Novi tjedan i novi tuškanački filmski ciklus koji se otvara brazilskim filmom režisera Ricarda Van Steena Noel, "Poeta da Vila o Noelu de Medeirosu Rosi" koji govori o brazilskom kompozitoru, pjevaču i gitaristu, jednom od najvećih imena brazilske popularne glazbe. Drugi brazilski film "Caixa Dois" je, kako kaže impressum programa kina Tuškanac, lagana komedija zabune režisera Bruna Barette.

U ciklusu se nalazi i nekoliko djela čileanske kinematografije, a to su dvje komedije: "Poklon" i "Cachimba".
Osim toga tu imamo i Goyom nagrađeni "Tamno plavo gotovo crno", kubanski "Havana Blues", portugalski filmski biser "Što turist mora vidjeti"

... na programu po danima su u :

Srijeda, 3. studenoga
20:00 Noel, pjesnik sambe (Noel, Poeta da Vila, 2006.); r: Ricardo van Steen

Četvrtak, 4. studenoga
19:00 Noel, pjesnik sambe (Noel, Poeta da Vila, 2006.); r: Ricardo van Steen
21:00 Poklon (El regalo, 2008.); r: Cristian Galaz, Andrea Ugalde

Petak, 5. studenoga
19:00 Poklon (El regalo, 2008.); r: Cristian Galaz, Andrea Ugalde
21:00 Tamno plavo gotovo crno (Azul oscuro casi negro, 2006.); r: Daniel Sánchez Arévalo

Subota, 6. studenoga
19:00 Tamno plavo gotovo crno (Azul oscuro casi negro, 2006.); r: Daniel Sánchez Arévalo
21:00 "Non" ou a Vă Glória de Mandar (No, or the Vain Glory of Command, 1990.); r: Manuel de Oliveira

Ponedjeljak, 8. studenoga
19:00 "Non" ou a Vă Glória de Mandar (No, or the Vain Glory of Command, 1990.); r: Manuel de Oliveira
21:00 Caixa Dois (Money on the Side, 2007.); r: Bruno Barreto

Utorak, 9. studenoga
19:00 Caixa Dois (Money on the Side, 2007.); r: Bruno Barreto
21:00 Cachimba (2004.); r: Silvio Caiozzi

Srijeda, 10. studenoga
19:00 Cachimba (2004.); r: Silvio Caiozzi
21:00 Havana Blues (2005.); r: Benito Zambrano

Četvrtak 11. studenoga
19:00 Havana Blues (2005.); r: Benito Zambrano
21:00 Što turist mora vidjeti (Os Mistérios de Lisboa, 2009.); r: José Fonseca e Costa

Petak, 12. studenoga
18:00 Što turist mora vidjeti (Os Mistérios de Lisboa, 2009.); r: José Fonseca e Costa

... vidimo se!

... iako već traje puna dva dana stići ćete pogledati još podosta kvalitetnih filmova ove danas jedne od najživljih i svakako nagrađivanijih kinematografija Bliskog istoka (ovaj ciklus traje od 25.10. do 02.11.2010.).

U ciklusu je na programu 6 filmova koji se po kvaliteti ističu od ostalih po brojnim nacionalnim, međunarodnim priznanjima i svakako su jedna dobra početnica izraelskog suvremenog filma. Od filmova direkcija filmskih programa kina Tuškanac ističe nagrađivani film (9 nacionalnih nagrada, dobitnik Grand Prixa na tokijskom festivalu te tri nagrade u programu berlinske Panorame) "Slomljena krila" (danas u srijedu na programu). Naravno uz popularnu cijenu ovog ciklusa od 10kn po karti svakako treba uvijek kad su ovakvi ciklusi u pitanju i reprizu ovog zagrabačkog izdanja u Splitu i Rijeci.

Na programu po danima su slijedeći filmovi

Srijeda, 27. listopada
Ciklus suvremenog izraelskog filma
19:00 Slomljena krila (Knafayim Shvurot, 2002.); r: Nir Bergman
21:00 Svjetski dan audiovizualne baštine

Četvrtak, 28. listopada
Ciklus suvremenog izraelskog filma
19:00 Hod po vodi (Lalekhet Al Hamayim, 2004.); r: Eytan Fox
21:00 Slomljena krila (Knafayim Shvurot, 2002.); r: Nir Bergman

Petak, 29. listopada
Ciklus suvremenog izraelskog filma
19:00 Netko za trčanje (Mishehu Larutz Ito, 2006.); r: Oded Davidoff
21:00 Jerusalem Syndrom (2008.); r: Emmanuel Naccache, Stéphane Bélaďsch

Subota, 30. listopada
Ciklus suvremenog izraelskog filma
17:00 Hod po vodi (Lalekhet Al Hamayim, 2004.); r: Eytan Fox
19:00 Jerusalem Syndrom (2008.); r: Emmanuel Naccache, Stéphane Bélaďsch
21:00 Pitanje mjere (Matter of Size, 2009.), r: Sharon Maymon, Erez Tadmor

Utorak, 2. studenog
Ciklus suvremenog izraelskog filma
19:00 Pitanje mjere (Matter of Size, 2009.), r: Sharon Maymon, Erez Tadmor
21:00 Netko za trčanje (Mishehu Larutz Ito, 2006.); r: Oded Davidoff


... vidimo se !

Nagrađeni filmovi 8 izdanja ZFF-a idu (naravno sa službenim, kićenim obrazloženjem žirija) ...

... u kategoriji dugometražni film :

PLJAČKAŠ / THE ROBBER / DER RÄUBER
Benjamin Heisenberg / Austrija, Njemačka
Zlatna kolica za najbolji dugometražni film i 4000 €
'Zbog svog suptilnog psihološkog seciranja ekstremnog ljudskog ponašanja.'
MEDALJA ČASTI / MEDAL OF HONOR / MEDALIA DE ONOARE
Calin Peter Netzer / Rumunjska
Posebno priznanje u dugometražnoj konkurenciji
'Zbog naizgled jednostavne mješavine politike, tragedije i humora, s dozom topline i humanosti.'

za kratkometražnoj kategoriji filmu:


RITA
Antonio Piazza i Fabio Grassadonia / Italija
Zlatna kolica za najbolji kratki igrani film i 1000 €
'Zbog svog maštovitog i kinematografskog odraza unutarnjeg svijeta jedne slijepe djevojčice.'
SREĆA / HAPPINES / GLÜCK
Šejla Kamerić / BiH, Njemačka
Posebno priznanje u kratkometražnoj konkurenciji
'Zbog originalnog načina na koji publiku odvodi na putovanje kroz povijest, sadašnjost i budućnost.

... za dokumentarnom programu filmu:

JA, MOJA CIGANSKA OBITELJ I WOODY ALLEN / ME, MY GYPSY FAMILY AND WOODY ALLEN / IO, LA MIA FAMIGLIA ROM E WOODY ALLEN
Laura Halilovic / Italija
Zlatna kolica za najbolji dokumentarni film i 1000 €
'Fascinantno je kako virtuozno i s lakoćom autorica obrađuje složenu i tešku temu. Van svih stereotipnih prikaza, izrazito jakim filmskim jezikom, ona priča intimnu storiju o odrastanju u romskoj obitelji. Film je hrabar obračun s procesima koji se događaju oko nas. On nas tjera zapitati se koliko smo zapravo tolerantni.'
DJECA KAROSTE / CHILDREN OF KAROSTA / KAROSTAS BERNI
Janis Jurkovskis / Estonija, Latvija
Posebno priznanje u dokumentarnoj konkurenciji
'Vizualno zapanjujuća minijatura o gradu koji nestaje. U središtu filma se nalaze zaboravljena mjesta, zaboravljeni ljudi i obitelji. Svo beznađe se manifestira kroz igru djece u kojoj nevinost i bezbrižnost ustupaju mjesto agresivnosti i surovosti. Film plijeni vrlo uobličenim i dorečenim filmskim jezikom autora.'

za najbolji kratki hrvatski film u programu KOCKICE:

ONDA VIDIM TANJU / THEN I SEE TANJA
Juraj Lerotić (dobitnik dobiva skuter)
Zlatna kolica za najbolji hrvatski film u programu Kockice
'U dobroj godini za Kockice jedan se film jasno istakao od samog početka. Ne znamo zašto je ostvaren u specifičnoj formi, ali ni ne želimo znati jer funkcionira sjajno na svim razinama, prije svega kao scenarij - od čega svaki dobar film i kreće. Nagrađujemo način na koji je redatelj povezao u besprijekornu cjelinu odličnu glumu, glazbu, montažu i fotografiju, a da nas je pritom prikovao za ekran upravo pričom - višeslojnom i nepredvidivom, i jednom od najljepših ljubavnih koje smo već dugo imali prilike vidjeti. Nagrađujemo hrabrost u kojoj prepoznajemo autorski jezik koji jest jedinstven, ali je najbolje u njemu što komunicira posve univerzalno.'

