memories
#
|
Kad sam bila sasvim mala, mozak mi je radio na čudnovatim frekvencijama koje su moje misli odvodile čudnovatim putovima, ne uvijek primjerenim sasvim malom djevojčetu. No dobro, ne baš sasvim malom, malo većem. SJEĆANJE NO#1 Mama se drogira. Radilo se o tome da je valjda meni kao sasvim malo većoj percepcija vremena provedenog čekajući da mama izađe iz banja (pa da ju nastavim maltretirat) bila malčice iskrivljena u dužini i što u kombinaciji s činjenicom da se moja mama i prilikom najobičinije male nužde zadržava u prostorijama toaleta ko' da se (u najmanju ruju) sprema za --------, dovodi do jedinog mogućeg zaključka – drogira se! I to ne samo, onak, pojmovno, već u zamagljenoj oker atmosferi užeglog banja (kako i čime se banj užegao mi nije poznato) sa šporkom smećkastom gumicom momsey u odrapanoj vrećastoj haljinici (u maniri teta koje žive u prikolica-naseljima diljem USA) nestrpljivošću uzdrhtalom rukom približava iglu veni zubima natežući gumicu oko nadlaktice. Iduća scena pokazuje momsey u komatoznom deliriju tek ubrizgana otrova sreće. Malo-pomalo dolazi k sebi, nespretno grabi toalet-papir i briše sjajne kapljice sa čela. Valjda ju je to sve izmorilo. Ovo sjećanje nam dolazi iz davne 1989.godine, kad sam imala, dakle, 5 godina (znam točnu godinu zbog crvene točkaste haljine koju sam nosila, a koju sam dobila za taj rođendan i iskidala par mjeseci kadnije na omiljenom stablu ispred kuće). Tada nisam bila svjesna težine svojih misli, tj., koje je droga zapravo zlo pa me je sve to i nije pretjerano opterećivalo. Momsey i njen „prvi jutarnji“ Njena jedina ovisnost (a i porok) ;) Sjećanje no#1 jednom drugom prilikom, nije puno pisanja za mene ;) |
