With flowers in my hair ... https://blog.dnevnik.hr/flowergirl

petak, 11.08.2006.

Sretan vam 11. kolovoza

Uvijek me zbunjivalo kako su u SAD-u crnci dobili pravo glasa 50-ak godina prije žena. Jesu li bili nadobudniji i tako pretekli žene, jesu li žene u očima bijelih Amerikanaca manje vrijedne i od njihovih nekadašnjih robova ili je, kao i uvijek, naprosto posrijedi politika? Ne želim se upuštati u povijesne, političke i sociološke analize jer je i bez toga jasno da su predrasude svake vrste i onda i danas više nego obeshrabrujuće. Kada logika i statistike zakažu, često je riječ o diskriminaciji. A budući da ne živimo u Americi, shvatit ćete da sam osobno osjetljivija na diskriminaciju po spolu. Borba protiv toga nije završila dobivanjem prava glasa, ali je ipak time dobila posebno priznanje.

Američke su sufražetkinje započele svoju borbu još u prvoj polovini 19. stoljeća. S vremenom je porastao broj žena koje su pozdravljale njihova zalaganja, ali muškarci su ostali skeptični. U 20. stoljeću pojačale su svoj aktivizam pod zlatno-bijelo-ljubičastom zastavom. Uoči Prvog svjetskog rata mirni prosvjedi ispred Bijele kuće postali su svakodnevica. I onda je počeo rat, a žene se nisu povukle. Nastavile su svoju stražu ispred rezidencije ratnog predsjednika Wilsona. Neoprostiv "zločin" zbog kojeg su, kako to već biva u "demokraciji", završile u zatvoru gdje im se brutalnim metodama nastojalo slomiti borbeni duh. Njihov je odgovor bio štrajk glađu koji se rješavao podvrgavanjem prisilnom hranjenju na spravama. U javnost su procurili detalji o brutalnosti prema zatvorenim sufražetkinjama, a predsjednik se pod pritiskom medija smekšao. Odlučio ih je pomilovati. Donesen je i 19. amandman o pravu glasa bez obzira na spol.

Zašto ovo pišem? Jer su 25 godina kasnije, 11. kolovoza 1945., Hrvatice dobile pravo glasa i pravo kandidiranja. Jesu li se i kako su se žene u Hrvatskoj borile za svoja prava, ne znam. Čak je prilično vjerojatno da 1945. nisu dobile ta prava jer tako priliči demokraciji budući da tada demokracija niti nije bila na snazi. Moguće je i da su borbu za ženska prava za nas zapravo obavile upravo Amerikanke, Engleskinje, Novozelanđanke i mnoge druge žene svijeta. Što god da 11. kolovoza zaista značio, nije na odmet upravo se danas prisjetiti da su se žene diljem svijeta borile za pravo glasa (a u mnogim se zemljama još i danas bore) te da je to gorka borba. Drage moje, sjetite se toga svaki puta kad ne izađete na izbore.

11.08.2006. u 13:48 • 2 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Tko je Flowergirl?

Zagrepčanka u 25. godini.
Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.


Opis bloga

When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything

I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair

[All]

Iz arhive



o Blog i ja
o I opet FloraArt
o Što je muškarac bez auta
o Kad narastem bit ću televizor
o Apstinencijska kriza ili kako preživjeti kvar televizora
o Zašto sam Flowergirl
o Pet stvari koje još niste saznali o meni
o Strpljen-spašen (penzioner)
o With faded flowers in my hair
o Kad već političari lažu, vjerujte crtanim likovima
o Kako sam postala voajer
o Žene, žrtve mode: 10 sigurnih znakova da robujete modi
o O dokumentarnim sapunicama i (ne)posvajanju unuka
o Seizmološka aktivnost mog života

Brojač


Free Counter
Free Counter


Kontakt


Moja e-mail adresa

Shortcuts


Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen