. And you got to take a little dirt to keep what you love;

Welcome to (flamestodust.blog.hr)!
Since 6/12/2008

copyright by ¤MayBelline¤ [CarpeDiem!
Screwed in IE7, best viewed in Mozilla Firefox.

. And you got to take a little dirt to keep what you love ;

utorak, 28.07.2009.

When you get what you want but not what you need…

Čitam: Pročitala sam odličan roman, Ja se ne bojim. Autor je Niccolo Ammaniti.
Trenutno čitam- djevojka s bisernom naušnicom, Tracy Chevalier,

Gledam: Povremeno u monitor da vidim što je novo na fejsu. Televizor je ugašen. Gledam lica svoje ekipe i ljudi koji su mi tako nedostajali zadnjih 12 dana ^^

Slušam: Posoljeni zrak i razlivena tinta. Mirakul. Tajna vještina.
Coldplay.
I pjesmu Stars & Boulevards relativno nepoznatog benda Augustana.
Iiiiii apsolutno prejebenu pjesma- Prelude 12/21- AFI.
Iiiii Fear Of The Dark (Duck xD) u sjećanje na gimnazijske fešte ^^

Dvoje djece, poznata nam duga ulica, školski hodnici stare osnovne. I ono dvoje djece, Ti i ja.
I mobitel koji je nekada znao zazvoniti u kasnim večernjim satima. Tvoja poruka, mali znak pažnje, tek usputan nagovještaj da me iduće jutro prije škole čekaš na našem mjestu.
Naše mjesto? Samo obično skretanje gdje se naše ulice dodiruju, samo obična kuća na kraju, meni tako posebna, jer uvijek znam da me iza njezina ugla čekaš ti.
I minute postaju sekunde, vrijeme gubi svoju dimenziju.
Koračamo asfaltom.
Smijemo se, svađamo, volimo, mrzimo, prepiremo, razgovaramo… I ti me, slučajno, u prolazu, dodirneš.
Bujice osjećaja struje mojim tijelom, želim vrisnuti, viknuti tvoje ime na sav glas, zagrliti te, zaroniti glavu u tvoja prsa, utopiti se u opojnom mirisu tvoga tijela, reći ti da te volim.
Koračamo asfaltom.
Samo te nježno okrznem u hodu, pogledam ispod obrva.

Vrištim i dalje.

Sjedim, ubijam dosadu, minute postaju godine. Čekam kraj, čekam odmor samo da te vidim. Da mi uputiš jedan pogled, da me opet ramenom dotakneš u prolazu, premda smo sami i nema nikog oko nas.
Zvono.
Trčim van, ubrzavam korak, neprimjetno se vrebam iza tebe. Zamijetiš me. Zastaneš. Nasmiješ se. Koračamo asfaltom, smijemo se.

Gledam u ekran, tvoje ime se pojavljuje na dnu ekrana. I pojavljuje se iznova, treperi narančasto svijetlo.
Uvijek si našao neku pojedinost koju si mi zaboravio reći.
Ignoriram sve druge, sva narančasta svijetla na dnu ekrana postaju nebitna. Vrtim se na stolici, VRIŠTIM od sreće, smijem se na sav glas, prstima letim po tipkovnici…
Nešto ti značim

……………

Pokušavam biti hladnokrvna, reći svima da su moji osjećaji prema tebi prošlost.

A ja pišem priče, oživljavam one sekunde s tobom, želim da su trajale duže… i duže.
Želim nazad tvoju naklonost, zainteresiranost.
Da druge ne postoje.

Da pričamo satima. Da mi pričaš. Pričaš o ljubavi. O ambicijama. O željama. O meni. Da izgovoriš moje ime. Da me provociraš na onaj neodoljiv način i izazivaš reakcije koje si dopuštam samo u tvojoj blizini. Da me natjeraš na smijeh, da me čitavim putem do kuće guraš ramenom. I da trčimo ulicama misleći da ćemo zakasniti. I da zajedno padnemo s bicikla. I da zajedno prešetamo pola grada, zađemo u nepoznate dijelove, šetamo nasipom. Da zajedno u centru grada jedemo čokoladu i idemo zajedno kupovati tenisice. Da jedno od drugog prepisujemo zadaće. Da me uvijek presretneš na hodniku, ispituješ me što je bilo u testu, posuđuješ mi bilježnice, žicaš koju kunu… Da mi kupiš bombon za Valentinovo. Da u gradu pijemo zajedno. Da druge pravimo ljubomornima. Da skačemo i pjevamo na svim gimnazijskim veselicama.
Zajedno.

