a-osvrti

(Eolgool-Eomneun Minyeo)
Južna Koreja 2004, 104 min, triler
Redatelj: Kim In-Sik
Uloge: Kim Hye-Su, Kim Tae-Wu, Yun Chan, Han Jeong-Su

Jin-Su je žena na rubu ludila koja dospijeva na terapiju kod psihijatra Sok-Wona koji prestaje raditi u klinici. Jin-Su također odlazi iz bolnice i prestaje sva liječenja nastavljajući svoj čudan život s mužem koji ju vara s mlađom ženom, ali je ipak ne želi ostaviti. Nakon godinu dana Jin-Su se susreće sa svojim bivšim psihijatrom Sok-Won i počinje se s njim viđati niti ne znajući da ju je hipnotizirao i dok se prisjećala svoje burne prošlosti vodio s njom ljubav čega ona nije bila svjesna. Psihijatar, koji sada vodi privatnu ordinaciju shvaća da je napravio grešku, ali nastavlja je zvati svaku večer jer je poludio za njom. Jedne večeri žena umire, a noćna mora počinje.

Još jedan umjetnički korejski film koji sigurno nije rađen za zarađivanje novaca ili radi popularnosti već jer nas želi nešto naučiti ili u najmanju ruku nešto važno poručiti. Film se usuđuje prelaziti iz realnosti u maštu bez da nam to kaže vjerojatno sugerirajući da se može živjeti i u mašti i u zabludi, da nije nenormalno poludjeti: to se može dogoditi svakome, a razlog za sve probleme uvijek je ljubav: neuzvraćena, neshvaćena, neostvariva, neiskazana… Film Hypnotized granični s tri žanra, hororom, trilerom i dramom, a možda, jer je nemoguće snimiti film u jednom žanru (osim onima u Hollywoodu) film i jedno i drugo i treće.

Koliko sam čitao o filmu, a nisam puno, puno ga hvale, pogotovo redatelja Kim In-Sik te odličnu glumu u filmu. Ovo je film koji se ne smije propustiti, kažu no to nikad nije istina. Film je dobar i sve to, ali kako ne propustiti nešto što nemaš uopće niti prilike vidjeti. Da nemam prijatelje iz Koreje, nikad ne bih vidio film jer sam gotovo siguran da neće doći do Hrvatske u službenoj distribuciji. No zašto to pričam? Da malo popunim recenziju jer mi drugi, suvisliji, komentari ne padaju na pamet. Drago mi je što sam pogledao film premda nije da sam baš uživao. Film nije toliko atraktivan, ali pruža određeno zadovoljstvo nakon što ga odgledate.
Ocjena filma: 7/10

(Maljukgeori janhoksa)
Južna Koreja 2004, 116 min, drama
Redatelj: Yoo Ha
Uloge: Kwon Sang-woo, Lee Jeong-jin, Han Ga-in, Kim Won-kwon, Lee Jong-hyeok

U ljeto 1978, Hjun-Soo premješta se u Jeong Mun srednju školu. No kao što će uskoro, tihi student koji obožava Bruce Leeja, shvatiti Jeong Mun srednja škola pravi je pakao za učenike koji žele samo završiti školu: strogi profesori, vojnička stega, studentske bande, razdražljivi studenti… na povratku kući iz škole, često susreće Eun-Ju, djevojku u koju se zaljubljuje, ali ona odabire frajera Woo-Sika koji je upravo Hjun-Soovo najbolji prijatelj.

Odličan film bez pravog klasičnog početka ili kraja. Počinje s Bruce Leeom i završava s njim iako se dotični ne upleće puno u sam film. Film govori o vremenu kad su muške škole u Koreji pripale pod vojni režim. Bio je vrlo uspješan u Koreji i dobio razne nagrade, ne uzalud. Korejanci zaista znaju kako ispričati lijepu priču i, možda sam to već rekao, rasplakati gledatelja. Film započinje, nakon uvoda o Bruce Leeju, dolaskom u školu. Hjun-Soo već pri prvom ulazu u kolu biva kažnjen udaranjem jer ispod ovratnika nije nosio kolar koji mu je netko u autobusu uzeo. Priča se razgrađuje na probleme u školi, na tenzije koje se stvaraju između frajera i onih koji to žele biti: tu su mnogi klasični likovi: diler cigareta i porno-časopisa, tajnoviti frajer kojem se nitko ne usudi napraviti ništa, studenti na dužnosti koji teroriziraju mlađe studente, … brutalno je to društvo u kojem nije lako preživjeti. Štoviše u školi su svi muškarci i taj nedostatak vidi se na studentima koji navečer (skoro svake večeri) odlaze u disco i nerijetko upadaju u probleme. Tako sve do kraja prve trećine filma kada Hjun-Soo pomaže djevojci u koju se zaljubio, od tada film postaje romantičan.

Lijep film koji opet ne završava onako kako bi netko očekivao, bez zaključka, bez jasnog finala, film se jednostavno prekida dok život likova, koji djeluju tako stvarno, nastavlja dalje. Svakako zanimljiv film.
Ocjena filma: 9/10

(Saekjeug shigong)
Južna Koreja 2002, 96 min, komedija
Redatelj: Yoon Ji Gyun
Uloge: Lim Chang Jung, Ha Ji Won, Choi Sung Kwok

Eun Shik vraća se na koledž kako bi dobio diplomu iako je već u kasnim dvadesetima. Također, želi ući u grupu majstora borilačkih vještina koji ilegalno treniraju u spremištu, a kasnije u dvorani fakulteta. Kroz dane, razmišlja i s prijateljima razgovara o jedinoj temi o kojoj studenti stvarno razgovaraju: o seksu i uvijek o seksu, iako je Eun Shik malo suzdržljiviji. Ubrzo će međutim sresti djevojku u koju će se na prvi pogled zaljubiti. Bit će to prava ljubav koja će se sve do kraja morati dokazivati.

Kad sam pogledao film, odmah sam se sjetio Američke pite kao filma s kojim bih ga mogao najlakše usporediti. Američka pita na korejski način. A onda sam, tražeći imena glumaca na internetu kako bih ih priložio ovoj recenziji, pročitao točno to: Korejska američka pita. Ali to tek na prvi pogled jer je ovaj film ustvari puno bolji, pametniji i moralniji, čak i smješniji, čak možda i prostiji: prava tinejdžerska seks drama komedija. Koliko god se ne osjećam stvoren za ovakve filmove, uživao sam gledajući film i sve probleme mladih studenata: ponekad smiješne, a ponekad tužne. Da je ostalo samo na smiješnosti, film bi bio lošiji, ali je uspio spojiti sve atraktivne elemente u jednu solidnu, vrlo gledljivu, cjelinu. Komedija je super-smiješna, a romantika vrlo dirljiva.

Nisam očekivao dobar film sudeći po naslovu, ali sam se iznenadio. Mladić koji je ostao bez gela, a žuri se na spoj, frizuru slaže s marmeladom ne računajući s time da će tako privući muhe i ostale komarce na sebe. Isti taj pojest će miša, otrovani sendvič, dobiti čekićem po glavi, a dva puta će doći na rub smrti zbog nateknuća najosjetljivije muške točke. A to još nije ništa. Nisam nikad mislio da bih mogao preporučivati neku komediju ovog stila, ali to radim sada. No oprez, ne mlađi od 18 godina.
Ocjena filma: 7/10

(Spriggan)
Južna Koreja 2001, 90 min, animirani, akcija
Redatelj: Hirotsuge Kawasaki

Praktički na vrhu svijeta, na planini Ararat u Turskoj otkriven je antički predmet poznat kao Noina Arka koja u ovom filmu predstavlja mnogo više od poznate Biblijske Starozavjetne Arke. Zakopana i zaboravljena od početka povijesti, sadrži moć ravnu Bogu pomoću koje se može upravljati cijelim svijetom. Veliki potom je i uzrokovala sama arka. Pomoću arke, u sekundi, cijelo čovječanstvo može se uništiti, no nitko, osim dječaka s posebnim moćima napravljenog u tajnim laboratorijima Sjedinjenih Država, nije svjestan njene moći. Tajna organizacija ARCAM i njihove posebne vojne jedinice poznate kao Spriggan borit će se za opstanak

Korejski animirani akcijski animirani film, Spriggan, još je jedan od brojnih zanimljivih i kvalitetnih filmova istog žanra koji u posljednje vrijeme alla grande iz Japana i ostatka Azije dolaze na Zapad. Spriggan je zapravo priča o organizacijama koje žele obnoviti pronađenu Noinu arku. Problem je što ona ne odgovara na vremensku dimenziju i ulaz u nju je nemoguć, a samo iznutra se može njome upravljati. Nalazi se na Zemlji, ali se nalazi izvan vremena, postoji oduvijek i zauvijek, uvijek u istom stanju ne stareći i mijenjajući se s vremenom. Jedna organizacija želi ju uništiti, druga njome gospodariti svijetom.