Dan je to koji je obilovao izvrsnim filmskim naslovima. Može se reći da je bilo nemoguće fulati u izabiru.
Projekcija "Tilve Roš" u ranim poslijepodnevnim satima bila je dobar uvod u događanja koja će slijediti taj 5 dan Festivala. Tilva Roš ili na vlaškom Crveno brdo je svojevrstan tribute to Gus Van Santu (koji je ovjekovječio jedan skejterski svijet u svojem "Paranoid parku" iz 2007.g.) i Jackassu. Ovaj film također priča o jednom "svijetu skateboard subkulture" u malom srpkom gradiću Bor. Prvo teško mi je povjerovati u postojanje jedne takve isprofilirane skatesubkulture van Beograda. Teško.
Više je to želja i plač režisera za postojanjem nečeg takvog u njegovoj domovini. Nikola Ležajić uspješno u svom filmu prenaša na filmsko platno način kako to rade Van Sant i Jackass, i samo to. Odlično je iskopirao vjerojatno više puta gledajući Paranoid park i druge slične Gusove filmove dijaloge koji izgledaju pomalo dokumentaristički a ne glumljeni (dakle uspješno je svladana u Gusa do savršenstva dovedena "cinema verite" filmska tehnika pripovjedanja radnje). Vjerojatno da je zvuk bio bolji (bilo je gotovo nerazumljivo do toga da se trebalo poslužiti engleskim titlovima ne bi li se shvatilo što likovi pričaju) radnju bi bilo lakše pratiti i možda bi bila probavljivija. Jer ovako je ostao sam bljutav i bezličan okus u ustima nakon završetka filma. Radnja je vodnjikava i bledunjava. Zapravo je i nema, no Nikola je previdio da Gus plete beskrajno dugačke kadrove oko ipak jedne temeljne okosnice priče. Tako što u Paranoid parku je ubojstvo kao i u Elephantu (naravno to sam izbanalizirao jer puno je usloženija bilo koja radnja Gusovog filma). Takve niti vodilje ovdje nema. Preprozračna je i svodi se na puku dosadu i zabavu. U filmu se u 102 minute ništa ne događa.
Inače prije samog dugometražnog filma "Tilva Roš" bio je ponajbolji kratkometražni brazilski uradak koji je dosada prikazan na Zagreb film festivalu. Riječ je o filmu Michaela Wahrmanna "Avos" (Bake). Prikazan je jedan sasvim običan rođendanski dan u kojem slavljenik upoznaje svijet na jedna neobičan način. Saznaje da je Monica Levinsky Židovka, jednako tako i da je Clinton predsjednik USA te ono najbitnije i da su njegove bake bile u koncetracijskim logorima za II. sv. rata. Ono što je neobično u ovom filmu, to je prikaz događaja preko dokumentarističke tehnike i snimaka koje odaju starost ... kao da je sniman film prije 40 godina a ne jučer.

Nakon ovoga bloka uslijedilo je najugodnije iznenađenje i definitivno najbolji film u oba dugometražna natjecateljska programa. Riječ je o filmu streetartista JR-a jednako intrigantnog i tajnovitog kao i Banksy, samo sa iznimkom da eto za ovog uličnog umjetnika nitko i nije baš čuo u Hrvatskoj što se lako dade zaključiti po broju (znatno manjem od onog posjetitelja dan prije s Banksyeva filma) gledatelja u kino dvorani.
Ovo je jedan duboko emotivan film koji nas vodi diljem svijeta kroz favele Ria, preko slumova Afrike pa sve do slumova Indije i Indokine. Priča koju nam filmom JR priča je kako i sam naslov filma kaže o Ženama herojima. Film je samo produžetak jednog većeg globalnog JR-ovog projekta nazvanog "Žene", koji je započet 2008 godine. Ono što nam ovaj film na jedan neslućeni način pruža jest samo sudjelovanje u njegovu projektu/performansu. Kako je to tako?
Naime režiser toliko unaša emocije u ovaj film da ukoliko je gledatelj iole empatičan film će ga dirnuti i time kroz svoje emocije, razviti duboko suosjećanje sa patnjama tih običnih ali izuzetno emotivno dubokih i inteligentnih no ipak zbog zle sreće koja ih je smjestila u te slamove prije svega nesretnih žena
Za zaključiti je kako žene režiser pomno bira (ili bar ima iznimno oko za takvu patnju), a nama se čini da koji god cvijet da ubere da je upravo ubrao onaj poseban, jedinstven i neponovljliv. Žene redom govore nevjerojatnom i rijetko viđenom mudrošću. Ganutljiv (ali ne prepatetičan) je dio kada intervjuira mlađahni curetak iz favela Ria. Ona progovara sigurno, razigrano (kao i svako dijete) i nevjerojanto mudro za svoje godine. Grubost svijeta u kojem živi ju je postarala. Ona ima snove kao i svaka druga djevojčica na svijetu u tim još nevinim godinama (ima oko 12 godina), no svijet umorstava, nasilja i konstantnog straha za vlastiti život ju je postarao u njenim duhovnim godinama.
Ono što JR čini filmom i projektom fotografija žena jest vraćanje ponosa i osmjeha na izmučena i izborana lica žena, a to je neprocjenjivo. Naravno da je fotografija viđena na ovom filmu nevjerojatna. Rijetko se takav rad vidi. Zadivljujuć i neviđen rad kamere i montaže ostavlja vas doslovno bez daha. Boje kojima opisuje taj svijet pršte na sve strane i očaravaju vas. Čine vas sretnim. Svijet siromaštva ikako materijalno siromašan, bogat je bojama kojima se razbija sivilo očajne sredine u koje ih gura društvo.
Film je ovo o kojemu treba pričati i svakako ga nastojati pogledati jer svi trendsetteri koji su bili na Banksyevu filmu promašili su jedan dragulj svijeta filma.

Osim ova filma dana svakako treba spomenuti i odličan američki igrani film Debre Granik "Zimska kost" koji vraća vjeru u američku filmsku produkciju koja na izvoran i nepatvoreni način prikazuje svijet ljudi u zabačenom dijelu USA ... bez da za to mora imati izvornik u Francuskoj ili Japanu te zanimljiv filmsko-glazbeni projekt iz Srbije, film Vanje Kovačević "Zvezda je rođena".

