|
Gogo zauvijek u mom srcu :(
Postojao je mladić anđeoskog osmijeha. Bio je najbolji break-plesač na ovim prostorima. Zvao se Goran Kolarek. Poznat i voljen i pod imenom Flor Kilah.
Sa šesnaest godina počeo se baviti plesom i od tada sudjeluje na mnogim hrvatskim i međunarodnim susretima/natjecanjima, gdje osvaja nagrade: višestruki je prvak Hrvatske u breakdanceu, 1995. i 1996. sudjeluje na natjecanju Battle of the Year u Njemačkoj, 2001. i 2002. kao dio skupine Feel da Panic u Poljskoj osvaja treće mjesto, a ove je godine na isto natjecanje bio pozvan kao sudac; pleše u pradstavama Tanec od smrti (2001), Priče iz Rovinjske šume (2002) i Give Me a Break (2003) u koreografijama Rajka Pavlića, vodi plesne radionice, jedan je od osnivača udruge građana Free Style Kingz, član gimnastičke sekcije Kineziološkog fakulteta, čarobni je plesač i u akcijama Sofa Jammings zajedno s plesačicama eks-Scene kojima je vodio i svoj posljednji trening potkraj lipnja ove godine.
Srpanj je proveo radeći ono što najviše voli i poštuje - plešući (a plešući je značilo i biti sa Zrinkom i voleći Zrinku jednako kao break, možda čak i više...). U srpnju je na Hip-hop i reagge festivalu na otvorenom SPLASH, pored Berlina, plešući zajedno s njemačkim breakerima Goran pobijedio.
Goran je proputovao Europu plešući na hip-hop jammovima, a kreativnošću, autorskom i izvođačkom energijom i nadarenošću zajedno sa svojim prijateljima i sljedbenicima, plesačima, učinio je izričaj hip-hop kulture - break, dijelom hrvatske suvremene plesne umjetnosti.
U dvorani eks-Scene, u prolazu Oktogon, u predvorju SC-a, na Trgu Bana Jelačića, u Liberdanceu, SKUC-u, gimnastičkoj dvorani Kineziološkog fakulteta... Goran pleše s nama. Smiješi se i prkošenjem gravitaciji svojim bravurama i neopisivom plesnošću zadivljuje nas i hrabri - vjerom u break i ljubav.
Gogo je obožavao svoju majku..
Slika Gorana i nj brata Domagoja
Bio je ljubitelj cvijeća
Volio je svoje prijatelje
Najviše od svega volio je Breakat tj uživao u tome..
|
Goran Kolarek.aka.Flor Kilah
FLOR KILAH - break za sva vremena
Oni neshvaćeni mogli bi u primjeru njegovih životnih stavova pronaći smisao, oni koji misle da su preslabi - snagu, oni koji lako odustaju - upornost, a oni koji nemaju volju - motiv. One koji su, pak, neizmjerno tužni zbog toga što Goran više nije među nama, samo podsjećamo na to što bi im i ON, da je sada tu, skrenuo pažnju. A sve se svodi na ljubav prema životu!
Ovoga smo puta popričali s njegovom majkom, gospođom Ingeborg Kolarek, ženom koja će vas svojim stavom, držanjem i razmišljanjem podsjetiti na sve ono dragocjeno što je Goran nosio u sebi. Kada je njemu bilo samo godinu dana otputovali su u Australiju gdje su živjeli sljedećih šest godina. Tamo je na svijet došao i njegov tri i pol godine mlađi brat Domagoj.
Ubrzo nakon povratka u Zagreb rastala se, a kao 28-godišnjoj samohranoj majci nije joj bilo nimalo lako. Preuzela je ulogu oba roditelja te hranitelja obitelji, odlučna u naumu da svojim sinovima omogući normalan život. Kad sada pogledamo u što su izrasli ti dečki koji nikada svoju sreću nisu uvjetovali materijalnim stvarima, moramo joj se diviti: 'Da, to smo već negdje vidjeli', pomislili smo s nostalgijom, a onda smo se vratili na sam početak.
