flora-nijanse

ponedjeljak, 28.06.2010.

Ljepa priča puna istine

Duboka neporemećena tišina.
čvrsto zagljeni. Zamišljaj.
Ostalo je samo ideja.

Ti misliš da se ja tebi sviđam! Rekla je.
Tebi se dopada misao o meni.
Mene privlaći misao o tebi. Rekla je,
U tebi.
On pomišlja da ona laže.
On želi da ona laže. Lagati je lakše.

U jedno drugo vrijme bila bi to
Ljepa priča puna istine.



Rasakorak je ono mjesto gdje su oboje propali.

petak, 25.06.2010.

Najlakše je reći

Temnoplavi žuti blesak preseče noć
Dok sam pila crni kafu
Sa brzim koracima prošao je jedan osmjeh
Koji je imao za cilj da
Osvježi mi pamčenje.
A fotogragije bljede
Isto kao sjećanje na vrjeme
Nemoguće je sve držati u kutak
A mogli bi smo pričati o drugim stvarima
Nekim drugim stvarima.
šta je sada na dnu?
Trudim se da shvatim sve stvari u životu.
Neko drugo zadovoljstvo.
U mojoj provinciskoj samoći
Lagano se okrću stvari.
Ne očekujem ništa
Od onog drugog,
Najlakše je reći.
Dok pijem crnu kafu
Ispod rasparčenim nebom
Pošla sam spavati.
Ustala sam sa jakom velikom mučniom.
Da! Proćiće!…čovjek zamišlja.

utorak, 22.06.2010.

Exercices

Otvorite knijgu.
Jako interasntna stvar.
Svašta se dešava. Unutra.
Netko herojski živi tamo.
Mući se na neki način.
Ali bez muke nema buke,
Revolucije I pobjede.
Sve je to primjer u životu.
Zatim slijedi ovo:
Ko sam? Da li radim? Jer umjem
Pričati? Za koga me vi smatrate,
Mali naklon auditorijumu
Koji se slučajno nalazi, baš
Svuda…
I na kraju, molim Vas ispunite
Tih praznih redaka sa glagolima u tačno vrijeme!
Da ne bi bilo zabune,
Molim Vas da otvorite tu zanimljivu knjigu!
Rekla je učiteljica
Na času francuskom,
U jedno prošlo vrijeme
Niko nikome ništa ne duguje,
Samo imajte čiste račune prema sebi.
Vrištali smo jer smo bili đaci.
Sada ne vrištim. Sada stavljam glagole
U pravo vrijeme. Potpunujući redake
Sa malim nedosljednostima.

nedjelja, 20.06.2010.

Oboje su obučeni za izlazak.

Oboje su obučeni za izlazak.
Odakle da to čovjek zna
Gdje ona I gdje to on hoda.
Njima se to I sivđa.
U dubinu duše mazohisti.
- šta hoćes, pita ona.
Da te progutam I da nestaneš.
- šta ti hoćeš, pita on.
Drugo vrijeme.
Eh…kako je sve ovo neugodno.
Nisu više pričali o željama.
Samo su hodali.

petak, 18.06.2010.

Bloody Mary. Again.

Izvrsno!
Divlji smjeh ispunio je svemir.
…
Bez uma igram se osećanjima.
Ti si luda, tvoj pogled sveti!
Kaže barmen mješajući sosove
Treba ti jedna Bloody Mary!
Dodao mi je slamku
Ja se za slamku uhvatih.
Oči su mi postale duple.
On se nagnuo ka meni.
Oh…rekoh, ma ni si ti taj.
Ja čekam onaj koi je jučer
Otišao…
….
Još jedan prokleti san.
Jutra su sve vruća I vruća.

četvrtak, 17.06.2010.

Bloody Mary

Izvrsno!
Divlji smjeh ispunio je svemir.
Samo jedan pogled
Ka grudi što se naziru
Dok barmen mješa sosove
A naokolo svi ludi
Treba ti jedna Bloody Mary
Da prostruji venama
Da bi mogao ostati na nogama
Dok njena haljinica boje nemoguće
Miriše stražnicom.
Maše ti rukom
Ne mozeš
čuti jel to ona
Dolazi ili odlazi.
Još jedan prokleti san.
Jutra su sve vruća I vruća.

utorak, 15.06.2010.

Futur simple.