Jučerašnji dan ostai će obojan samo u boju jednog odličnog dokumentarca o Banksy, ludom snimatelju te ostalim umjetnicima ulice cijelog svijeta.
Nevjerojatno da se može potrefiti dva osrednja švedska filmska uratka. Nisam naime pisao ništa sa otvaranja tj. s reprizne projekcije dana kasnije, jer naime nije bilo ništa vrijednog u filmu Bergmarka "Rational solution". To je još jedna švedska, nordijska raskošna produkcija ali bez glave, repa i duše. Prazan i izuzetno predvidiv i plošan film.
Zanimljivo da je "Sebbe" samo film koji je donekle nadišao svog prethodnika (po rasporedu projekcija). Opet tu leži i dokaz kako je Berlinale u krizi jer je ovaj dotični film izabran tamo za najbolji debitantski film. Opet ova ( nešto kao što je slučaj i kod "Rational solutiona") raskošna filmska produkcija ne nudi neki bitniji i dosad još neviđen pomak u filmskom osvrtu na siromaštvo i raspadanje obitelji (a da to nismo već vidjeli). Sebbe je dobar momak, no našao se rođenjem u krivoj "kasti" i od tuda nema pomaka. On je tu zacementiran i to je razvidno s početka filma da će tako ostati i to kraja. Ovako gledano, film čak i ima te neke depresivno-bezizlazne postulate nordijske kinematografije, no ništa nam više ne otkriva od recimo "Fishtanka" i sličnih filmova koji su se mogli vidjeti prošle godine na Motovun film festivalu. Film nema mašte i tendencioznom usporenošću radnje dodatno produžava agoniju. Avaj što je glavna ženska glumica došla popratiti prikazivanje ovog filma na ZFF-u.
Dolazimo sada i na vrh vrhova te večeri. Riječ je o filmu "Šuma summarum" Igora-Gorana Viteza. Ne znam da li su ljudi sa svih hrvatskih dalekovidnica filmski obrazovani pa su iz scenarija ili iz probnih projekcija prosudili o kvaliteti ovog filma ali na režiserovu žalost bili su u potpunosti u pravu. Naime sve televizije kolektivno dale su košaricu ovome filmu. Tako je naime autor ovog filma naglasio u otvaranju i predstavljanju svog filma prisutnom gledateljstvu kina Europe.
Ovaj film najblaže rečeno je totalno šumasti. Kažem najblaže jer ima nekih nepotrebnih 60 minuta filma koje treba odstraniti pa bi se onda moglo dobiti nekih sat vremena snošljive filmske radnje.
Zanimljvio je promatrati i osluškivati publiku, no kako se u publici na ovoj premijeri našlo podosta (skoro pola dvorane) filmske branše ... teško je tu suditi jeli bilo objektivnosti ili navijaštva u ovacijama publike.
Gluma na filmu je prolazna. Najbolje ostvarenje ostvario je Vili the Matula. Njegov hladn pomalo psihopatski pogled i držanje su ponajbolje glumačko filmsko ostvarenje "Šume summaruma" i to je jedino dobro što se iz ovog filma može izvući. Ostalo od radnje do režije nije niti osrednje. Pitam se što li je režiser htio s ovim filmom. Da li parodiju ili ozbiljan psiho triler? Od vrludanja (ponajviše straha da se muški zagazi u vrletne vode filma kao što je npr. Deliverance) čas u jednom čas u drugom pravcu zaboli vas glava i zapadate u očaj. Čas se želi približiti klasiku Johna Boormana "Deliveranceu" čas nekoj parodiji. Uglavnom ovom filmu proričem tešku budućnost na hrvatskim (ponekad po hrvatski film preokrutnim sudom) kinoblagajnama.
Da ne bi bilo sve tako loše ... jučer se mogao vidjeti u kinu Tuškanac intrigantni, inteligentni i vrlo humoristični film "Uradi i bježi" u režiji Banksya tog poznatog uličnog umjetnika čiji identitet nije niti danas otkriven.
U tom filmu samo se dade nazrijeti dio genijalnosti ovog britanskog street artista a većina filma opisuje putešestvije jednog pajaca imenom Thierry Guetta. Momka koji kako nam to film dade naslutiti zbog trauma u svojem djetinjstvu posiže za video kamerom i snima doslovno sve. Tako slučajno nabasa i na svijet grafita i ulične umjetnosti koja zbog svog ambijenta u kojem se događa je podosta na zlu glasu. Ono što taj čovjek čini je stvarno ludo. Ludo da bi to bilo tko od nas ponovio i činio jedno vrijeme svog života i zanemario totalno svoj društveni i obiteljski život. On je na drogi ulične umjetnosti i uzbuđenja koje mu to pruža i kreće u taj subkulturni svijet bez ideje da bi se na kraju preko svoje babice Banksya porodio u TheBrainWasha, nazovi uličnog umjetnika kojim je postao doslovno preko noći. Ne možemo ne pomisliti nakon ovog filma da se Banksy sprda sa svima nama na jedan inteligentan način i pokazuje nam da danas uz dobar marketing i puno magareće upornosti se može napraviti od govna umjetnost. Postavlja nam pitanje ... što je to zapravo umjetnost i kako bi to mogli u sveopćem kiću uslijed brzine života koja nam nameće novo i novo svaku sekundu razaznati.