'Goran je bio izniman još kao dijete', započela je gospođa Kolarek sjetno. 'Kao mlada, neiskusna mama, govorila sam da je 'zločest'. Danas se za takvu djecu koristi izraz 'hiperaktivan', no ja sam se bojala da je stres zbog uvjeta života koji su nas prisilili da krenemo 'trbuhom za kruhom', a kasnije i zbog rastave, možda negativno utjecao na Goranovu psihu.
Nikada nije imao mira, pa sam strahovala od same pomisli na to da je možda bolestan. Već s godinu i pol prestao je spavati popodne!!! Usto, taj mali žgoljo bio je vraški tvrdoglav, već tada je imao svoj stav i nikada nije plakao. Čak i kad bi zbog neke psine dobio po guzi, stajao je mirno i samo stisnuo zube. Sve do današnjih dana zadržali smo internu zezanciju koja je počela od njegovih malih nogu kada sam, na neko njegovo inzistiranje, znala zasuknuti rukav i reći: 'Ajde, uzmi slamčicu i pij mi krv.'
'Go-go, ne-moj!!!'
Ta se njegova upornost zrcalila u svemu, pa je tako, prije nekoliko godina, Goran mamu nagovorio da mu dozvoli da kupi burmanskog pitona.
'Nagovarao me osam mjeseci!!! Svatko bi u tom razdoblju odustao već 100 puta, no na kraju sam ipak odustala ja! Ipak, nisam se previše žalila jer kod njega je bilo najbolje to što je bio razumno tvrdoglav, tj. nije popuštao samo kod onoga do čega mu je jako bilo stalo. Uvijek je imao neke ekstra zamisli, no nikada nije preko mojih mogućnosti zahtijevao da mu se nešto kupi.
Zaista nije nimalo bio razmažen. Nikada se nije žalio npr. na jelo, jeo je što je bilo skuhano, a od malena su se i on i brat učili obvezama. Redovito su pospremali igračke, što je prešlo u kasnije naviku obveznog subotnjeg pospremanja stana. Doduše, u zadnje se vrijeme pokušao izvući na to da ga bole leđa, ali nisam popuštala', otkrila nam je gospođa Kolarek.
Nastavljajući o Goranovim ludostima, mama se opet vratila na početak kada su živjeli u Australiji. Tamo su iza kuće imali bazen uz kojeg je bilo jedno drvo. To je Goranu itekako poslužilo kad ga je uhvatila Tarzan-faza.
'Baka mu je iz Zagreba poslala gaćice s tigrastim uzorkom i drveni nož. Goran je bio u stanju cijeli dan skakati s drveta u bazen gdje se, kao, borio s krokodilima. Imao je toliko energije da je cijelo vrijeme hopsao. Dakako, kad je dijete malo, majci je prva pomisao da bi se jurcajući stalno okolo mogao ozlijediti, stoga sam stalno vikala: 'Gogo, nemoj!' Nije ni čudo što su to ujedno bile prve riječi koje je naučio njegov brat Domagoj. Nije rekao: 'Ma-ma' ili: 'Ba-ka', nego 'Go-go, ne-moj!' sa smiješkom se prisjetila tih dana kada još nije znala da će mu upravo ta njegova golema energija pomoći da postigne sve što je naumio.
Prvi plesni koraci
Prva stvar koju je žarko želio bila je album Michaela Jacksona, a prvi plesni korak koji je naučio bio je moonwalk. Kad se s mamom i bratom vratio u Zagreb imao je šest godina i odlučio upisati tečaj standardnih i latinoameričkih plesova. U tom se razdoblju još tražio, pa je povremeno igrao tenis, no za ples se baš nekako zakačio iako nije baš uobičajeno da tako mali dječak želi naučiti plesati valcer ili sambu. Kada je, prije nekoliko godina, i njegova mama odlučila upisati tečaj latinoamričkih plesova, vježbao je s njom kod kuće i koji put je odveo na neku plesnu večer.
Nije volio društvene igre, čak ni kao klinac, već je obožavao, npr, slagati makete brodova i aviona do kasno u noć, držeći bateriju u ustima.
