Marketing
Carpe diem!
Pogledala sam izvrstan film, Društvo mrtvih pjesnika.
Imate moju najtopliju preporuku što se njega tiče.
Ukratko:
Čast. Disciplina. Tradicija. Izvrsnost.
Na ta četiri stupa temelji se ugled najbolje škole u SAD-u. Na početku školske godine dolazi novi profesor engleskog jezika i književnosti koji počne podučavati učenike na jedan sasvim neuobičajen način suprotan tradiciji stogodišnje škole. Profesor Keating (Robbin Williams) stvara intiman i prijateljski odnos sa učenicima i postaje njihov Kapetan koji ih vodi kroz život. Poučava ih primjerom te im daje vizualnu predodžbu onoga što želi prenijeti u njihovu svijest. Već prvoga dana usađuje im kao cilj latinsku izreku Carpe Diem – Iskoristi dan, i potiče ih da naprave nešto od svoga života jer, kako kaže, "svi smo mi samo hrana za crve". Zato trebamo dignuti svoj glas, kriknuti iz dubine naše duše i napraviti nešto, a ne samo sjediti i čekati da se stvari dogode.
But if you listen real close, you can hear them whisper their legacy to you. Go on, lean in. Listen, you hear it? – Carpe – hear it? – Carpe, carpe diem, seize the day boys, make your lives extraordinary.
Skupina dječaka osniva Društvo mrtvih pjesnika po uzoru na svog profesora te se sastaje jednom tjedno u tajnoj špilji kako bi čitali pjesme mrtvih pjesnika (Thoreaua, Whitmana, Shakespeara…) koje ih potiču na akciju i utječu na njihov život. Uglavnom, vođeni poklikom Carpe Diem, iskorištavaju sve prilike i ispunjavaju neispunjene snove te se suočavaju sa svim izazovima i preprekama koje im svakodnevni život stavlja na kušnju.
Bez obzira na to što je tradicionalna i ograničena sredina ugasila njihove snove, ipak je, duboko u njima, ostala tinjati mala iskra nade i vjere u budućnost. Shvatili su poruku koju im je profesor želio prenijeti. Keating je usadio u njih želju za promjenom, za ostvarenje svojih ambicija i snova, kreativno razmišljanje, pogled iz drugog kuta i druge vrijednosti koje će im poslužiti u životu mnogo više nego tradicionalne metode poučavanja koje ubijaju ljudsku individualnost.
Prije par dana pogledala sam ovaj fenomenalni film.
I izvukla sam važne pouke iz njega, našla odgovore na ultimatume koje pred nas postavlja okolina.
"Mnoštvo je samo jato koje guši nadarenog pojedinca.", kaže izreka. Izreka koja vrijedi u stvarnom životu.
Da, društvo je to što nas tjera u okvire “primjerenog” ponašanja, nameće nam ograničene stavove i našu individualnost dovodi u pitanje.
Imamo li dovoljno hrabrosti reći NE? Suprotstaviti se lažnim idealima i idejama, izaći iz okvira ograničenog društva?
Hoćemo li samo slijediti okolinu, utopiti se u masi, ili ćemo pak dane živjeti po svom, ostvarivati ciljeve koje smo sami sebi postavili, koje nam nije odredilo društvo- odgovor stoji na pojedincu.
Pronađimo profesora Keatinga u sebi, pronađimo onaj glas koji će nas uputiti na ono što je ispravno, bez obzira koliko snažni bili loši utjecaji oko nas. Neka nas naš unutarnji Keating svakodnevnovodi do ostvarenja naših snova i ambicija u koje vjerujemo.
Svakodnevno?
Da, svakog dana života kojeg nam je Bog podario.
Seize the day, guys.
Carpe diem!
"I went to the woods because I wished to live deliberately, to front only the essential facts of life, and see if I could not learn what it had to teach, and not, when I came to die, discover that I had not lived. "
Henry David Thoreau
Post je objavljen 01.07.2009. u 15:17 sati.