flora-nijanse

četvrtak, 27.05.2010.

Example:

Kao pilula za spavnje uzmimam te.
Ko treči ispitanik pre spavanja,
Kad Budi se osjećaj slabosti
što nismo odlazili ka raskošne lokale
Nego u male krčmice
U koji zaustaje se dah, zato što
Tako jednostavno prosto izgleda.
Pokušavam se smiriti.
Dugo ostajem u noć.
A tvoja me ruka dodirnula po lakata
Kao da se ubjeđuješ u svom snu
Dali sam još tu.
Tu sam kazem, pa ovo je moj dom.
…u kome vraćam slike I riječi koje sum mi prodrile
U tijelo…životne riječi drugih…toku dana
Kako samo ljudi govore,gledajući u njihove oči
Vidim kao hronično tope se…
I sve je tiho dok pričaju, I moje tope se.
I ne mogu spavati,
Uzimam te ko pilila za spavnje koja
Smatra se toliko bezbednim lekom
Da ne postoje upozorenja protiv njega
A ti si tako toksičan. Nasetim te u času
Kad dođe san bez snova.
svakako
Volim kad ne sanjam
I kad rano ustajem.
nešto u meni mijenja se.
postajem neka osma redom,
example,
da bi bila bliže opisu o the end ili početak
kad dođem na nulu.
sunce i mijesec imaju taj oblik
ali u različitim terminima.

ponedjeljak, 24.05.2010.

Razgovor luta.

Sreća je htila da ovo jutro ne izmuknem se iz kreveta
- Jel to sreća da neću ili ne mogu?
Eto ne mogu ni nogu pomaknuti. Razmišljam o nećemu
Ljepog
A kad to radim ne želim se micati ali moje
Sjajno zamišljene konstrukcije priča
Ruše se
,,A mogle biti sasvim dobre bez njega,,
Posteje I takve trenutke beznadežnošću.
Možda bi bila veselija,
Ali strašno ubija me jedan bol
U leđima, još jedan veliki povod
Da ne ustajem.
Možda je to zbog toga sto oćito ne mogu ljeteti
Shvaćeno doslovice…
Dok postajem najveća brbljivica na svijetu
,,Kako da joj je to potpuno svejedno,,
A onda nakon trenutka razmišljana sastavi pitanje:
,,Mozes li zamisliti kakva bi bila kad bi imala
Malo osjećaja
Zgodna I mlada nekako svježa,
Znaš na šta mislim?,,
Jebem ja ovakve dane.
Eto sada sam planula
I počela dramatizirati.
Dok mi jedan prijatan osjećaj prolazi tjelom
zaobićujući bol u leđima.
To je pravo I pravedno, ljudski.
A Ne znam ništa o stvarima koje su zapisane
U zvijzdama. Moj duh luta.
Svaki dan male otkrića ko obrog hrane.



P.s. Net-Mašina bila je na popravak.
Sad mi ne da ostavit kometare. O tehnici neću ni da razmišljam.
Sačekaću veče, kad dođe ona druga. Ta mi daje.

subota, 22.05.2010.

Ovo ti nisam priznala do sada.

Propadam u smijehu tvom.

Ovo ti nisam priznala do sada.

Ti nasmijao si se nekoliko puta dosada

Ja lepršam u to jeko … nakon toga zvoni mi u ušima

i dugo ostatajem izgubljena.

Istinito lijep smijeh je to. dug i pun.

Nisi li primijetio?

Smiješ se kad pričam neke besmislice

gotovo uvijek kažem besmislice

ali ti se nasmijao na tri ili četire od njih.

dovoljno da izgubim se.

i onda sama sebe mrzim kad se nađem

hodajući čvrstom tlu. Mrzim se.

što odnijo me odjek tvojeg smijeha.

Začudim se! da Izgubiti se mogu

u dubini tvojeg smijeha sa užitkom u njim.

Bolje je ne pričati besmislice, ne da mi se

Tako ti se ne bi smijao na bilo koji od njih.

Bolje tako. Mnogo bolje.

srijeda, 19.05.2010.

E -mails from both sides.

Fly circus told me:

Osjećam glad. Gladna sam.
Tresem se pri prolasku.
Moje ime je lješnjak.
To je tako jako dobar naziv, jel?
Draga,
Ti ne znaš, Želim popiti kavu
u neki dnevni boravak s toplim bojama
u ugodnoj atmosferi, dok oblačno van!
Čak i neka noćna svjetiljka
će učiniti lijepi trik u narančastom tonu!
Noge pokrivene s pokrivačem
u vrlo rano jutro
prije osam, evo rećiću
s toplim ,,croissants,,
s kavu i cigaretu
dok mi mačak hvata drijemež u krilu!
Jao! Lijepotaaa…


I say:

Jao!!! Stvarno gdje se moze naći
Takav dnevni boravak?!
Dirnuo me ovaj ukus!
Pričamo spremajući žitarice u zraku
O svijetu I vjetrovima
I u njima Dvorci nam se lome
Ali mi neumorne jer nismo više
Kalfe, nego ,,masters,,
Naš jedini prihod je još uvijek nizak
ali nismo gladni za plaćanje gotovinom
nego samo za ljubav
nećemo se pretvarati
da je sve tako jednostavno
Da, sa noge pognute ispod pokrivače
Mi ćemo popiti kavu
tako malo, naslonjeni ,,sofi,,
rećićemo da muški svijet
želi priključiti se nam između nogama
To je jedna od onih velikih istina
Koje se ne kriju u svijetu!
Prsnut ćemo u smijeh
da I mi želimo to, da prodiru upravo tamo!
Wow!!!… jesćemo ,,croissants,,
Dim cigarete će se pojaviti kao obale
mi plutajću na njih…
Ti ćeš maziti mačak
Jer ja nevolim mačke
A on, on će uživati
ispod tvoje dodire mekih ruka.