Jučerašnji dan obilježili su svakako po krasnoj, pravoj festivalskoj, navijačkoj atmosferi program Kockice. Ovo će se pokazati kao najzahvalniji dio programa za organizatore. Ter je posjećenost bila iznimna i sjedilo se i stajalo pored redova u podjednakom broju ljudi cijelo vrijeme projekcija do u rano ujutro danas. Projekcije su završile u pola dva danas ujutro.
Vrijedilo je.
Tko god je ostao prisustvovao je pravoj nesputanoj i neukalupljenoj projekciji kakve su se mogle vidjeti samo s početaka ovog Festivala. Da nije samo riječ o reakcijama za to su se potrudili i autori izvrsnih filmskih kratkometražnih uradaka. Stvarno je teško izdvojiti pojedinih od filmova, no jednostavnošću i originalnošću fabule ističe u naslovu spomenuti film nagrađenog prije par godina na ZFF-u od strane scenarističke radionice "Snapshots" Duška Vorkapića u režiji Alde Tardozzija . Filmu je stvarno trebalo dugo da se porodi, no izgleda da je bilo upravo to potrebno da se napravi film koji bez i jedne jedine izgovorene rečenice na najizvorniji filmski način ... slikom prikazuje jedan zanimljivi i pomalo autobiografski prikaz jedne moguće stvarnosti ili uvid u psihu jednog fotografa koji služeći se svojim oruđem pokušava doći do djevojke na koju je nabasao slučajno fotografirajući gradom. Futuristički elementi u filmu samo ga još dodatno čine zanimljivim i potrebito drugačijim od ostatka. Riječ je o pravom, jasnom ko dan bez nekih nepotrebnih režiserskih zavrzlama filmu za svakog i pravom kratkom festivalskom filmu. Dodatno bih još osim visoke produkcijske razine pohvalio i fotografiju.
Od ostalih filmova ističe se tarantinovskom fabularnošću, naravno i pokojim tribute to sekvencom, "Trajna posudba" Davida Kapaca. Ovaj film je hrvatski hibrid između "Clerksa" i "High Fidelity". Svejedno unatoč ovom nalikovanju nekim svjetskim uspješnicama "Trajna posudba" ima onaj tipično hrvatski-zagrebačko kvartovski prizvuk kroz odlično portretiranje likova u tako kratkoj formi. Film je iskreno nasmija ne samo autora ovih redaka već i cijelu festivalsku dvoranu kina Tuškanac, a to je neumitno bio cilj autora.
Uz odličan dječje-odrasli film Brune Ankovića "Popravilište za roditelje" koji ne samo da zaslužuje biti prikazan u nekom terminu i za djecu i odrasle na HTVu, u kojem je btw. prodefilirala hrvatska glumačka elita još vrijedi spomenuti i odličan film Sonje Tarokić "Crveno" o problemima odrastanja i odvajanja od roditelja ali iz neobične perspektive, kćeri Marine koja pokušava se otisnuti iz roditeljskog doma, no za dok ju drži na elastici privezanoj njena majka. Crveno je jedna mala prekrasna obiteljska drama koju osim odlične radnje krasi i fenomenalna gluma glavnih protagonistica. Marina Ređepović aka Marina u filmu je po meni otkriće ovog programa.

Krenuo sam od najboljeg prema ne tako najnajboljem, ali svejedno odličnom dijelu utorka u Tuškancu.
Osim solidnog filma (autorskog dvojca Carter Gunna i Ross McDonnela) o problemima pčelara u USA i neshvaćanju birokracije problema oprašivanja voćaka tj. totalnoj ignoranciji birokrata film "Colony" (ili kako je nemušto preveden unas kao "Pošast") govori još i o raspadanju farmerskih obitelji i zajednica unatoč jakim vjerskim temeljima jer ako nema se od čega živjeti mora se krenuti negdje drugdje van sela prema gradovima. Definitivno ovo je odličan uvid u sve one koji bi bili zainteresirani započeti se i u Hrvatskoj baviti pčelarstvom.
Posebno ističem kao eventualnog kandidata za glavnu nagradu u dokumentarnom programu film Slovakinje Diane Fabianove "Mjesec u tebi". Režiserka je i glavna protagonistica ovog meni manje edukativnog filma koji povremeno pokušava Diana progurati kroz njen odnos sa teeagericom koja radi video dnevnik zadnjih predmenstrualnih dana, nego li je to odličan satirički oštri osvrt na svijet i shvaćanje jedne tako spolno jedinstvene i tipično ženske mjesečne fiziološke situacije. Svi stereotipi o PMS-u su tu vani otvoreno na stolu, sve predrasude od koji mi se posebno svidjela ona baš iz Slovačke gdje po zimskom snijegu na saonicama momci vuku cure koje su tek dobile prvi menzes jerbo vjeruje se da će onda one snagom te menstrualne krvi (virtuulano) poškropiti polja koja će zbog toga još bolje roditi na ljeto.
Za kraj ovog jučerašnjeg pregleda spomenuo bih iznenađujuće odličan talijanski film Paola Virzija "Najljepša" . Nisam izuzetno dugo vidio jedan tako kvalitetan melodramatski film a pogotovo da dolazi od naših morskih susjeda, Talijana. Film osim što nesumnjivo obiluje biografskim elementima jer je sistematično prošaran odličnim czanconama 70-tih godina Italije priča jednu vrlo osobnu i tako posvemašnje društvenu priču o opraštanju djece (odrasle) od svojih roditelja. Naravno da je to malo začinjeno osebujnim i iznimno vedrim likom majke Ane i njena pomalo preoogorčenog sina Brune. To karikiranje likova nimalo ne smeta jer se uklapaju u jednu pomalo također iskrenutu ali filmski uvjerljivu okolicu.
Prekrasan je to obiteljski film koji svakako će biti vrijedno vidjeti postfestum sasvim sigurno u programu kina Europa. Definitivno tko sinoć nije bio u Tuškancu propustio je odličnu filmskvu večer.

