27.04.2006., četvrtak
Prije nego potamni sunce...
I dok ja ulazim da uredim svoj blog i pitam se na temelju čega ja započinjem ovu svoju priču koja je bez koristi za mene i za druge, možda iz potrebe koja je jača od mene? Možda sam ja u ovoj svojoj priči ili ovoj prije ove opljačkao nekoga, a i taj prije mene je opljačkao nekog drugog, jer svi se mi ponavljamo, svi se mi samo prepisujemo. Ali dobro! Zar nije bolje da se mi prepisujemo i sposobnošću nalazimo nego da postavljamo neke bijedne zapreke koje će netko sa lakoćom srušiti i pronaći izlaz. Zar nije bolje da raspršujemo tamu i da palimo bar jedno svijetlo dobrote, a ne kao oni koji troše život proklinjuci je i bivajuci prokleti u njoj. Mi smo ljudi tračak svijetla koji odlazi u nezasitnu smrt.
Život jeste mrak, osim kad postoji žar,
a svaki je žar slijep, osim kad postoji znanje.
A svako je znanje uzaludno, osim kad postoji rad,
a svaki je rad 'prazan, ako nema ljubavi;
a kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate i s drugim, i sa Bogom.
|
- 18:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
23.04.2006., nedjelja
Što sam! Tko sam!
Nisam ja nikakav svemirac, ja sam samo jedna ništavnost kao i ostali ljudi na ovoj zemlji
Nisam se ja trudio da bih promijenio sebe, ja sam se samo trudio da bih shvatio
Nisam ja luđak, a isto tako nisam ni onaj koji se sam sebi čini mudar
Nisam ja zloguki kritizer koji vidi samo zapreke, ja se samo trudim da proučim poteškoću i pronađem izlaz
Nisam ja onaj koji postavlja nedostižne ciljeve, ja sam onaj koji prijateljski pomaže da sagradi maleno dobro
Nisam onaj koji podliježe strastvenim željama, ja sam onaj što se gnuša i odvraća
|
- 23:32 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
18.04.2006., utorak
Izbavi se
Čovjek je već odavno zatrovan čaršijom, vikom glumaca, i mnoštvom glumica jer napusti ono što ga na kraju čeka, samoća. Za tim pukom, za kojim si otišao čovječe zamrzio si ono što je veliko a zavoljeo si ono bezvrijedno. Naučio si dao se vereš ti hitri majmune! Vereš se preko ostalih i vučeš se sa njima u blato i u ponor. Hoćeš zajedno sa njima na prijestolje, kao da je sreća na tom prijestolju. Ali ti pade mrak na oči pa ne vidiš da je na prijestolju smrad, i let mnogoglavih lešinara. Postao si sluga lažnom Bogu, hladnoj nemani, jer si otišao za poganima lažnog božanstva. Odnešen si bujicom smrada zajedno sa ostalim mnoštvom, dok sa druge strane čeka otvoren slobodan život.
Oslobodite se svih iliuzija i počnite da živite normalnim životom.
|
- 14:26 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.04.2006., četvrtak
O velikoj čežnji
Život nije samo veselje, život je čežnja i odlučnost.
O dušo moja, naučio sam te da kažeš danas kao što se kaže jednom i nekad, i da igraš kolo svoje u letu preko svakoga ovdje i tu i tamo.
O dušo moja, izbavio sam te iz svih uglova, iščistio te od prašine, paučine i pomrčine.
O dušo moja, sprao sam sa tebe mali stid i vrlinu sitničarsku, i nagovorio te da naga stojiš pred očima sunčevim.
Burom koja se zove duh duhnuo sam po uzburkanim valima tvog jezera; duhom svojim odgonio sam sve oblake, zadavio sam čak i dželata koji se zove grijeh.
O dušo moja, dao sam ti pravo, da kažeš Ne kao šo to kaže bura, i da kažeš Da kao što govori vedro nebo Da: mirna kao svjetlost stojiš ti i prolaziš kroz sred odricanja burnih.
