flowergirl

petak, 31.08.2007.

Kad se ima viška vremena...

Ovih dana zaista mi ne polazi za rukom učenje. I tako, prisiljavajući se na izolaciju kako bih učila, provedem previše vremena pred televizorom. Prošetati do grada i tako - to ne bih mogla, ali izgubiti sate i sate uz ono "evo, još samo par minuta pa ću onda za knjigu" - to uvijek ide.

A i svašta čovjek nauči kad gleda TV bez nekih kriterija. Primjerice, dogodi mi se da pogledam vrlo poučni Dnevnik. Jeste li znali da se u magli privatizacije zgrade kupuju bez zemljišta, da oni gore upravo otkupljuju zemlju u Podunavlju koju su za 10 puta nižu cijenu prodali prije svega nekoliko godina te da ministar Primorac tvrdi za sebe da je intelektualac? Ah da, sad mi je jasno zašto ne volim gledati Dnevnik: previše nalikuje na crnu komediju, ali je povrh toga istinito.

No dobro. Lako je izbjeći Dnevnik. Ali previše je emisija, reklama i medija koji će vam nemilosrdno, vjerojatno i više puta dnevno, ponoviti vijesti tipa "Petru Sanader tata nije razmazio" ili "Todorićeva kći bila je na otvorenju onog nesretnog Avenue Malla".

Premijerova kći... Todorićeva kći... U ovoj zemlji valjda je najvažnije s kim si u rodu. Ja jedva da i uđem u Konzum (ako baš moram), a kamoli da me briga gdje je bila Iva Balent. Ako mi je netko gadniji u toj familiji od samog Todorića, onda je to definitivno ona. I to od one (istinite) anegdote kad se uputila u Konzumu preko reda do blagajne na što ju je neuki djelatnik (neuki u smislu da ne čita što bi trebao pa ne zna kako izgleda kći Todorić) upozorio da se ne pregurava i platio radnim mjestom.

Kad smo već kod Todorića, onaj moj prošlotjedni šoping-izlet dao mi je još argument više zašto da ne kupujem u Kozmu (uz ono da je DM bolji i da je u Kozmu sve što mi treba kinesko ili testirano na životinjama), naime tamo dolje blizu City Centra ugledala sam na istoj fasadi nešto tipa ova dva znaka:

(Napomena uz sliku: kako ne biste svjesno ili podsvjesno ovo shvatili kao reklamu Konzuma, Kozma i tome sličnog, napominjem izričito da mi je namjera upravo suprotna)

I odjednom mi je sinulo tko je vlasnik Kozma... Kako mi je to samo promaklo u šumi Sanadera, Todorića i njihovih kćeri?

31.08.2007. u 22:24 • 6 Komentara • Print • # • ^

petak, 24.08.2007.

O mršavljenju i šopingu

Jučer ujutro stala sam na vagu iz dva vrlo jednostavna razloga: 1. već dugo nisam stala na vagu (možda mjesec dana), 2. sad kad moram par dana sama "kuhati" (radi se o vještini kojom ne vladam i koju izbjegavam), treba vidjeti kako se to odražava na moju tjelesnu masu. Brojka koju je poklopila kazaljka naše prastare vage bila bi možda dobrodošla jer daje do znanja da sam se riješila jedne do dvije kile s kojima nisam bila baš presretna, ali i ne toliko nesretna da bih se odvažila na dijetu ili vježbanje (pri čemu moram napomenuti da mi se od "dijeta" diže kosa na glavi jer je toliko često primjenjuju - i riječ i proceduru - osobe kojima to zaista i nije potrebno). No zadovoljstvo ustanovljenim bilo je kratkog vijeka: kad iz čista mira izgubim tako poneku kilu obično se zapitam što je posrijedi budući da se ne radi o stresu i lagano se zabrinem za svoje zdravlje.

