fjako

nedjelja, 06.08.2006.

STRES GENERATOR

Tri žene, jedna od 25, druga od 50 i treća od 80 godina. Što bi mogla biti njihova tema rasprave? Naravno: ..." čije je dupe veće....". Interesantna je zapravo činjenica da u ovom slučaju nema vremenske, dobne, regionalne, ikakve granice.... a žustrina ubjeđivanja je toliko gorljiva da jednio što preostaje slučajnom prisustvniku muškog roda je pobjeći... glavom bezobzirno, na vrat- na nos u prvu birtiju...

Ovo ću povezati sa jednom drugom prigodom...

Naime u jednom trenutku života boravih na jednom institutu u Zurichu. Ne bijah tamo sam nego s još vrlim mi kolegama; jedan Švicarac i jedna Bugarka su mi bili najbliži suradnici. U to doba je u Švicarskoj normalni radni tjedan 45 sati (9 sati dnevno) a mislim da je i sad još uvijek tako. Kako god, politika te institucije je kao i kod naših privatnih tvrtki:.." nije bitno koliko je zapravo radnih sati, klizno je radno vrijeme, ali je bitno da si na poslu 16 sati dnevno, jer budimo relani, šta ćeš raditi doma? sjedit' i gledat' telaviziju? A ja tamo i nisam imao TV...

I tako smo mi radili, dostizali svjetske vrijednosti razvojog i istraživačkog programa, pod pritiskom vanjskih i viših sila... šefova uglavnom... i svaki, ali baš svaki dan je ta Bugarka pričala u stresu i kako je to što radimo stresno, i kako je život u takvim uvijetima stresan, kako je odlazak, dolazak, puštanje vode u WC-u, skeniranje, šminkanje, pripremanje fantoma, stavljanje noćne kreme za lice... sve je to stresno...

Nico i ja smo taj "stres" neutralizirali redovitim sastancima sa "Marijuanom" i još nekim njegovim frendovima. Naime možda je interesantan podatak da se i u Švicarskoj, barem u Zurichškom kantonu, trava može legalno kupiti u dućanima tipa našeg "Duhan-a". Izglasali su zakon po kojem "Trava" ima isti status kao i neko drugo aromatizirano bilje koje se koristi u svrhu ispunjavanja prostora ugodnim mirisima i esencijama. Ali ako vas policajac uhvati sa pakovanjem I rizlama, ili još gore već skombinirano u joint, e to je sad već kazneno djelo... Ako se skompate sa domaćim dečkima i curama, vrlo brzo možete saznati za mjesta koja i nisu baš reprezentativnog karaktera, više rupe u kojima se toče "home made" proizvodi osebujnog mirisa i okusa... i gdje se za stolom totalno slobodno bez skrivanja motaju jointi te koriste male keramičke lulice, drvene i nargile...

malo zastranih sada... Dakle, što se dogodi kad moraš ostati na poslu dulje nego si planirao ili mislio da bi trebalo? A nije ti pravo ali ipak odradiš posao... dođeš kući umoran ali barem je posao gotov... ali ne... doma te čeka žena koja sad raspiri praiskonski gnjev u tebi, oči postanu stisnute i crvene s tendencijom da se pretvore u ljubičasto-žute... :"... Pa di si ti dosad? Jeli i drugi možda ostaju raditi ili si samo ti blesavi majmun?... A 'oće ti to platit haa? Neće garant.... tako ti i treba kad si vol blesavi... a kad ti ja kažem da čistiš i pospremiš za sobom onda ništa.. haa?... Za mene nemaš vremena a na poslu si dan i noć....".. pa ženo draga, da mi ne brojiš toliko bio bih više i doma i s tobom i pomogao ti.. i sve... kad dođem kući ko da ulazim u špilju zmajevu... a ujutro iz špilje zmajeve u tamnicu gazdinu.. i tako dokle?...

...I sad one su pod stresom i njima je teško... pa normalno da im je teško kad SAME generiraju taj STRES...

prizor drugi, frend i frendica u Konzumu, imaju popis stvari što kupiti... tjedna nabavka...

ONA: ...vidi ova tava je na popustu a tako je dobra....
ON: šta će nam tava, imamo tavu doma, a btw nije na popisu...
ONA:aaa šta me zajebavaš sad s tim popisom
ON:pa sama si ga napisala i rakla da nećemo kupovati ništa što nije s popisa
ONA:pa ako gledam ne moram kupiti odmah...
ON:pa ako nećeš kupiti šta gledaš onda bez veze i trošiš vrijeme, već smo mogli biti na blagajni
ONA: a kud se tebi žuri? ići igrat igrice? pa idi onda ne trebaš mi, mogu i sama... ajde idi.. idi...
ON:dobro onda.....

sad on ode malo na stranu, pogledati što još treba za uzeti pa da krenu doma. ona dolazi i nastavlja se prizor:

ONA:pa di si ti? tražim te svuda okolo. nikad mi ne pomažeš.
ON:pa jesi mi sama rekla da idem...

ljudi sad već polako gledaju i postaju publika u ovom scenskom nastupu...