O dušo moja, dao sam ti natrag slobodu nad onim što je stvoreno i nad on9im što nije stvoreno: i ima li koga još da poznaje, kao što poznaješ ti, slatko uživanje u onom što će doći?
|
- 17:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
11.04.2006., utorak
Doviđenja druže moj
DO VIĐENJA DRUŽE
Do viđenja druže, doviđenja!
U životu ima mnogo zala
svaki korak prati nova patnja
na ovom svijetu sreće nemam ja.
Do viđenja! Tiho gasnu svijeće
pred moj put u mrak i vječni san.
čitav život čekah malo sreće
al' u noći ipak ostah sam...
Do viđenja bez stiska, bez riječi
čemu bol i vrelih suza žar?
Za nas nije ništa novo mrijeti
ni sam život nije nova stvar!
Dok čitam ovu jako bolnu pijesmu u srcu mome počinju jako teški uzdasi. Kao da osjećam tu njegovu bol dok je pisao ovu pijesmu svojom sopstvenom krvlju.
|
- 18:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
07.04.2006., petak
Zbogom, napetosti
Mi ljudi što trebamo, jeste da posmatramo što se događa sa okolinom. Trebamo posmatrati ljudsku nervozu koja ih napinje i raznosi, a ne se upuštati u takve okolnosti. Kada ustanem vidim brdo ljudi koji žure da popiju, kavu, čaj, da učine ono najnužnije i krenu na posao. Prema poslu ih razara pomisao hoće li stići, već su u mislima na poslu i jedva će koga pozdraviti na ulici, samo će nervozno odmahnuti. Ako nas u kojem slučaju netko nešto nzamoli, odgovor će biti kratak, jasan i grub. U hitnji smo, mi smo već na cilju, na poslu, nas more stotine problema. Da bi se smirili piju kavu, puše cigare, pokušavaju nešto površno razgovarat ili se hladno nasmijat, ili na bilo koji način zaboravit brige i učinit da radno vrijeme što prije prođe. Nitko ni za koga nema vremena. Svi su na sve ljui, svi su strašno zaposleni, nezadovoljni, nervozni, svi su nevoljeni, nitko nije shvaćen. Kada se nalaze negdje u društvu, snjime razgovaramo ljubazno i sve se čini kao da je sve u redu. Kako iz toga svega van? Treba se zaustaviti, uzeti si dosta vremena kad nas nitko ne smeta i zagledat se u sebe, gdje smo to otišli, što se to događa, zašo smo postali takvi. Treba odrediti što je u životu najvažnije a što je ono sporedno. Naš je osnovni problem što nismo tamo gdje jesmo, i htjeli bismo biti tamo gdje su nam misli, a ne tamo gdje smo tijelom. Ono osnovno jeste da se promijeni stil života
|
- 15:18 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
02.04.2006., nedjelja
za moju ljubav
|
I bas me briga ko te nocas vozi kuci, briga me
I ako si i sretna ko sto kazes, mada znam da lazes
Sve to ubija me
mmmmmm, grlim hladne jastuke
mmmmmm, moj bijeli labude
I briga me sto nisi mjesec, a ni sunce, briga me
Al' neces moci preko blatne kaljuze
Cista stic' do moje posteljemmmmm, grlim hladne jastuke
mmmmm, moj bijeli labude
jer to je rekvijem za moju ljubav
za sve dane i noći
traganje za istinom do koje ćemo doći
kada umrem i odem da postanem sluga
nekom drugom što plače za mnom
ko da tražiš neko lice
u djeliću ogledala
u prazninu neku davnu
sjetno si se zagledala
ko da tražiš neke ruke
od samoće grube ledne
u bistrini toplih suza
oči su ti drage čedne
a ja kradom neprimjetno
zavirujem u sne tvoje
i posmatram da li gledaš
moje lice ruke moje
|
- 21:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|