Obožavao je sve životinje, no skupljao je one malo 'neuobičajenije'.
'Na balkonu obavezno bilo nekoliko staklenki u kojima su bili gušteri te flašice s bumbarima. Kad je bio u fazi ribičije, znala sam u kadi naći hrpu riba kako pliva! Nismo imali akvarij, pa su sve završavale u kadi. Pitona, za kojeg me toliko nagovarao, ipak je morao prodati, no nije mu bilo važno koliko će dobiti za njega. Samo je inzistirao da dođe u dobre ruke i veliki, lijepo uređeni terarij. To mu je teško palo jer volio tu zmiju. No, sve je češće putovao i bio odsutan, a zmija je sve više rasla i počela izlaziti iz terarija. Na moj užas, dakako' nasmijala se mama podragavši Goranovog 'običnog' ljubimca - umiljatog psa Frku.
Godine 1994, kao 15 godišnjak, upisao je tečaj breakdancea, a godinu dana kasnije prijavio se na audiciju za tada popularnu plesnu grupu Megablast. I prvi put sudjelovao na velikom breakdance natjecanju 'Battle Of the Year'.
Goranov prijatelj Vlado prisjetio se da su mnogi mladi plesači pokupili Goranov pokret navlačenja trenirke i držanja za j**a usred plesa, misleći da je to neka luda fora. No malo je ljudi znalo da je to zapravo bio njegov - tik!
Svaki od njegovih plesača istaknut će i činjenicu da Goran nikada nije bio škrt na znanju, za razliku od mnogih trenera.
Njegov prijatelj Mirza dodao je: 'Goran je bio mnogima bio zvijezda vodilja. Svi su učili od njega jer su znali da je on do svojih vrlina i zaključaka došao sam, a to je ono što bi svi htjeli moći. Priroda mu je dodijelila ulogu učitelja. Učitelja prvenstveno samoga sebe, a zatim i mnogih, zaista mnogih drugih koji su imali sreću da ih baš on uči. Svoje znanje i sposobnost prenosio je načinom koji ste stvarno morali voljeti, cijeniti i diviti mu se. On je jednostavno prenosio ljudima ono što je bio, a u tome je i bilo to veliko znanje.'
Mama s ponosom ističe da je imala neizmjerno povjerenje u Gorana koji je još kao tinejdžer pokazao veliku zrelost. Nije bio povodljiv i sklon ekscesima, pa ga je mirne duše pustila već s 13. godina s prijateljima u disko u Opatiju. Nikada nije ni pušio ni pio, a čak je zbog velike ljubavi prema životinjama postao - vegetarijanac. 'Ne jedem životinje' govorio je Goran kada bi se netko načudio njegovoj odluci.
Ako bi i napravio neku psinu, to bi bilo nešto sasvim bezazleno (kao kad je čuvao stražu frendovima koji su radili grafite - tad je jedini put imao problema s policijom) ili sasvim slučajno, kao kad je u osnovnoj školi aktivirao požarni aparat pa su evakuirali cijelu školu. O tom nam je mama ispričala: 'Kako nikada nije imao mira, posebno s rukama, prtljao je po aparatu pored kojeg je sjedio i... vuuuuuššššš! Svi su mu klinci bili zahvalni na prijevremenom završetku sata, no on je bio očajan jer je znao da ću biti jako ljuta. Čak je simulirao i bijeg od kuće s oproštajnim pismom na prozoru. Zapravo je čekao u grmu dok sam ja čitala njegov švrakopis u stilu: 'Draga mama, ja znam da ja tebi stvaram jako puno nevolja', i pokušavala s terase u u mraku razaznati koji se grm miče.
|
Clipovi o Goranu Kolareku R.I.P
sLIKE SA gORANOVOG POGREBA...
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Goran Kolarek R.I.P
...Every step we take,
Every move we make,
We"ll be missin"you....