ONA:dobro onda idemo.... odmah
ON:ali nismo još uzeli sve što treba... prašak, sladoled, cimet...
ONA:nema veze, ni ne moramo... nema više vremena
ON:pa bilo bi da nisi gledala okolo gluposti koje i tako nećemo kupiti....

ONA:"#$%#$&$&/(/(&($($%&/%&"%&"$&$&(&(%&$%$%##

i da ONA i završava na kraju kad se zastor spusti.. da njena je zadnja... on kipi i kuha... uz sva sranja na poslu i ova doma već je rezervirao dva kardiološka i tri gastro zahvata kod ekipe u bolnici, odlazi na nogomet se ispucati, poslije u birtiju resetirati emocije... ispuhan i bez emocija, prazan i olakšan dolazi kući... sutra je novi dan... draga spava u krevetu.. on tetura do nje... gleda ju lagano mokrim zamućenim lelujavim pogledom... ona otvara oči.. .gleda ga... ona se smješi.. on se smješi... osjeti ponovno nešto u želu'cu...
ON: draga mogu po tebi?....
ONA: ŠTA...????
ON: IZBLJUUUUUUV....(stupić sline)....IIIIIIIIZBLJUUUUV....

ah sad je lakše....

Uvijek postoji rješenje, stres se da neutralizirati a puteva ima raznih. Dobro je imati nekoga s kim možeš podijeliti ili istresti barem dio svojih problema. Breme današnjg čovjeka je teško... zato se preporuča češće pražnjenje...

subota, 05.08.2006.

sigurno je SIGURNO

Baš sam pričao sa frendom i frendicom. Kao zvao sam jučar u pola 12 navečer a telefon mu je bio islkjučen. Pa 'ko normalan zove u pola 12 navečer u petak? Pa nismo gerijatičari da idemo spavati u 9 (iako oni tek rade prave tulume...pa sjećate se one reklame za Pronto... to su taki tulumi kad se ujutro za kavom prepričava:"...e bilo je ful super... totalno smo se potrgali... Ljerkica je završila na dijalizi a Joža si je kuk potrgal'..."). Kako god, pala mi je zapravo misao koja to objašnjava. Naime kako s godinama postajemo zreliji i odgovoraniji, čisto iz obzira prema obitelji, što sadašnjoj, što budućoj koja tek treba biti, ne radimo više stvari koje smo radili prije samo 5-7 godina... i tako nema više izlazaka navečer radnim danom... nema zapravo baš ni za vikend... druženja su sa starim frendovima na ručkovima ili večerama koje počinju najkasnije u 8 a traju do 10...treba se ustat rano i ići na posao...a i kad ne treba, navika je... i to sve je zapravo zato što se pribjegava sigurnijoj, nenapetoj, mirnoj, neuzbuđujućoj, relaksirajućoj atmosferi... ceste su nesigurne, praviše je jurećih kamikaza i kamionskih destroyer-a... kafići su nesigurni, previše je nabrijanih prozpotežućih "wild west from east" tipova... previše je gladnih, nesretnih i jadnih koji čekaju priliku da svoju glad, nesreću i jad naplate baš tebi jer, na kraju krajeva, sam si si kriv što ideš baš sad, tom ulicom... tvoj najeb- tvoja stvar...

Ali i u svijetu je tako... pogledajmo naime jadne Amere... u najboljoj namjeri krstare svojim brodovljem po svijetu... održavajući tako krhak mir... onda pomažu jadnim Libanoncima i ostalima koji su imali čast, sreću ili nesreću biti u toj zemlji u trenutku kad su Židovi i Arapi odlučili naplatiti njima znane dugove, da izvuku živu glavu te ih odvedu na Cipar ili ko zna 'di... i nakon svega tog čemera i jada, sivila i boli, došli kod nas... došli u Split se malo odmorit... i uzeše oni četke i pitur u ruke, pa pituraj ograde po Splitu... naime ove izbjeglice im pojele, popile i potrošile sve što su imali na brodu... onda ovi došli kod nas u nabavku, mislili bit će jeftinije... kad su se iskrcali ovi naši ih oplindrali a usluga se nekako mora naplatiti.. peri suđe u restoranu, pituraj u zeleno ograde... društveno koristan rad... pa na kraju krajeva, koja je to čast da ti dođe Amer i pitura po cesti... daleko smo mi dogurali... iako je to teško za objasniti običnom čovjeku Hrvatu, naša zemlja je među najbogatijim zemljama a mi smo među najbogatijim ljudima u svijetu... ali standard nije samo mobitel, komp, TV, sladoled, auto, frižider, tekuća voda... standard je i kriminal, nasilje, korupcija, nemoćan i jadan pojedinac.

I svuda je tako... i bit će još samo... da bit će bolje... jer da neće, ne bi dizali kredite za stanove, kuće, aute, namještaj, kirurške operacije.... pripremali bi se za crne dane... ali to nam nije u prirodi... jer štedio ili ne štedio, imao ili ne, doći će na isto... i na kraju ćeš se izvući... toliko puta do sad je bila gabula i toliko puta se izvuklo... i bit će dobro... koliko god dobro loše bilo...

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv