a-osvrti

(Cuore sacro)
Italia 2005, 117 min, drama
Redatelj: Ferzan Ozpetek
Uloge: Barbora Bobulova, Andrea di Stefano, Lisa Gastoni, Massimo Poggio

Irene, kao i svoj otac, dobro se snalazi u poslu kojeg obavlja. Cinična i odlučna uspijeva otkupiti cijelu jednu zgradu kako bi je pretvorili u poslovni centar. Kada, međutim, doznaje da je soba njezine pokojne majke ostala ista trideset godina u njoj se nešto počinje mijenjati vodeći je prema dubljem shvaćanju svijeta i same sebe: započinje putovanje na kojem otkriva dvostruku bit ljudskog duha i sama, kroz susrete s ljudima na rubu društva, polako mijenjaući svoj duh.

Film s odličnim soundtrackom. I dok pišem ovaj tekst slušam melodije iz filma. Glazba je to velikih emocija i prekrasne teme koja se ponavlja ili sakriva u skoro svakoj pjesmi, odnosno skladbi jer tek nekoliko pjesama ima riječi. Čim sam prvi put vidio foršpan za film, glazba koja ga je pratila zaposjela me i morao sam (nisam se mogao oduprijeti) pogledati film. Niti film nije loš. Ako pogledate ocjenu ispod primijetit ćete da sam ga ocijenio najvećom ocjenom, ali bih ja prije rekao da sam ga nagradio jer me je dirnuo i, čak, promijenio položaje nekih kockica u mom životu.

O čemu se zapravo radi. Jedna žena koja se odlično snalazi na svom poslu, u svom životu, odjednom počinje shvaćati kako joj uspjeh i život (bez problema) kakvog je imala ne koristi i svoj smisao pronalazi u potpuno drugačijem zanimanju pomažući beskućnicima, družeći se s uličarima, odbačenima, ciganima, bolesnima bez težnje za napretkom već u želji da pomogne svima koji trebaju pomoć. Svećenik koji je također u sličnom poslu upozorava je da koliko god pomaže, neće moći pomoći svima. Ona ipak, potaknuta mnoštvom ljudi bez ičega koje je vidjela u podzemlju, ustraje i makar na simboličan način, daje cijelu sebe skidajući se u Metrou: "Ne želim više ništa posjedovati." Zbog toga će, naravno, završiti u ludnici.
Ocjena filma: 10/10