Negdje sam pročitao da je ovo korejski film, ali sad sam tek otkrio da je zapravo i Spriggan djelo Japanaca. No iako ću si mjesec anime crtića odrediti za neko drugo vrijeme, kad sam je već napisao, osvrt Spriggana uklopit ću među ove korejske filmove, da ne bi rekli kako sam ekskluzivist, volim ja i Japance (ne samo Korejance). Film je solidno animiran, priča je iako klasična, prikazana na atraktivan način, a i likovi su kao takvi zanimljivi: i dok otkrivamo pravu povijest svih likova, netko uspijeva pronaći ključ koji otvara vrata u Noinu arku. Nitko ne može niti predosjećati što će tamo pronaći.
Ocjena filma: 7/10

(Spring, Summer, Fall, Winter and Spring)
Južna Koreja 2004, 104 min, drama
Redatelj: Kim Ki-Duk
Uloge: Oh Yeong-su, Yeong-su Oh, Young-min Kim, Jae-Kyung Seo, Jong Ho Kim

Proljeće, ljeto, jesen, zima i proljeće vrlo je jednostavan i lijep film i ne znam kako bih ga opisao bez opisivanja radnje pa ću, kao što sam negdje već vidio, proći kroz godišnja doba i radnju filma. Film je prožet blagim duhom budističkih monaha i govori o duhovnom sazrijevanju jednog monaha. U proljeće susrećemo mladog dječaka koji živi s odraslim monahom i od njega uči kako živjeti. Žive na sred jezera okruženog planinama i šumom, a do kuće, koja kao da stoji na splavu, dolaze čamcem. Žive praktički idilično, jednostavnim životom kojeg je današnji čovjek zaboravio. Jednog dana, dječak je igri privezao kamen za Ribu, žabu i zmiju koje je susreo tog dana, a kad je to otkrio monah zavezao je njemu kamen oko pojasa i rekao neka potraži sve životinje kojima je otežao kretanje i život i da ih oslobodi. Ako je koja od životinja umrla, nosit će kamen u srcu do kraja života. Dječak je oslobodio žabu, ali riba je već bila mrtva, a i zmiju je pronašao nepomičnu u lokvi krvi. Dok dječak shvaća što je napravio, bliži se ljeto.

Vrata koja vode do kuće se otvaraju, a dječak je sada već mladić. K monahu dolazi bolesna djevojka na liječenje. Mladić se u nju zaljubljuje i zahvaljujući njihovoj ljubavi djevojka ozdravlja, no kad ozdravlja mora otići. Budući da ne može živjeti bez nje, mladić napušta svoje 'sjemenište' i odlazi za djevojkom. U jesen se ponovo vrača, već kao odrastao čovjek, nakon što je ubio svoju ženu, još uvijek uznemiren, jer ga je prevarila s drugim čovjekom. Pokušava napraviti samoubojstvo no stari ga monah sprječava i kao i prije: samo što ga nisam citirao, uči: "Možda si ubio nekoga, ali sebe ne možeš ubiti tako lako." Monah mu zadaje zadatak da nožem kojim je ubio svoju ženu, sastruže slova bojom utisnuta na drvenom podu nakon čega ga policajci odvode u zatvor. Stari monah potom umire, mirnom smrću, meditirajući na vatrom zahvaćenom čamcu. Stiže i zima. Čovjek se vraća iz zatvora i započinje svoju duhovnu obnovu. Jezero je zaleđeno tako da nema potrebe za čamcem. Radi svakovrsne tjelesne i duhovne vježbe kako bi povratio svježinu duha koju je izgubio. Jedne noći dolazi mu nepoznata žena i ostavlja dijete za koje će se monah brinuti. U proljeće dječak s početka filma sad je stari i mudri monah pun iskustva koji zna što znači život, a maleni dječak u igri lovi životinje i stavlja im kamen u usta kojeg ne mogu ispljunuti. I dok se životinje muče, dječak se smije. Film završava.

Nisam rekao sve što se događa u filmu, ali spomenuto je okvirna priča koja nas, tako sam je ja doživio, uči budističkim mudrostima i filozofiji, s jedne strane o cikličnosti života, a s druge o smislu života kojeg je današnji čovjek izgubio. Zanimljiv i lijep film.
Ocjena filma: 9/10

(Taegukgi)
Južna Koreja 2004, 99 min, ratna drama
Redatelj: Gang Jegyu
Uloge: Jang Donggeon, Won Bin, Lee Eunju

Kad grupa Korejskih arheologa pronađu kosture vojnika poginulih u ratu 1950. između Južne i Sjeverne Koreje i identificiraju tijela, pronađu kosti Jin-Taea i zovu njegova brata koji je sada starac da mu kažu kako su pronašli kosti njegova brata. Jin-Seok tada se u sjećanju vraća u 1950. kada su on i brat Jin-Tae bili mladi i planirali, on završiti studij, a brat osnovati obitelj, kako im je rat poremetio planove i pretvorio ih udruge ljude, sve do trenutka kada, na ratnom polju, brat više ne prepoznaje svog brata.