Osim brige za zdravlje, jučer mi se nametnula još jedna dilema: konfekcijski broj. Jer baš sam jučer odlučila da mi trenutno ispiti nisu prioritet (na čemu temeljim taj zaključak, ne znam ni sama) te da je svanuo pravi dan za šoping pa treba obići novootvoreni Avenue Mall, a možda i City Center. I baš sad kad su stigle nove kolekcije moglo bi mi se dogoditi da hlače koje kupim neću moći nositi za par mjeseci...

No dobro, ipak sam se uputila u Avenue Mall i već ispred te nove zgradurine na uglu Av. Dubrovnik i Av. Holjevca nemalo sam se začudila: sve je bilo prekriveno žutim građevinskim pijeskom. Zašto nisu počistili taj pijesak za prekjučerašnje otvorenje? Istina, na vremenskoj prognozi bilo je riječi o nanosima pijeska iz Sahare, ali baš ispred Avenue Malla? :) Uđem ja unutra - dvoje ljudi u predvorju. I radnici. I čuvar. Sve žuto, izvode se radovi. Naime, otvorenje je odgođeno 10-ak dana. Zbog kašnjenja s radovima.

Na trenutak sam pomislila: "Koja sam ja budala..." Međutim, nisam. Pogledala sam istog jutra i stranicu Avenue Malla, pretražila arhivu Jutarnjeg i Večernjeg, proguglala reakcije šoping-holičarki... I nisam naišla na nikakvu vijest o odgodi otvorenja. Doduše, nisam našla niti nikakvu vijest o otvorenju, no ipak se radi o kolovozu pa to i ne bi trebalo biti tako čudno - dobar dio ljudi još uvijek nije u Zagrebu. Nakon toga sam pomislila: "Kako neprofesionalno!" i otišla u City Center. Avenue Mall me neće tako skoro vidjeti.

Spontano sam izbjegla kupnju hlača i osim što sam se bacila u trošak te došla do zaključka da sam izgubila svoju potrošačku razboritost - jer ako je nešto povoljno, 2-3 primjerka tog nečeg povoljnog opet mogu biti popriličan trošak - bila sam i u Mülleru i kupila si raznoraznih slatkiša. Sada je jasno: objavila sam rat svojoj vagi.

24.08.2007. u 14:12 • 3 Komentara • Print • # • ^

petak, 17.08.2007.

Slučajan post

Predispitna groznica. Dani su predugi iako nikada ne traju dovoljno. Mogla bih vam reći kako me smeta da su sada svi negdje na putu ili na moru, a ja sjedim cijeli kolovoz u Zagrebu i pribojavam se dana 1.9. Ali ipak, to nije sasvim istina. Isti scenarij ponavlja se iz godine u godinu i što sad - čovjek se pomiri. Nije da me baš briga, ali trenutno me ne vuče ni more ni Europa. Sjedim tu u "metropoli" i gotovo sam u cijelosti suočena sa svojom stvarnošću. Računam da sve ima svoje razloge i da se kakvo-takvo odricanje dugoročno isplati.

A baš je i Zagreb "metropola"... Kad sam se vratila iz "Europe", skoro sam s nogu pala. Mislim, Milan Bandić gradi nove ceste. Nove poslovne zgradurine. Ruši staro da bi napravio bolje. A mene je i dalje lagano sram pozvati tamo neke koje sam upoznala u "Europi" ovdje na zapadni Balkan. Kad su ono idući izbori?

Priznat ću vam nešto: ženski je mozak nadasve kompliciran. To je nepobitna istina koliko god se mi tome odupirale. Ženski mozak patit će za onim nedostižnim, onim za čim sasvim sigurno ne bi patio da mu se nalazi na dohvat ruke. U tom slučaju možda bi ga jedva primijetio. Ženski mozak uvijek će naći nekakve iracionalne probleme, tek toliko da odvrati pozornost od onoga što je u životu zaista bitno. Npr. ispiti. Ženski mozak vrlo vjerojatno nije ništa bolje niti zaslužio nego da od suprotnog spola bude ignoriran.