Linkovi na kojima možete naći nešto vezano uz Gorana :)
FreeStyleKings.Org
BBoyWorld
Urban Moves
Goran Kolarek... Decko koji nije skidao osmjeh sa lica! svi koji su ga malo bolje poznavali,znaju da On ne bi zelio da placemo radi njega,vec da sljedimo svoj san,kao sto je On to cinio! I ZNATE STA...GORAN NIJE UMRO! ON ZIVI U NAMA,U NASIM SRCIMA! - i bit ce tako sve dok cemo ga se mi sjecati sa ljubavlju i postovanjem! sudbina kruta odvela ga sa njegova zivotnog puta! FLOR KILAH R.I.P. I'LL BE MISSING U!
Goran Kolarek a.k.a. Flor Kilah (20.1.1979. - 08.08.2004.) bio je jedan od najkvalitetnijih domaćih breakera i, kako kažu svi koji su ga poznavali, veliki čovjek, i to ne samo svojom visinom koja je dosezala gotovo dva metra. Samo 25 godina star poginuo je 8. kolovoza u prometnoj nesreći nedaleko od Venecije. Povratak s breakdance natjecanja bio je koban za njega i četvoricu njegovih suputnika koji su u sudaru s tegljačem također okončali svoje mlade živote.
Kolarek je bio jedan od pionira hrvatskog hip-hopa. Višestruki prvak Hrvatske u breakdanceu. Surađivao je s nekim od najpopularnijih hrvatskih glazbenika, kao što su Colonia, ET, Nina Badrić, Tram 11, a vrlo je zapažena i njegova rola u plesnoj predstavi Give me a break.
Goran Kolarek, poznatiji među prijateljima kao Brejk, plesom se počeo baviti kao osmoškolac, a ljubav prema toj vrsti umjetnosti uvrstila ga je među ponajbolje u Europi, gdje je u posljednje vrijeme svojim znanjem i ogromnim talentom osvajao plesne podije te aktivno sudjelovao u najvećim svjetskim breakdance eventima.
Goran Kolarek s kolegama plesačima na snimanju jednog od brojnih spotova za poznate hrvatske izvođače
Osim breakdanceom, Kolarek je unutar Blackout Projecta aktivno bio uključen i u nastajanje hip-hop scene u Hrvatskoj te bio stalni protagonist mnogih urbanih događanja grada Zagreba i Hrvatske. Kolarek je pokrenuo i sve uspješniju vlastitu liniju odjeće Don Kolarek. Radio je na mnogim kazališno scenskim projektima i plesao za mnoge hrvatske izvođače.
Mnogi prijatelji i poznavatelji plesa smatrali su ga našim najboljim plesačem, a zbog svojeg je ogromnog truda i neiscrpne energije postao miljenikom mnogih mladih Zagrepčana te štovatelja breakdancea širom svijeta.
R.I.P.
Goran Kolarek (25) te talijanski državljani Mauro Giugovaz (27), Alex Lorenzi (15), Ileana Cavressi (17), svi iz Trsta, kretali su se državnom cestom Romei, u automobilu marke Peugeot 106 na čelu kolone kojom su se breakdanceri s natjecanja u Trstu vraćali u Pesaru kada je, prema tvrdnjama njihovih prijatelja, automobil bez registarskih oznaka počeo pretjecati kolonu te uletio u škare s nizozemskim šleperom koji je dolazio iz suprotnog smjera.
Vozač Peugeota u kojem su bili breakeri počeo je naglo kočiti na asfaltu skliskom od kiše, zaplesao po cesti i i frontalno se sudario sa šleperom, nakon čega su oba vozila završila u jarcima kraj ceste. Teški šleper pun ribe u naletu je doslovno samljelo Peugeot, pa su četvorica mladića u njemu doživjela trenutnu smrt.
Automobil nepoznatih registarskih oznaka koji je pretjecao kolonu breakera pobjegao je s mjesta događaja.
MAURO GIUGOVAZ (1977 - 2004)
GORAN KOLAREK (1979 - 2004)
ILENIA CAVRESI (1987 - 2004)
ALEX LORENZI (1989 - 2004)
|
|