Pogledao sam Director's cut, integralnu verziju filma i ostao oduševljen. Nikad nisam volio ratne filmove, ali ovaj film mi je odlično odgovarao uspjevši me odvući na ratište i u neku ruku osjetiti što to zapravo znači rat. Čuo sam da je u film uloženo rekordna suma novaca ikad u Koreji, nekoliko bilijuna wona, koji su omogućili da film i vizualno, kao i dramatski i režiserski funkcionira savršeno. I zaista je tako. Film izbjegava idealističke opise grupe vojnika koji se bore za preživljavanje i za goli život. Priča se usredotočuje na dva brata i govori o stvarima važnijim i većim od života, govori o bratskoj ljubavi i svađama, o obitelji i svim (ako ne svim, a onda mnogim) negativnim aspektima rata. Premda, poznati klišej da ćeš, ako pokažeš prijateljima vojnicima sliku svoje žene, u sljedećoj akciji poginuti, funkcionira i u ovom filmu.

Kad je, Jin-Seok, mlađi brat iz obitelji u kojeg svi polažu velike nade i za čiji uspjeh na fakultetu i u životu, svi iz obitelji žrtvuju sve što imaju, pozvan u rat koji je iznenada izbio, njegov stariji brat Jin-Tae odlučno ulazi u vlak za novake i pokušava, prkoseći vojnicima, izuči brata van i on i njegov brat bivaju odvedeni u vojsku, a njihova obitelj u kojoj više nema niti jednom muškarca jer je otac umro, ostaje sama. Ne zbog domoljublja, već da bi poslao mlađeg brata kući, stariji brat odlazi u sve rizične akcije te na kraju dobiva medalju čast ne primjećujući da više nije ista osoba koja je bio prije rata. Upravo u trenutku kad bi mlađi brat otići kući započinje prava drama. Još jedan od filmova koje preporučam svima, čak i onima koji ne vole ratne filmove kao što sam i sam.
Ocjena filma: 10/10

(Samaria)
Južna Koreja 2004, 96 min, drama
Redatelj: Kim Ki-Duk
Uloge: Lee Eol, Gwak Ji-Min, Seo Min-Jung

Film je podijeljen u tri dijela. U prvom 'Vasumitra' dvije djevojke, najbolje prijateljice, Jeo-Jin i Jae-Jong, zarađuju novac kako bi otputovale u Europu. Jeo-jin zove ljude i predstavlja se kao prostitutka dok Jae-Jong radi dotični posao s mušterijama. Kod policijskog prepada Jae-Jong je smrtno ozlijeđena i umire. U drugom dijelu filma 'Samaria' Jeo-Jin ponovo zove sve ljude koji su bili s Jae-Jong i nakon što spava s njima vraća im novac koji su on dali kod prvog susreta. Njezin otac, policajac, otkriva ju. Treći dio 'Sonata' prikazuje oca koji pokušava suočiti svoju kćer sa njezinim postupcima jer ima tek 16 godina ne govoreći nikad izravno o tim događajima.

Kim Ki-Duk vjerojatno je trenutačno najpoznatiji korejski redatelj na Zapadu. Osvojio je čak i Srebrnog Medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu 2004. godine. Mislim, popularan je i Chan-Wook Park i još neki, ali ovdje u Italiji gdje se trenutačno nalazim, svjedočim kako se svi Kimovi filmovi prikazuju na velikim platnima. Upravo sada Samarija, a nedavno '3-Iron' koji nisam gledao i 'Proljeće, ljeto, jesen, zima i proljeće' koji jesam.

Jako nježan film, prepun osjećaja koji s lakoćom dopiru do gledatelja. Gotovo savršen film, ponajprije prva dva dijela. Treći dio funkcionira savršeno, ali tek ako se u prva dijela dogodilo točno ono što se dogodilo iako nije uvijek super logično ono što se dogodilo. To je moja jedina zamjerka filma što se sprema za kraj kakav ima. Da se išta promijenilo u prošlosti ne bismo nikad došli do finala koje je pred nama. Nisam niti najbolje shvatio zašto je film podijeljen u tri djela i što označavaju, ali mi se učinilo vrlo zgodnim. Prvi dio je lijep i šokantan. Dvije prijateljice, još djevojčice, koje se igraju po parkovima i trče nesvijesne koliko je svijet kompliciran, bave se prostitucijom koja je prikazana u jednom novom svjetlu u ovom filmu. Drugi dio je vrlo smirujući, no istovremeno uznemirujuć no ne smijem previše govoriti u nadi da ćete pogledati film. Bzw, jako ga preporučam. Treći dio prati velika smirenost koliko i strah očitovan u kratkim scenama plača, auta u blatu ili nestvarnih događaja. Jedan od najboljih filmova koje sam gledao ove godine.
Ocjena filma: 9/10