subota, 11.10.2008.
Svećenik ih nije volio
Mala crtica iz Cresa.
Ovog ljeta smo šetali tako, očarani, prekrasnim starim Cresom.
Gradom koji ima lijepe stoljetne kuće, kamene škaline i balkone, renesansnu palaču obitelji Petris.. Svuda kamen na kamenu i podsjetnici na prošlost.
U samom centru staroga grada, uz Crkvu Sv. Marije Snježne, smjestio se veći restoran.
Zapravo, restoran se doslovce naslanja na stražnji zid crkve, što tamošnjem velečasnom očito ne smeta.
Međutim, smetaju mu golubovi.
Valjda i restoranu smetaju golubovi.
Zato, ako se nađete uz stražnji zid glavne creske crkve, bolje ne podižite pogled.
Pogotovo ako volite golubove.
Pretpostavljam da se vodeći čovjek crkve domislio ovom efikasnom načinu tjeranja golubova sa crkvenih prozora.
Kako se vidi, šiljci protiv golubova postavljeni su u dva niza na svakoj kamenoj prozorskoj dasci, pa još iznad svakog prozora.
Obzirom da su redovi čavala prema unutra i prema van, to je vrlo učinkovito i ubojito sredstvo protiv golubova.
Zapravo zastrašujuće.
Da se zapitaš: tko je uložio toliko truda da svaki golub koji sleti na prozor bude proboden, ubijen?
Zvuči strašno, zar ne.
A nije li to zid svetišta crkve, u kojoj se održavaju propovijedi što pozivaju na ljubav i samilost?
I u toj crkvi, kao u svim crkvama zapadnokršćanskog svijeta, na zidnim slikarijama je Duh Sveti prikazan likom golubice.
Znači, u toj je crkvi golub simbol Duha Svetoga, a istovremeno se ove ptice tako ružno ubijaju. Blaže rečeno- šiljcima se odvraćaju od crkve.
Kako je netko uopće došao na tu ideju, i išao trošiti novce na kupnju i postavljanje stotine oštrih, ubojitih šiljaka, kad se golubove moglo odvratiti dobro postavljenom žičanom mrežicom.
Običnom žičanom mrežicom, umjesto tih krvoločnih šiljaka.
Valjda nije ni mislio da poneko, ponekad, diže pogled..?
Ne gledamo svi stalno i samo u cipele, pod i tanjure (Inače, krasni vitraji iza tih šiljaka).
Samo se nadam da su golubovi dovoljno pametni da ne slijeću na šiljke.
Inače će biti lijepo iznenađenje turistu koji, čekajući za stolom svoju porciju, možda dobije krvavog goluba u tanjur.
Lijepa reklama za sezonu i turističku ponudu.
O humanosti da i ne govorim.
Nije li Cres – čitav otok ali i sam grad, ponosan na svoje očuvanje druge ptičje vrste, bjeloglavih supova? Koincidencija: u Cresu se upravo, uz veliku pompu održavao skup povodom godišnjice Eko centra i zaštite supova. Na skupu su, naravno, sudjelovali i uvaženi creski klerici.
Baš žalosno.
Možda sam ja preosjetljiva, al sve mi to nikako ne štima.
Inače romantična ulica s restoranom.. ako ne pogledate gore.