Draga moja!
Ma nema
ništa bolje od dobre priče ujutro
prije krene dan sa omiljenom frendice
I onda je nekak sve lakše,
pri gutanju lješnjaci sa zubima toku dana.

ponedjeljak, 17.05.2010.

Sa koracima ,,under the sun,,

Ti ne znaš, ne! Kako sam bila lijepa
Sa koracima ,,under the sun,,
kad sam htjela vidjeti s tobom dodire
A ti nisi došo…
Možda mogu shvatiti razloge
Ali ti
nikada nećeš saznati da nikad više
Neću biti lijepša od tada kad sam krenula da te ljubim
Bez imalo savjesti
Kad su mi suze same tekle, to popodne
A nisam ih tražila! Padale kroz
Haljinu, ne po tlu.
Ona ih je sve prikupla I nijedna
Nije pustila da ode dalje od mene
I da nikad više
nisam obukla tu haljinu
I da nikad više neću biti
Tako uvjerena da moram doći.
Mozda zbog toga imam suviše razloga da
Bi patila…ili možda manje , svjedeno…
Nikad više neću biti tako lijepa kao tada
A ti me nisi vidjeo. Sve što sada vidiš,
Je jedna velika transformacija cvijeća.

petak, 14.05.2010.

Ali negdje nešto ...hmm…

Dobila sam neki napad u ime ljubavi
ali s lakoćom koja izaziva tugu
odbila sam uraditi bilo što
A I stihove sam neke napisla
Od kojih me neka mučnina obuzela
I ja sam se uhvatila kako se okrećem
kružnom ciklusu ,,repetition,, … nije ništa ispalo
ni dobro ni loše, onda sam onako
Uklonila neke riječi, ostali su samo one…
O tjelesnih tekućina
I da tu sad
Prolazi neki mali raj iza pink zavese u kuhinji
Provedi se ovdje kao trenutak vodeći
s njima nadu o mogućnostima…
Sjetila sam se malo na ,, the end,,
Idem van od tamo gdje je sve na vrhu
I rasprsnuto u nijansima
Mojih i tvojih tekućina I
Malo sam vedrija, možda i veselija zbog njih
I krenem u susret dana ,
U svijetu koji će me opet prekinuti
Očito nema milosti
očito,
ja Želim plivati s tobom,
ali negdje nešto ...hmm…
netko je plunuo u toku ljubavi
pa ona je tako tužna, čak i ružna.
Kiše dolaze.Čuješ li ih?

četvrtak, 13.05.2010.

On.

Ne mogu pisati o njemu.
Želim ga sakriti od promjene.
Misao ne pokreće se. Stane.
Osjećaji hodaju.
Ne želim ga miješati u osudi Svijeta.
Njegova prisutnost omekšava me.
Dobro je što ne pišem o njemu.
Jedino njega vidim sa ljudskom razumijevanju.
…

ali tijekom godina naučiti ne mogu
da raste brže od očekivanja.


p.c. to my son.

srijeda, 12.05.2010.

Između zalogaje

U svečanu sobu tvoje mladosti
Zatvorio si vrata da bi me poveo
Tamo gde si dugo želeo ići…
Oh…bilo je tako ljepušano to popodne!
Najviše volim ljubav popodne
kad mi jutro ode ranije.
Jednostavo...
između zalogaje
Da pojedemo sebe.

ponedjeljak, 10.05.2010.

Na svoje mjesto

Dobro je kad su stvari sređene.
Kad ne trebaš tumarati tamo-vamo
I pitati se bespomoćno:
- Gde li je?
Mirnije je kad su misle raspoređene
Kad ne kucaju I ne gunđaju
Ne vrište , ne uznimiravaju
Kad ne zlostavljaju.
Udobnije je kad sve je
Na svom mjestu.
Van I unutra.
E to je već Domaćinstvo.
A to je ono što je najteže uraditi
U jedan čitav životu
Meni nekad čini mi se da ništa nije
Na svoje mjesto.
I da mi to Domaćinstvo.
Malo teže ide.
- A Vama?

petak, 07.05.2010.

Uvjek postoje razlozi za ljubav

Puna mi je glava svačega.
Puca mi ponekad. Ja tada naoružim se i pucam
lijepim riječima I osmjehom.
Nekad menjam stradegiju I pucam
Kao što kuja laje! wow!?
Nekad ugrizam, kao kaktus! wow?!
Kad ga diraš a on tako krasan, prhuće.
Pune su mi riječi svačega ponekad
cure kao tok sa planine
nezaustavlja se, lije se svuda, lije…
Nekad je tako ljiepo, iznenađuje me to
čudo od ljepote, gutljaj je to koji hrani!
Pa Gutam je očima.
Zgrozim se kad su loše, nevaljale I zločeste
Dolaze ko e-majlova bez najave
Guraju me tada unatrag
ali neću ići naopaćke…zatežem korak
u nove sanadale ..wow!!! Sunce naredilo je!
U običan dan, u tako običan dan
Sreća je dovoljna kao riječ u
Mali dodir gde stane sva ljubav.Sva ljubav svijeta.
Pa dođe mi plakati I plačem
I nije me stid. Uvjek postoje razlozi za ljubav.

srijeda, 05.05.2010.

To je pravo vrijeme za miris Đurđevaka.

Dug je bio dan.
Duga će biti noć.
Sve prozore otvorene ostavila sam.
Kažu mi da je haldno
Ali ja ne osjećam ništa
Od hladnoći van!
Treba mi zrak, Kažem!
Pa me puste! U dugu noć. Sad je 23:32
Meni već miriše na ...Đurđevak I pade mi na
Pamet onu ,,a ja nisam sa onom koju volim,,
I puno, puno ...bla…bla…
I Eto ti puno, puno ,,bad,, patetiku
Koja pokvari stvari! Pa zato
Hoću ujutro da me probudiš
Pre da se probudim.
To je pravo vrijeme za miris Đurđevaka.

The blues.

Nosim blues na leđima
- today!
Danas…danas je ko prošlo sutra
ili sadašnje Jučer!
Strahovito porazuje me
,,the blues,,
Bilo bi bolje promjeniti tu glazbenu ploču
ali treba mi sada taj vrag
dok oblaćim se!

utorak, 04.05.2010.

Jedna savršena nijansa ljubavi!

Je ona
Kad si uhvatio za vrat
svu moju
Ljubav
I zatisno je …
Preživjeću.
Dabome preživjećeš I ti…
Ti si Fauna!
nadam se prije nego ja.
Jas sam Flora I sve ti opraštam.
sada moram posvećiti se
sebe-reproduciranja… vjerovaću da je sve
bilo istina…
fak. Naivnost pleši sa mnom,
i tako dođe vuk I pojede zelenu travu.
Sva sreća što mi je kratka kosa.
Pa neće mnogo jesi.
Odavno nisu kiše lijale.
Sutra, sutra ću biti neka druga, opet!

Oči su mu bile pune ,,mene,,!

Primetila sam Juče na desnu ruku
Tu pored lakta na gornoj strani
Grupu mladeža u obliku ,, Mali medvjed,, na nebu…
Posle toliko godina…primetila sam to. To!
Tačno to. Na to sunce, eto zvejzde!
Muž mi je reko ,, ako želiš mogu da ti sada
Po tijelom pronađem ,,Pojasa Oriona,,
Ako hoćeš!”
On zna da kad krene sa ,,ako želiš,,
Ja uvjek hoću!
Ali rekla sam mu ,,Dragi,
Dovoljno otkrića za danas!
tražićemo ga kasnije…sada želim
piti pivo, lagano,
I ne da mi se ništa raditi!”
Oči su mu bile pune ,,mene,,!
Dal znate one trenutke kad morate
Zaobići tu ljubav jer imate nešto drugo na pameti?
Malo sebično,
ali tako nužno
ne uzbuđujem se ako me nije razumeo.
Neki sljedeći dan netko će biti bolji
Od nas dvoje.

p.c. to me

nedjelja, 02.05.2010.

Prolazeći ulice sa drvoreda

Još nismo znali tada
o ogromnoj masi svijeta!
Velike su bile samo
zelena drveća u mješovitu šumu
gdje si prvi put dotaknuo moje malene grudi
a ja sam ti gurnula jezik u usta. Ahhh…
nismo se bojali, općenito, ne!
nenadano padali smo gledajući nebo.Godišnja doba mijenjali su se
mi uvjek, jednog na drugoga.Ne ulazeći dovoljno duboko.
Ta ljubav mi treba sad!
Nepokvarena!
Sa Godišnjim dobama, odrasli smo I mi.
Ti si puzeo po drugim mjestima.
U meni su puzili druge.
I kod tebe I kod mene
Dovoljno dugo.
Do boli, jel?
Ne moramo priznati bol.
Podrazumljeva se to s rastom.
Prikupili smo mi dosta drugih u nas.
Koristim tvoje ruke da zatvaraju mi ladice
natrpane stešnjenih komada
... hm... u međuvremenu postali su krpe.
Znam, ne nužno je mi reći da za to
Iskoristavljas I ti moje…Meni to ne smeta.
Ko radosti mi dolazi. Ovako opet.
Opet kao to vrjeme. Samo narasli
I sa zvukom u ušima o slomljenih krhotina
zaobićićemo neke stvari.
Dovoljno smo pametni. Konačno
Nismo se našli bez povoda
Prolazeći ulice sa drvoreda.


p.c. for one Er.ne.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.