, kao i mnoge crkvene tornjeve. Valove za ižimaču radio sam u fazama, drvo je bilo u trupcima, mokro pa smo ga morali pripremiti, zatim smo kopali korito. Iako se pomažem suvremenim alatima, većinu sam obradio dlijetom i sjekirom.
IŽIMALE SU SE I JABUKE I KRUŠKE
- Ovaj su običaj još njegovali naši stari, to je tradicija stara možda i 200 godina. Ižimali su jabuke i kruške. Od krušaka su pravili vino, a možda i ocat, a od jabuka ovaj fini mošt i ocat, za kupus i drugu zimnicu. Jabuke se stave u ižimaču, koja trlja jabuke, a onda dođu dečki, pograbe usitnjene jabuke te cijede mošt. Za ocat treba još odstajati, a to je recept od starina, bez konzervansa i sličnih dodataka, prisjeća se baka Marija Veočić dok u naručju drži unuku Antonelu za koju je pravila narodnu nošnju..
Marija Kovačević
|