Slobodan , iskren dan.
Meni je čast imati ga.
Majka je rodila dijete
Puno godina natrag.
Radost je bila pomiješana strahom
Jer je dijete bilo prerano.
Majka se kupala nekoliko sati pre toga
U slanoj vodi.
… voda je privlačna…
Mala poželjela je ići van.
Izašla je ko malo stvorenje sa nerazvijenih grudi
Moralo je disati u akvarij malo.
Samo nekoliko mjeseci.
Majka je plakala dok ta mala
Ko mala Žaba krastača,
Širila je nos, vežbajući disanje
Majka je brinula jel će to stvorenje biti lijepo.
Ma biće, biće…pričiali su drugi mahajući rukama
Kao da je vidljiva ljepota najvažnija u životu…
Ne mogu razumjeti neke želje
I do dan današnji…
Osobno čestitam si sutrašnji dan.
Oficijalnost nije mi atrakcija.
Zato I nisam postala spikerica.
Samo ću biti jednu godinu starija prema sebi,
a još uvijek tako žedna.

ponedjeljak, 14.06.2010.

Life with changes.

There were many guests and children
glasses were missing and forks too...
to be able to chew and drink
how they can admired in a rustic landscape
of the Nature.
Some of them turned back to her
But who am I to judge
it was not important to me, really
There are all kind of us.
I asked Marcus what he thinks about us as a people and hope…
He give me an answer
which I said that is very diplomatic, now in leaving
on that conclusion we started to laugh loudly
I told him that I love my freedom
And ,,just sucks me that I'm not with all,,
He, Marcus, said ,, give me more wine, please!,,
… we was drinking ,,Rose,, wine,
One picture
It was difficult to unwrap ,two children were tugging and laughing
On that insistence, one of them was Najls,
Leona was sitting a little farther and was acting like it wasn’t funny at all,
Only sitting with her friend they are in their “that” ages,
100% we all have been like them, the others were laughing. Really enveloped strongly!
Marcus said aloud: Where is my Linda! What will I do without Linda!
She has come closer, stood up and everything was easy later.
Yes, the picture was a reality with abstractness of privacy and aromas.
I knew that, when I saw her later….
Linda started to cry when we mentioned ,,departure,,
She admitted telling us in some way ,,This climate changed me...
We, women are such of kind from wherever we are…
Everywhere we go we leave part of the heart for the friends. ,,
Simply living with unpredictability
Oh, of course ….
but now it's easy to travel, with a car or net …
Boundaries are moved.
It was a beautiful day in a weekend.
But In all that laughter there was something
little sad.
Life with changes.




p.c. ... Upisali ste krive pristupne podatke.

Pripazite na velika i mala slova. Molimo vas pokušajte ponovno...

subota, 12.06.2010.

Ja sam radnica.

Ja sam radnica.
Prosta radnica za kruh…
Za slamku…moju prisutnost
Ne možeš unovčiti
Ma koliko love imao
… ispričavam se o nemožnostima
… nije ego – trip dok smješim se
Jer je sve istinito.
Ja ne umjem glumiti.
Kišobran koristim kad želim da me
Kapi suze ne poliju.
Gromobran je to.
Oproštenje je veliko jedino ako je istinuto.
Potpuno savršeno isinuto.
A to nema cjenu između
Svijeta I čoveka.
Oh… moj zlatan ti!
Kuda ide, kuda putije, moj uzdah sada?

četvrtak, 10.06.2010.

Movement.

Kao da pišem diktate
Na tvoju odgovornost
Naslonjena na vrata
S ove strane trgu
Gde je neka svećanost, parada
Puno buke… svi nešto rade…smeju se…
Nonšalantno vrte glavom I uzimaju piće za sto
Ja nisam za nizašta kažem ,samo da bi mogla
Otvoriti vrata , da izađem
Ali izlazim kroz prozor…hipotetski
dok zvuci Beethovena šire se, Symphony No 5,
Movement
performans mogučnosti
Taj genije …
Olakšava mi malo…
Da može se sve nositi I podnositi
I smrtan I nesmrtan.
Blistavi šum,
Glas , vjest…
Karneval stvarnosti.
To biva, to se događa
Ja zavirih I videh da se nesto događa
Dragi bi, I ostao, ma koliko
Lažan bio.
Hladan bio.
Ushičen lovac…
Ja sam Flora, trčim poljama, kroz nive
Kroz selo…
Moje malo selo…
Ma nije, njie neki problem…
U pravom smislu rječi logika ponekad
pije kavu s nepredvidljivošću….
A to je kad najave
Rasprodaja uz snižnene cijene…
Tako se ljubav rasprodaje…
Nešto me pitaju ali
Ja im kažem da ovo nije bio moj dan.
i da pišem diktate po naruđbi.

srijeda, 09.06.2010.

