eh, uzmeš godišnji za sebe, u pravom tom smislu, za nauku, i onda ti iskrsne mogućih 4 dana kupanja u moru...ali ne u nekom nazovi moru, već baš u moru-moru....dođeš tamo da se odmoriš od ritma nauke, nauke i nauke, a ono nemali broj iznenađenja u ta 4 dana, ko da si prvi i zadnji put na moru.... tako ja oidlučih nakon 3 godine na parasailing....Bože, koji dozivljaj....adrenalin...super, adrenalin je prisutan sam po sebi, ali oduvijek sam se pitala jel to sav adrenalin koji se pruza....i uvijek se iznova uvjerila da si čovjek sam još može nadodati rizika....ja npr. nisam dobro sjela u to u šta sjedaš - u taj pojas...i onda kad te pusti gore, a pusti te na visinu i ti si za tri pol sekunde na 60tak metara gore, imaš spasilački prsluk , zakopčan si za pantliku na kojoj ti je padobran i onda skuzis kako nije sve u čamcu koji te vuče nego ima nešta i u vjetru koji te njiše vamo-tamo, a ti više izgledaš kao da ćeš ispast iz dotične naprave za sjedenje nego što uzivas u albatrosovom i inim ptičijim pogledima, grče ti se kvadricepsi, sad više ne ni oni , počinješ stiskati one trbušne koje si pripremao za ljeto.... skuziš da je gospon iz čamca ovaj put velikodušan i provozat ćete malo duze nego druge, mozda zato i jer sam žemsko u čamcu sa dva frajera bez vozača i pomoćnika, a mozda zato jer si samo simpatičan sjeo u taj čamac s osmijehom koji da nema ušiju bi ošo oko glave....mozda je primjetio to veselje koje se čamcem širilo ....i dakle dok on tako nesebično obilazi otoke, ja gore ne znam kako se pustiti a ne ispasti, kako se pustiti pa narediti taj pojas pod guzom, jer on treba biti na stražnjem dijelu nogu tako da ti fino upadneš i voziš se kao da si malo nagnut iza, i sad ja se naginjem unatrag ko zanima me kako izgleda nebo iza mene, a ustvari kopam način kako da ne dobijem upalu mišića od zgrčenosti, kako da uzivam u pogledu, kako da mašem ljudima na plaži koji me s oduševljenjem gledaju i mozda priželjkuju to ko što sam ja te tri godine... i onda skuzim neki ko rasjcjep oblika y od užadi i skuzim kako bi svoje krakove ( a zbilja ih imam, cca 1.10m su mi noge) ( btw i drugi dio tijela je razmjeran da ne bi mislili da imam noge, pa glavu)...dakle pruzam svoje krakove u taj ipsilon i konačno dozivljavam pravi dozivljaj , pravo uzivanje, pogled, čak i mašem onima dolje, ... osjećam se konačno sigurno... i da preporučila bih to svima, jer si dovoljno visoko da je izazov, imaš prsluka, ako upadneš u more, ali ono najvaznije svjestan si da si svezan,(a ne ko bungee-ju...tu kad padaš nemaš pojma da si svezan i u tome je taj šok..... atrakcija si sebi i drugima, ma super nešta.... i da cijena mu se nije mjenjala sve tri godine 200 kuna za 10 minuta, a ako imaš sreće i malo duže...