iz Don Quijotea
#
|
|
25.02.2007. / 18:23
22.02.2007. / 21:54
crtice iz Splita
#
|
Ne mogu odolit. Danas mi baba kaže da smo opet u Slobodnoj. Iako sam rekla da neću uopće gledat što pišu – jer ionako ništa zanimljivo o toj temi niti mogu napisat – vrag nije da mira :) Čitam ja čitam, i saznam da je moj Leić u biti kujica! Well, that's new! :) Da je Buddy skočio na NJU, kao muškarac na žensku, i da je to meni smetalo. Valjda da mi, meni „bahatoj razmaženoj kćeri jednog tajkuna“, koja, uzgred budi rečeno, „hoće ponovo pripojit Hrvatsku Mađarskoj“ (to pročitala negdi na T-portalu), kujica ne bi okotila kakve neugledne mješance :)))))) I kako onda čovik reć da ga ništa više ne može iznenadit? Još nevjerojatnija činjenica je da je barba BD u svakim novina dao drukčiju izjavu :) Ispričati ćete me, no, ne da mi se sad kopat po arhivi on-line Jutarnjeg, Večernjeg, Slobode i koga već ne; uglavnom – u jednima stoji da on nikada nikog nije udria, niti da bi; u drugima da je mene samo bubnia po lubanji, jer sam mu vrijeđala pasa (što je apsurdno jer je meni Buddy prekrasan, a i sve nemam pametnijeg posla od vriđanja pasa :))); u trećoj je dunia samo dragoga mi, u četvrtima da smo mi njega prvi napali, pa se bidan mora braniti...bah... sad zbilja dosta o ovome :) |
21.02.2007. / 18:41
trick or treat?
#
|
Sinoć sam se uvukla u svoj kostimić, naoružala se aparatom i - krenula u maškare. Približavajući se Peristilu, sve mi se više činilo da mi feeling od popodne (da ću se ove godine napokon namaskirati, i da ću jednia biti takva u gradu jer sam skroz falila dan) nije baš bezveze tu. Ne, bilo je maškara, itekako; ali..ona poznata vika, buka, galama...nešto joj je falilo! Osim muvanja šačice ljudi, Peristil je bio skroz u mraku! :( Mah...nigdi ičega. Zijevat mi se pčelo već oko 10ipo, a popivena piva zadavat glavobolju već u ponoć ipo. Ajde, bar sam si još jednom dokazala da sam ostarila i da se okanim ćorava posla, ako ništa drugo. Benti, ako odem na Marjan najranije ujutro - nije dobro, ako odem navečer vani - opet nije dobro :)) Anywayz, od slika ništa, samo isprika nekolicini blogera što me zadnje vrijeme baš nema. |
18.02.2007. / 21:53
Setnja Marjanom
#
|
...iliti kako nastade sranje kroz gusto granje. Mislila sam se i mislila, i odlučila o ovome ne pisati na blogu. Nije da ne želim dijeliti :) već ne želim ovo mjesto pretvarati u ono što ne želim da bude. Novinari su cijelo jutro zvali, kućni telefon je bio preokupiran, a na mobitel sam čak dobila i poruku slijedećeg sadržaja:“Molim javite se Ivici Profaci u Jutarnji list na 098 9811800“...nije baš da nisam znala o čemu se radi, i zašto dotični gospon hoće da ga kontaktiram, al' bemu, mogao je barem reći o čemu se radi, ako već umoljava. No, dobro. Nisam se javljala, niti imala namjeru. Čak su pokušavali od mog maloljetno brata izvuć tko zna šta. Very well. Jbga, nekako se mora za kruh zaradit, zar ne? Šr. Međutim, naišavši na članak u Jutarnjem koji, moram priznati, nije toliko daleko od istine (kao što sam navikla od žutog tiska), sam ostala šokirana. Osupnuta. Zgrožena. Naime, u članku se može vidjeti slika pseta mog najdražeg, ni manje ni više ona koju sam objavila upravo ovdje. Doduše, nisu ju našli preko bloga, već preko moje galerije (koja se otvori kao prvi link u google pretrazi za mojim imenom i prezimenom) na fotozine-u, site-a na kojem se mora biti prijavljen imenom i prezimenom. Također objavljen članci se nalaze na stranicama Vecernjeg i Slobodne. Tekstove nemam ni slightes namjeru komentirati, jer...osim što nema ikakvog smisla; nikad nisam, niti ikad hoću htjeti svoje ime po novinama. *Koristim ovu priliku zahvaliti (correct me if I'm wrong) gđici Ines Brajević iz Večernjaka što nam je objavila puna imena i prezimena, baš lijepo od Vas!* U tekstovima se također mogu naći raznorazni komentari, od čega mi je jedan posebno zapeo za oko (aka nasmijao od srca) – „LoonaX - mladi par laže i želi izvući pare. Ona je, molim vas, otišla na Hitnu zbog toga što joj je ovaj uvalio pljusku?“ Aha, baš sam samo čekala svojih 5minta slave da zgrnem koju kunu. Da ljudi ima svakakvih, to znam. Da su u stanju sve i svašta – to također dobro znam. Ali, da ona nije osoba koja bi tako nešto mogla napraviti, vjerojatno joj tako nešto ne bi prvo palo na pamet. Oh, well.Dakle, što se zbilja dogodilo: Oko 8 sati u subotnje jutro sam skupila pseto, dragog i njegovog lajavca i nakon hitropoteznog za i protiv uputili se na Marjan, umjesto na Zvončac. Bad luck. Klasična šetnja od marjanskih vrata do Bena, gdje smo uzeli kofy u kafiću i sjeli odmoriti umorne nam nogice :) Nakon nekog vremena, doletio je prekrasan Staffor terijer i igrao se s lajavcem. Moj općenito nije previše zainteresiran za igru, samo da mu je jest, njuškat i naganjat ženkice :) tako da je on bio malo dalje o svom poslu. Minutu-dvije poslije dolazi barba Boris, veoma prijaznog glasa nam objašnjavajući da je Buddy (koliko sam uspila shvatiti) dobar i da neće on ništa. U redu, hvala na objašnjenju, ali nekako (valjda glupo) pretpostavljam da će se psi koji hoće nešto držati na lancu. Tako se pokupili njih dvoje, a i mi u dogledno skorašnje vrijeme. Odmah nasuprot ulaza u Bene, na klupi, su sjedili dotični barba Boris i nazovimoga penzić XY, ćaskali dok je Buddy okolo lunjao. Naravno, pas kao pas, sinjao nas (točnije-njih:)) i došao se javiti; opet je pala igra između Stafforda i lajavca, a ja i pseto moj (koji je bio na lancu) smo malo poodmakli, sve sam mislila kako će Buddy odustati kad shvati da mi odlazimo, a njegov gospodar ne. The hell! Odjednom je skočia na pseto! Ajde, dobro, nije bilo velike štete (osim što se meni srce u pete spustilo), razdvojili smo ih, i dragi ga je uvatia za ogrlicu i odvuka do gore navedenog Borisa, kojega smo zamolili da ga zaveže barem dok mi ne odemo. Odbio je to, sa smješkom nam govoreći da je Buddy-u moj pas samo 'drag' i da mu one nikad ništa ne bi. Oke, mislim si ja, moleći ga opet da ga zaveže, kao što rekla- barem dok mi ne otiđemo, za svaki slučaj, ipak su to pasi, i bili oni po prirodi agresivni ili ne, do određenog trenutka napali koga ili ne, ipak se sa 100%-tnom sigurnošću ne može reći da nikad ne bi. Ipak su oni životinje vođene instinktima. Tada se XY penzić našao kompetentnim za otirat nas, tvrdeći da zajebajemo. No, kakogod, nije ga htio zavezat, a ja nisam pojma od šoka imala šta ću i kako ću. Nije mi jasno kako netko može se tako ponašat. Niti bahatno, niti bezobrazno, već kao da ga sve to zabavlja i prestavljam mu u životu isto koliko i koze na Mosoru. Bilo je dosta rano, tako da nije baš vrvilo od svita; tek pokoji trkač ili biciklist bi projurio pokraj nas, barba Boris se odjednom promijenio u apsolutnu krajnost te mi počeo beštimati sve po spisku (odajem počast na tako pozamašnom vokabularu!), te nakon što sam mu odvratila da je sve što ima napravit, zavezat pasa na 5minutai sve 5, a ako neće – postoji policija. Na što je on počeo nastrati na mene, te me napokon udario po stražnjeg dijela glave i vrata. Nisam se ni snašla, uslijedio je i drugi udarac po ramenu, jedva da sam ga stigla poslati u jedno od brojnih mjesta na koje je on mene slao. Iako star, barba je imao popriličnu jaku desnicu, i to mu se mora priznat :) Uglavnom, to cut the long story short, bižala sam okolo od njega, kad je namjerno poslao svog pasa na mog, na sreću, ni taj put nije ništa strašno se dogodilo. Iako sam kasnije sinjala krv po pasu mi, ali ispalo je da nije njegova, već Staffordova, ima bit da ga je uspia gricnit u cilom onom neredu :) *proud* Pokušavala sam nazvat 92, činilo mi se da je to broj od policije (inače zbilja ne znam sve te brojeve, nikad mi nisu trebali/nadala se da mi nikad i neće trebati), tako da sam mahinalno nazvala momsey da mi nazove policiju. Bidna ona, paničarka kakva je, mogu samo zamislit kako se ispripadala kad mi je čula glas. Thnx mom :* Anywayz, dragi je u isto vrijeme zvao 112 (ili tako nešto), GOSPODIN Boris je to sinjao, te krenuo za njim. Nisam uspila baš vidjet cijelu situaciju, jer se umješao penzić XY, valjda me pokušavajući utješiti blagim riječima, tipa – pusti ga, popia je, ovo-ono, ali zbilja nije bia u redu. Ma zbilja?! Stari magarac udre žensku i to onda 'nije u redu' jer je malo popia? Mislim da nije ni potriba napominjat da moji posli nisu jel on bumbi, kad bumbi, di je i šta je. Što se mene tiče, može okolog gol paradirat, pivat, glumit – dok god se to mene ne tiče. Ali, da se vratim on tracks, sam vidila kad ga je držao za vrat, i drugom rukom mu prijetio i napokon udrio po vratu. Kasnije mi je rekao (dragi, jel) da je imao kamen u toj ruci, kojim ga je kasnije gađao dok je ovaj biža. Pičku, da nije toliko otužno, bilo bi komično :) U tom trenu je naletio barba iz Parkova i nasada s autom, i pokušao smiriti situaciju. Na kraju ga je odbacio do Marjanskih vrata, i vratio se, iako sam se ja protivila jer sam htjela da ostane i sačeka policiju. Whatever. Uslijedilo je čekanje. nakon cca 20min su stigli, proćaskali smo, i kud koji mili moji. The end. Samo bih htjela naglasiti, da se ovdje ne radi o PASU, već gospodaru, kao što je upravo suprotno naglašeno u internet tisku. Samo normalna stvar je da kako se pasi igraj tako i tuku, a na gospodarima je da budu oni pametni. Na hitnu smo otišli jer su nam dragi policajci (da, bili su veoma dragi!) savjetovali, ne jer namjeravam izmust pare. A policiju smo zvali jer ja zbilja nisam imala pojma, što od šoka, što od straha da mi se štogod pasu desi, što napraviti i kako se ponašati u takvoj apsurdnoj situaciji. I ne, ne namjeravam tužiti, ne želim išta, just to be left alone. Stravična je stvar kako se zbog gluposti nečije ime može vucarat po novinama, optuživati i osuđivat. Život više nije toliko lijep :( Sve ovo je napisano ne iz razloga što se hoću opravdavati, ili što hoću da me se čuje, shvati...whatever. Pišem ovo isključivo zbog sebe. jer mi je glupo da svi ostali govore o mom životu, a ja ne. A sad...razlog zbog kojeg sam na blogu in the first place-slije! :) |
17.02.2007. / 00:53
16.02.2007. / 16:49
stobrecanin :]
#
|
Dragi bloger :) Izgleda da su se svi pripali Valentinovo golaća osim pupkice, bravo :)) |