Razmišljala sam... i došla do zaključka. Ne, ja zaista nisam naročito ljubazna osoba. Ljubaznost oduzima previše energije. S druge strane ponekad sam previše uslužna. To vam je ljubaznost iza smrtno ozbiljnog lica. Na kraju krajeva - kad se sve zbroji - nisam loša osoba. Koliko god oni šutjeli o tome.

Osim problema s ispitima, s Balkanom, s dečkima, s roditeljima i sa sobom samom, jedino što bi me još moglo odvraćati od života punim plućima jest činjenica da je moj neizvjesni dio budućnost sve bliži. I to baš sada kad sam zaključila da ponekad uopće nije loše biti student. Sva sreća da se ne mogu zamarati s toliko stvari odjednom.

Do vedrijih dana,

Flowergirl

17.08.2007. u 17:49 • 2 Komentara • Print • # • ^

petak, 03.08.2007.

Blog i ja

Danas moj blog slavi prvi rođendan. Zapravo, slavi 369 dana. Ali moj prvi post slavi prvi rođendan :)

Počeci. Ljeto 2006. Bilo je to do sada najgore ljeto u mom životu. Neki bi rekli: pa nije to tako strašno kad ti ugine pas. Osim ako zaista vjerujete da je
1. pas vaš najbolji prijatelj
2. važno osjećati i biti voljen te da pas to može učiniti za vas (Pauline Quinn)

No to je već neka druga priča. Priča koja me učinila još usamljenijom nego što sam prije nje bila.

Ako vjerujete u raj i pakao, onda će svaki pas kojeg ste poznavali biti u raju.
Ljudi će tamo biti vrlo, vrlo malo. (James Thurber)

Depresija. Tog se ljeta nisam čula sa svojim prijateljima. Zašto i bih? Da me pitaju kako sam? E to mi stvarno nije trebalo... A i oni koji su znali što je bilo, nisu baš mnogo marili za mene.
Zapravo sam se dobro i držala. Nakon tjedan dana sam se kao sabrala. U stvari mi je trebalo preko pola godine, ali eto... ponekad sam jako dobra glumica. Ljetna depresija, potpuna bezvoljnost i teško nezadovoljstvo vlastitim životom dolazilo je do izražaja s vremena na vrijeme da bi dosegnulo vrhunac u rujnu, usred ispitne groznice. Tada sam udarila u dno, udarila ga takvom silinom kao valjda nikada prije.

Neki drugi Windowsi. Blog je u to vrijeme bio jedan od rijetkih prozora u svijet koje sam se usuđivala otvoriti. Pisala sam tugaljive tekstove koje su samo rijetki čitali. Nakon svega 6 postova, jedan takav osvanuo je na naslovnici... Takve se stvari uvijek dobro prodaju.

Prioriteti. Već dugo vremena nisam niti jedan svoj post predložila za naslovnicu. Onemogućila sam prikazivanje imena mog bloga po listama. Jednostavno želim da ovo ostane moj anonimni blog. Pa makar se broj čitatelja nikad ne povećao na deset :)

Mitoza. Danas imam 4 bloga: jedan anonimni (dakle ovaj), jedan javni, dva na kojima nisam nikada riječi napisala... Jedan je trebao biti posvećen mom omiljenom gradonačelniku, nije nikada zaživio. Drugi samo čuva moj alternativni nickname da ga ne bi netko drugi preoteo, za neka bolja vremena. Treći (javni) star je preko pola godine, sadrži moje ime, prezime, sliku i ima svega dva posta... Neko vrijeme sam razmatrala mogućnost da se preselim tamo. Naravno, ne bih se nikad preselila bez da vam natuknem svoju novu adresu :)

Prognoze za budućnost. Vjerujem da će moj prvi blog opstati dok me bude u blog-vodama.

Zahvala. Hvala svima vama koji ste me čitali, pratili svojim komentarima i uveseljavali svojim vlastitim blogovima.

Pozdrav,

Flowergirl

03.08.2007. u 17:31 • 4 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Tko je Flowergirl?

Zagrepčanka u 25. godini.
Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.

Opis bloga

When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything

I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair

[All]

Shortcuts

Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen