Irish Coffee

subota, 10.01.2009.

Zimska bura, omamino ogledalo

Jedne davne zimske večeri ušla sam u bakinu kuću ravno sa rive, zatvorila vrata urlicima bure i zapjenjenom moru.
Obrazi su mi se žarili, bila sam sretna.
U onom pjesničkom zanosu slobode što ga osjeća djevojčica od 13 godina. Mala kontinentalka, željela sam da jednom uvijek mogu hodati rivom po buri..
Oduševljenje mi je splasnulo kad me baka, smješeći se s udobne sofe, zapitala:''Kako si rumena. A malo si ojačala, udebljala si se..?''
Nema ništa strašnije. Pogledala sam se u okruglo zrcalo pored vrata, jedno od onih starih iz 20-ih godina, sa crnim metalnim šupljikavim 'laticama' uokolo.
Odjednom sam si izgledala kao seljanka zajapurenih obraza i niskog čela, predebela i neskladna. Kao žene iz Tihog Dona i slične mesnate slavenske majke.
Ubila je buru u meni. Ne sjećam se kako je dalje išlo to veče, tamo su bili i moji roditeljci. Bit će da smo jeli.
Kasnije u vrijeme faksa, vratila sam se zimskoj buri. Lunjala sam plažom u tankerici i sakupljala razbacane okamenjene školjke. Bura me čistila od prljavog velegrada. I opet zajapurena, vratila sam se bakinoj kući. Uslijedila je večera.
Premasna i teška, od koje kasnije nisam mogla zaspati. Shvatila sam da me bakica našopala s toliko ulja koliko ja ne potrošim za mjesec dana.
..
Prošlo je vrijeme. Baka je željela izbjeći buru.. odrekla se kćeri kad je 'pošla za krivoga'. Otkako sam samostalna ne ulazim u bakinu kuću i ne jedem njezine večere.
Noćas sam je ipak sanjala, u nekom napol košmarnom snu. Imala je sasvim netipično razbarušenu, dugu i sijedu kosu, kao da ju je baš bura presložila. Gledala me poluočajno, stojeći pred kućom, ali nemoćna reći išta što bih voljela čuti. Išta što bi ona zaista trebala reći.
Rukama je činila neke čudne pokrete, kao da me nesvjesno poziva, ali je neka jača sila vuče natrag prema kući.
Gledala sam je s miješanim osjećajima žaljenja i pravednog gnjeva. I nisam joj doista htijela prići jer iako bi 'tako trebalo'i 'šteta je ne ići'.. znala sam da tamo nema ništa dobro za mene.
Ne trebam njezinu kuću, imam svoju.
Netko će umrijeti, to mi je možda rekla, za šest dana.

Tu završava san. Kada sanjam baku odmah skočim iz kreveta i odjurim skuhati jednu cement kavu. Da dragu bakicu čim prije zaboravim. Ali danas mi nije išlo iz glave.. tko će umrijeti, čiji sprovod, za šest dana..?
No dobro, bumo vidli.

A zimska bura..
Bogami dere ovih dana. Fantastično. Želja mi se ostvarila i danas šetam kad poželim, ali jednom drugom rivom. Koja je sve više moja, makar ne baš onako kao riva mojeg djetinjstva.
Ali.. neke stvari i bolje da ostanu u prošlosti.
Jer je riva mojeg djetinjstva danas preuređena, okovana betonskim pločama. Nema onog oblog, bijelog, izlizanog kamena koji je grijao moja mala stopala.
Novu rivu koju šetam svakoga dana ne poznajem iz prošlosti.
Znam je onako kako sam je zatekla, bila mi je lijepa. Starosjedioci imaju zamjerki jer znaju kako je nekad bilo. A ja sam nova i nemam teret sjećanja.
...

A zimska bura tuli i proždire kameni grad. Kao avet zavija kroz jarbole. Demonski odzvanja brdima i kamenjarom.
Psi na lancima i ovce utihnu, pomireni sa sudbinom. Sve se sklanja, dok bura juri uskim ulicama, zabija se u visoke kuće i zavlači u dimnjake. I čovjek se miri sa sobom.
Negdje kafići skrivaju toplinu i ljudske glasove. Ne otvaraju vrata.
Iza nekih škura nazire se svjetlo.. ima živih.
A bura huji kao haljina Smrti kad je igrao šah.
..

10.01.2009. u 06:25 • 14 KomentaraPrint#

petak, 09.01.2009.

Uh..

Bolje me ovih dana nemojte čitati.
Tako na mene djeluje bura (i još par stvari) da na sve imam komentar: jbš ovo, jbš ono.. jbš sve.
Šta mi bi, nakon sveg tog vremena, da me uzrujava svaka sitnica.. di mi je nestala poetska duša?
Moram se malo izolirati, pobjeći od tih sranja.
Otkad se ja žestim zbog tamo nekih ministara i njihovih izjava. Tko su oni meni. Pojma nemam. Ne želim znati.
Sve to ionako nacija ne želi čuti, zašto bih ja?
Zašto bih palila uopće radio ili TV. Zašto bih razmišljala.
Da li je lakše pobjeći.......?
Ne, nije, nije onda kada znaš da bježiš.
Zgađena sam svime što vidim, to je to.
A što mogu, samo lajati na mjesec. Kao Akela koji zna da još nešto može učiniti, dok mu ne dođe vrijeme..
Ipak bih sada drugu stranu mjeseca.
Onu na kojoj se sanjaju srebrni snovi.............................................................................................................................................


p.s. ovima koji me konstantno živciraju svojim idiotskim izjavama, postupcima, novim zakonima i inim debilanama- dajem im kolektivni otkaz. Točka.

09.01.2009. u 04:10 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.01.2009.

Otkaz

Da sam ja netko.. odmah bih dala otkaz Kosorici.
Prije nekoliko dana Ferlin je izvjestio na Radio Rijeci, otprilike:'' Vlada nas obavještava da problema s ruskim plinom sigurno neće biti. Zato, dragi slušatelji, kao uvijek kad nas tako uvjeravaju.. pripremite se na probleme s plinom.''
Počela sam se smijati u kuhinji.. Zaista, di ćeš boljeg zvona na uzbunu nego kad nas političari uvjeravaju da 'ne brinemo'.
Onda prije dva-tri dana, začuh strog majčinski glas prve dame neispunjenih obećanja, iliti Kosorice:''Ne, uvjeravam vas, razloga za paniku apsolutno nema.'' I to je rekla za javnost. S naglaskom na ono 'apsolutno'.. da, apsolutno uvjerljivo. Dok je pola Europe bilo bez plina. Hm, možda bi joj povjerovala beba od mjesec dana.
U roku 24 sata održana je izvanredna sjednica, krenulo je prekidanje isporuke plina, zasjala je riječ 'izvanredno stanje' etc.
Ali.. građani dragi, samo bez panike.
Ne morate vi ni doktorima ni grijati se, a zašto bi i jeli.
Glavno da imamo golf terene.
..
Ja ne kužim, jednostavno ne kužim: odakle netko tko je preuzeo odgovornu funkciju, ima obraza govoriti takve nebuloze.
Jel to glupost ili laž?
Pa nismo mi takve ofce.
Prvo su trubili 'neće biti krize' dok su se sve svjetske burze rušile.
A lako to reći jednom hr političaru od formata (doslovce), koji zna da je već osigurao sebe i nekoliko generacija svojih potomaka.
Sada jedna političarka ima hrabrosti uvjeravati svisoka naciju, premda se njezina obećanja kose sa zdravim razumom.
Halo, jel ima netko tko može zauzdati tu glupost i bahatost?
Bar da dobije javnu packu nakon tako ishitrene izjave.
Ili.. ili su to neke druge igre, big mama je nečiji gromobran? Nekako je ne mogu žaliti.
Zamislite da jedan razrednik kaže roditeljima djece da sutra neće biti roditeljskog sastanka. A onda nakon 24 sata ipak održi sastanak. Čini se banalno. Ali taj isti razrednik dobit će itekakvu jezikovu juhu- od roditelja, ravnatelja.. A naši političari mogu izvaliti bilo što- pa nikome ništa. Sjećate se nedavne nebuloze ministra zdravstva, po pitanju štetnosti Jasmina? To sve prođe samo tako.. a oni su i dalje ministri, i dalje se lijepo saftaju u našoj lovi.

Ma ne znam jel bih se smijala ili plakala. Ovo nije banana država, ovo mi je više kao dječji vrtić u kojem smo mi - gumene igračke.
S kojima zna se što se radi.

08.01.2009. u 20:33 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.01.2009.

Zdravstvena reforma ili oderi nas dvaput

Pa ja bum pukla.. prije ravno 2 mjeseca objavljena je reforma by Milinović.
O tome je sve poznato.
A danas čujem da se gospon 'nagodio' s liječnicima. Via Fiume.
Ponudio im nešto penezi, tako da već jednom zašute i počnu naplaćivati participacije.
Dottori vole novce..a tko ne voli. I pristali.
Majko mila..!
Zapuhani Milinko stavio je ad acta 'pobunu liječnika' obećavši im lovicu iz državnog proračuna.
Nije ponudio lovu iz svog džepa, nego opet našu.

Bravo majstore. Ne samo da ćemo plaćati participaciju, nego će naša lova ići i za potkupljivanje doktora.
Ma di ima tako spretnih ministara?
Valjda samo u Lijepoj Našoj.
Oderi sirote dok ih više ne bude.
Da rezimiramo:
ministar sretan, liječnici sretni. A mi.. ?
Zbog koga postoji zdravstvo, ako ne zbog nas?
Zbog građana ove države. Ovako služi samo njima.
Što ti vrijedi lijepo sređena ordinacija ako ne možeš u nju. Birati između kruha i lijekova?
Ovaj dogovor 'na pol puta' je totalno antisocijalan, nepošten i nerazuman. U vremenu koje zahtijeva lojalnost, razumijevanje i zajedništvo.
Dao bog da se takvi kao Milinko u drugom životu probude kao sirotani.
Da kopaju po kontejnerima i zbrajaju lipe za četvrt kruha.
Ne ide to tako unedogled.

O primitivizmu i nekulturi bolje da i ne počinjem.. Kako naše tzv.vodstvo može na tako osjetljivu poziciju, sve važniju u vremenu krize i rastućih socijalnih problema, postaviti još jednog bahatog međeda. Zar nije bilo dosta 'ljudi iz naroda' u ministarskim foteljama?? Svaki dođe, razbaca papire sa stola prethodnika, zaveže kravatu i krene potpisivati zakone.
Po principu :sad sam ja glavni, ima da me slušate.
Halo? Di smo mi, u zemlji kremenka??
Pa ja bih u bilo kojoj bolnici pokušala izbjeći takav lik, bez obzira što nosi cedulju 'doktor'.. ali nema straha jer sad više neću ni moći u bolnicu, ako želim preživjeti.

Baš sam žalosna.
Zar nitko ne vidi da ovakva antisocijalna politika vuče u još veći kriminal i raspad vrijednosti?
Ljudi će tražiti načina da si osiguraju osnovnu egzistenciju, pa ako ne ide na pošten način..ići će na bilo koji način.
Svatko bez materijalnog zaleđa i s imalo soli u glavi, razmišljat će kako da sj*be državu koja njega j*be na svakom koraku.
A ponašanje odraslih oblikuje naše mlade.
Road to Hell.

Možda pretjerujem? Da bar.
Vidjet ćemo uskoro.

05.01.2009. u 20:58 • 4 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Besjedice...

U talogu je slika.
Za okus u ustima ne odgovaram party

Ako vam je do pisanja*
felfiona@yahoo.com





*Twenty years from now you will be more disappointed by the things you didn't do than by the ones you did. So throw off the bowlines. Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream.*
M. Twain



Image Hosted by ImageShack.us