I dok ja ulazim da uredim svoj blog i pitam se na temelju čega ja započinjem ovu svoju priču koja je bez koristi za mene i za druge, možda iz potrebe koja je jača od mene? Možda sam ja u ovoj svojoj priči ili ovoj prije ove opljačkao nekoga, a i taj prije mene je opljačkao nekog drugog, jer svi se mi ponavljamo, svi se mi samo prepisujemo. Ali dobro! Zar nije bolje da se mi prepisujemo i sposobnošću nalazimo nego da postavljamo neke bijedne zapreke koje će netko sa lakoćom srušiti i pronaći izlaz. Zar nije bolje da raspršujemo tamu i da palimo bar jedno svijetlo dobrote, a ne kao oni koji troše život proklinjuci je i bivajuci prokleti u njoj. Mi smo ljudi tračak svijetla koji odlazi u nezasitnu smrt.
Život jeste mrak, osim kad postoji žar,
a svaki je žar slijep, osim kad postoji znanje.
A svako je znanje uzaludno, osim kad postoji rad,
a svaki je rad 'prazan, ako nema ljubavi;
a kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate i s drugim, i sa Bogom.
|