Baš sam pričao sa frendom i frendicom. Kao zvao sam jučar u pola 12 navečer a telefon mu je bio islkjučen. Pa 'ko normalan zove u pola 12 navečer u petak? Pa nismo gerijatičari da idemo spavati u 9 (iako oni tek rade prave tulume...pa sjećate se one reklame za Pronto... to su taki tulumi kad se ujutro za kavom prepričava:"...e bilo je ful super... totalno smo se potrgali... Ljerkica je završila na dijalizi a Joža si je kuk potrgal'..."). Kako god, pala mi je zapravo misao koja to objašnjava. Naime kako s godinama postajemo zreliji i odgovoraniji, čisto iz obzira prema obitelji, što sadašnjoj, što budućoj koja tek treba biti, ne radimo više stvari koje smo radili prije samo 5-7 godina... i tako nema više izlazaka navečer radnim danom... nema zapravo baš ni za vikend... druženja su sa starim frendovima na ručkovima ili večerama koje počinju najkasnije u 8 a traju do 10...treba se ustat rano i ići na posao...a i kad ne treba, navika je... i to sve je zapravo zato što se pribjegava sigurnijoj, nenapetoj, mirnoj, neuzbuđujućoj, relaksirajućoj atmosferi... ceste su nesigurne, praviše je jurećih kamikaza i kamionskih destroyer-a... kafići su nesigurni, previše je nabrijanih prozpotežućih "wild west from east" tipova... previše je gladnih, nesretnih i jadnih koji čekaju priliku da svoju glad, nesreću i jad naplate baš tebi jer, na kraju krajeva, sam si si kriv što ideš baš sad, tom ulicom... tvoj najeb- tvoja stvar...
Ali i u svijetu je tako... pogledajmo naime jadne Amere... u najboljoj namjeri krstare svojim brodovljem po svijetu... održavajući tako krhak mir... onda pomažu jadnim Libanoncima i ostalima koji su imali čast, sreću ili nesreću biti u toj zemlji u trenutku kad su Židovi i Arapi odlučili naplatiti njima znane dugove, da izvuku živu glavu te ih odvedu na Cipar ili ko zna 'di... i nakon svega tog čemera i jada, sivila i boli, došli kod nas... došli u Split se malo odmorit... i uzeše oni četke i pitur u ruke, pa pituraj ograde po Splitu... naime ove izbjeglice im pojele, popile i potrošile sve što su imali na brodu... onda ovi došli kod nas u nabavku, mislili bit će jeftinije... kad su se iskrcali ovi naši ih oplindrali a usluga se nekako mora naplatiti.. peri suđe u restoranu, pituraj u zeleno ograde... društveno koristan rad... pa na kraju krajeva, koja je to čast da ti dođe Amer i pitura po cesti... daleko smo mi dogurali... iako je to teško za objasniti običnom čovjeku Hrvatu, naša zemlja je među najbogatijim zemljama a mi smo među najbogatijim ljudima u svijetu... ali standard nije samo mobitel, komp, TV, sladoled, auto, frižider, tekuća voda... standard je i kriminal, nasilje, korupcija, nemoćan i jadan pojedinac.
I svuda je tako... i bit će još samo... da bit će bolje... jer da neće, ne bi dizali kredite za stanove, kuće, aute, namještaj, kirurške operacije.... pripremali bi se za crne dane... ali to nam nije u prirodi... jer štedio ili ne štedio, imao ili ne, doći će na isto... i na kraju ćeš se izvući... toliko puta do sad je bila gabula i toliko puta se izvuklo... i bit će dobro... koliko god dobro loše bilo...
Post je objavljen 05.08.2006. u 11:38 sati.