………

A onda si se promijenio. Postao si svjestan svojih prednosti, počeo ih iskorištavati.

Prije sam željela da budemo više od prijatelja.
Sada želim da budemo samo prijatelji, onako, kao nekad. Bez tvog pretvaranja.

Mrtva točka. Stojimo na njoj.

A samo ti želim značiti kao nekad.

Postoji tajna vještina: biti jedno za drugo.
I kad potamni zlatnina, i ćutim da je gotovo
ja plovim miran i čuvam to sto imam,
tu varku da sam za te ipak drukčiji od svih bivših.

Još ti se radujem, a nemam zašto biti ponosan na nas.
Još ti se radujem, i svoje tajne tebi govorim na glas,
k'o da s nama sve je isto kao prije, a nije.

Postoji tajna vještina: srcu se pokoriti,
i to su priče za djecu u koje ne želim sumnjati.
Plovim miran, baš kao da još te imam,
i lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može.(Plovim miran, baš kao da još te imam, i lažem)
da sam za te ipak drukčiji od svih bivših.

Mislim da sam dužna ispriku zbog uvodnog dijela posta. Bilo je jače od mene.
A i pjesma je ubojita, doslovno. Slušala sam ju, po prvi put da baš slušam riječi. Tako brutalno istinita, razara kada ju slušaš.
Inače- Gibonni- Tajna vještina.
Probudile se stare uspomene. ^^

I da. Došla sam s mora. Recimo da je bilo dobro.
Istina, vrzma mi se po glavi ona misao… pazi što želiš jer možeš to i dobiti. Željela sam to- i dobila sam to. I tek onda shvatila da to uopće ne želim.
ALI.
Recimo da uopće ne žalim zbog jedne večeri. I recimo da bih ju ponovila, iako osjećaji zaljubljenosti nisu igrali apsolutno nikakvu ulogu te noći. Svejedno- bilo je dobo. ^^

I da mogu, bila bih tamo još 10-ak dana. Ali nema do mog grada- užarenog gradskog asfalta, našeg igrališta, mosta, hladnog kakaa, društva…
Dolazak u zlatnu dolinu- neprocjenjivo! *-*

Zabava mi je trenutni prioritet. Nije baš da prepoznajem sebe u tom obliku ali… Ljeto je. ^ ^
Vani sam svaku večer. Subotom partijamo bez granica. Plešemo i na lake note. I nije me briga :P

Počinje me brinuti pretjerano zanimanje nekolicine dečki. Kako god. Nema žurbe. Tražim nekog ko će mi se zaista svidjeti. I da. Jedan mi je zapeo za oko :D

I mislim da bi to bilo sve. Uskoro očekujte i novo na priči.

K vragu. Mrzim ovaj post. -.-˝

p.s-
Prelude 12/21- AFI.
Izgled likova mi definitivno kvari dojam, ne volim taj njihov stajling, šminku… fuj. Ali pjesma. Damn!!!!!! Inače, iz OTH-a je, 4. sezona mislim.

Pusaaaa ^^

UPDATE.
Pri povratku s mora, zastali smo u Rijeci na nekih sat vremena.. obavljen brzinski šoping, kupljene i nove starke aww *-*
malo sam ih mutavo uslikala, ali nvm ^^

Pusaa :P

28.07.2009. u 14:23 • 60 Komentara • Print • #

utorak, 14.07.2009.

...

UPDATE

Od sutra sam na moru, u Selcu (Crikvenica), nema me oko 10 dana.
Ako je tko u blizini, neka javi preko komentara, imam Internet na mobitelu :D
Žao mi je što sam u zaostatku, kako s ovim blogom, tako i s pričom (friendstoloverst.blog.hr).
Nadoknadit ću sve kad se vratim, a do tada imate prošle postove :P
Pusaa svima ^^

Pogledajte, tj. poslušajte ovo. Savršenoooo awwwwwww *.*

p.s- slobodno javljajte za postove, bit će posla s komentiranjem kad se vratim xD

Carpe diem! :)

14.07.2009. u 00:16 • 16 Komentara • Print • #

srijeda, 01.07.2009.

Carpe diem!

Pogledala sam izvrstan film, Društvo mrtvih pjesnika.
Imate moju najtopliju preporuku što se njega tiče.