… Ostalo je nevažno.

… Postaraću se da poslušam tvoje savete
Uverena da će mi koristiti
čuvajući teatralni izgled pokreta
nasih pokreta
toliko se zbilo u nas…bez svedoka.
…
… ne vezuj me s prošlošću,
Niti budućnosti.
Sve je sada… oduvjek sjećanje me je mućilo.
A umalo da ne poludim od radosti
jer
Za malo htio me uveriti da sam dobri anđeo.
…
I kažu…posle toga da nema slučajnosti
I ovom zemaljskom svetu.
… Anđeli padaju
… ovih dana… otputovala je…
Kao slaba, nerazumna žena.
…

utorak, 08.06.2010.

U cipelama visokim petama

Upoznali smo se bolje
Prisnije možda -
čudni incident.
U duhu videti nadu.
Raspoloženi I spremni na neki način
Stakleni
Hodam ivicom…
U cipelama visokim petama
Okrenuta licem sjeveroistoku
Sizofreničnom sjeveroistoku
Zaprepasćujem se nad mogučnostima drame
Ponovo te rasipam…
Samo ti ime ostaje
Slušaj:
,,Zašto ne odeš? ,,
Ozbiljno mislim!
O! Da! I ti me isto pitaš.



p.c. Ova net-mašina još uvjek ... Upisali ste krive pristupne podatke.

Pripazite na velika i mala slova. Molimo vas pokušajte ponovno... :)))

nedjelja, 06.06.2010.

U nijansama suštine.

Pažljivo sam prebrojala stiniš.
Galama u sitnišu.
Ma nisam ja za velike love.
Ovako ili onako sve na kraju rasipam
U nijansama suštine.
Za promjemu, dobro mi je došlo sunce
U moje malo selo I moje malo tijelo
U ovaj veliki svijet…tako minoran
U kosmosu.

petak, 04.06.2010.

Tako je nastala Iluzija.

Privlačio je ka sebe mlade I lude djevice.
Pričao im u stihovima.
Oni su se lagano svlačile.
Iznenada naljeteo je na kurvu koja je željela
Više od rječi. Pervezni užitak.
Fatalna greška u ocjeni
Za oboje…
Kurva je shvatila da ne može biti
kurva u taj duet.
On je shavtio da ne može voljetu kurvu
Vlastitog glasa.
On je obrijao bradu. Ona je pustila kosu…
Fascinirano zurili su u sebi.
Nisu se mogli prepoznati u tu prazninu
Između penisa I vaginu…
Tako je nastala Iluzija.

srijeda, 02.06.2010.

Bez ovoga i bez onoga.

Nema više e-mailova.
Nema.
My fly cirkus otišao je na more
ka valovima.
Nije rekla da će net - potopiti u slanu baru.
Nekloliko mjeseci do ono doba
…ali ja znam
Potopiće ga…
A to je tako daleko.
…do sunce jesenje.
Nema više e-mailova.
I moj omiljeni mi ne piše
Ma gdije bio.
Hitla bih da se tačno sjetim šta su
Oboje rekli … neku slatku frazu
O odlascima.
Ja sam rekla cirkusu da ću slijediti valove
U kolovozu
omiljenome nisam ništa rekla…
Najbolje je šutjeti…
Lipanj bit će tih. Flora u skladu s mirisima.
cvijet .cvjetova.
svijet.svjetova.

utorak, 01.06.2010.

Iznad – ispod njega…

Ponekad preklapaju se kocke.
Majke mi! preklapaju se.
Pijem ,,white letnje vino,, I glupiram se
Ne umjem pjevati ali zato pišem
I pre nego što odem…
živcira me ova moja glupa net -mašina
Vratila se ispravna
Ali eto neda mi
Jaooo… neda mi ostavljat komentare…
Idem ja tražiti sebe ispod pokrivača
malo iznad – ispod njega…