Ukratko:
Čast. Disciplina. Tradicija. Izvrsnost.
Na ta četiri stupa temelji se ugled najbolje škole u SAD-u. Na početku školske godine dolazi novi profesor engleskog jezika i književnosti koji počne podučavati učenike na jedan sasvim neuobičajen način suprotan tradiciji stogodišnje škole. Profesor Keating (Robbin Williams) stvara intiman i prijateljski odnos sa učenicima i postaje njihov Kapetan koji ih vodi kroz život. Poučava ih primjerom te im daje vizualnu predodžbu onoga što želi prenijeti u njihovu svijest. Već prvoga dana usađuje im kao cilj latinsku izreku Carpe Diem – Iskoristi dan, i potiče ih da naprave nešto od svoga života jer, kako kaže, "svi smo mi samo hrana za crve". Zato trebamo dignuti svoj glas, kriknuti iz dubine naše duše i napraviti nešto, a ne samo sjediti i čekati da se stvari dogode.

But if you listen real close, you can hear them whisper their legacy to you. Go on, lean in. Listen, you hear it? – Carpe – hear it? – Carpe, carpe diem, seize the day boys, make your lives extraordinary.

Skupina dječaka osniva Društvo mrtvih pjesnika po uzoru na svog profesora te se sastaje jednom tjedno u tajnoj špilji kako bi čitali pjesme mrtvih pjesnika (Thoreaua, Whitmana, Shakespeara…) koje ih potiču na akciju i utječu na njihov život. Uglavnom, vođeni poklikom Carpe Diem, iskorištavaju sve prilike i ispunjavaju neispunjene snove te se suočavaju sa svim izazovima i preprekama koje im svakodnevni život stavlja na kušnju.
Bez obzira na to što je tradicionalna i ograničena sredina ugasila njihove snove, ipak je, duboko u njima, ostala tinjati mala iskra nade i vjere u budućnost. Shvatili su poruku koju im je profesor želio prenijeti. Keating je usadio u njih želju za promjenom, za ostvarenje svojih ambicija i snova, kreativno razmišljanje, pogled iz drugog kuta i druge vrijednosti koje će im poslužiti u životu mnogo više nego tradicionalne metode poučavanja koje ubijaju ljudsku individualnost.

Prije par dana pogledala sam ovaj fenomenalni film.
I izvukla sam važne pouke iz njega, našla odgovore na ultimatume koje pred nas postavlja okolina.
"Mnoštvo je samo jato koje guši nadarenog pojedinca.", kaže izreka. Izreka koja vrijedi u stvarnom životu.
Da, društvo je to što nas tjera u okvire “primjerenog” ponašanja, nameće nam ograničene stavove i našu individualnost dovodi u pitanje.
Imamo li dovoljno hrabrosti reći NE? Suprotstaviti se lažnim idealima i idejama, izaći iz okvira ograničenog društva?
Hoćemo li samo slijediti okolinu, utopiti se u masi, ili ćemo pak dane živjeti po svom, ostvarivati ciljeve koje smo sami sebi postavili, koje nam nije odredilo društvo- odgovor stoji na pojedincu.
Pronađimo profesora Keatinga u sebi, pronađimo onaj glas koji će nas uputiti na ono što je ispravno, bez obzira koliko snažni bili loši utjecaji oko nas. Neka nas naš unutarnji Keating svakodnevnovodi do ostvarenja naših snova i ambicija u koje vjerujemo.
Svakodnevno?
Da, svakog dana života kojeg nam je Bog podario.
Seize the day, guys.

Carpe diem!

"I went to the woods because I wished to live deliberately, to front only the essential facts of life, and see if I could not learn what it had to teach, and not, when I came to die, discover that I had not lived. "
Henry David Thoreau

01.07.2009. u 15:17 • 39 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

love.

. And you got to take a little dirt to keep what you love ;
(lyrics from If You Could Only See by Tonic)

♥

Image and video hosting by
<br>
<br>
<br>
<strong>Uvijek sam sanjao da je neko drugo vrijeme<br>
ja bih bio Romeo, a ti Juliet<strong/><br />
<br />

<br>
</div></td>

<div id=

Profile

22

♥

I'm a slut because I'll wear shorts & a tanktop,
I'm anorexic because I eat as much as I want & don't gain weight,
I'm a bitch because I don't let you push me around,
I'm a liar because I won't tell you everything,
I'm stupid because sometimes I'm wrong,
I'm ugly because my face isn't perfect,
I'm a whore because I like boys,
I'm annoying because I'm not chill enough,
I'm a loser because I'm not friends with your group,
I use people because I do what's best for me,
I'm fake because most of the time I'm happy,
I'm weird because I'm not like you,
I'm controlling because I get mad sometimes,
I'm clingy because I like to be around people,
I'm greedy because I like to be satisfied,
I'm naive because I´m younger than you,
I'm conceited because I'm proud of who I am,
I'm rude because my manners aren't perfect,
I'm unappreciative because I don't praise you.

Don't try to tell me who I am because I already know.