... otpočeo. ZFF je ušao u svoju 8 godinu postojanja i dogodilo se puno novih stvari (pravila) s kojima se upoznaju gledatelji i novinarska svita.
Prvo i primarno festival je migrirao iz svoje koljevke ... SC-a. Mjesta gdje je za vrijeme festivala bila svojevrsna filmsko-kulturna republika u Zagrebu. Mjestu gdje je sve bilo blizu. Prirodnom mjestu ovog festivala.
No, godine nemara od strane SC-a spram svog "nevoljenog sina" urodile su ovom migracijom u sam strogi centar grada (gdje je novo mjesto prikazivanja Plesni centar u nekdašnjem porno kinu Lika) i preko Save u MSU i kino Gorgona (glavna mjesta održavanja su uz iznimku SC-a i dalje kino Europa, kino Tuškanac te Dokukino).
Festival se tome prilagođava i donio je neka pravila koja će nekim gledateljima (još uvijek nenaviklim na poseban festivalski štih) ići u korist.
Festival je ove godine udomaćio opet izniman broj filmova. Brojka od 90-tak filmova je stvarno impozantna te unatoč nekim reprizama bilo bi potrebno biti na infuziji ovih dana da se pregleda cjelokupna festivalska konkurencija.
Izbor treba učiniti i on kao i prošle godine pada prvo na odličan i vrlo uravnotežen, da se tako izrazim, dokumentarni program u selekciji Olivera Sertića. Ovdje nema ispadanja sa nekim fulancem već je sve riječ o provjerenim i već nagrađivanim filmskim naslovima. Drugi iznimni program vrijedan vaše pozornosti i gledanja je definitivno program "Moj prvi film - Njemačka" u selekciji Nenada Polimca. Ovo je prava početnica njemačkog filma sažeta kao i svi ostali programi u 7 festivalskih dana.

Preporuka iz ove šume preostalih filmova bila bi u danas u 16h u kinu Tuškanac "Uradi i bježi" u režiji poznatog britanskog street artista Banksya te poslije u 18h "Okrivljen" Roberta Hernandeza o čovjeku koji je kao i mnogi drugi pokupljen s ulice i osuđen za nešto što nije učinio (od odličnih dokumentaraca treba svakako istaknuti još jedan film ovaj put francuskog street artista i engant teriblea JR "Žene heroji" sutradan u kinu Tuškanac u 16h).
Za samu današnju večer svakako treba preporučiti i dva naslova iz natjecateljskog programa a to su u kinu Europa "Sebbe" (u 19:30h) i podosta hvaljeni u kritičarskim krugovima hrvatski film Ivan Gorana Viteza "Šuma summarum" (22h).

Preostali dani u EUropi su također vrijedni vaše pozornosti tako da su tu redom po danima:
"Zimska kost" Debre Granik (21.10. u kinu Europa u 19:30h), "Tilva Roš" (21.10. u kinu Europa u 22h), "Pljačkaš" Benjamina Heisenberga(22.10., kino Europa u 19:30h) te "Nevoljena" Samanthe Morton (22.10., kino Europa u 22h). Za zadnji dan i zatvaranje je predviđen film "Cirkus Columbia" oscarovca iz BiH Danisa Tanovića, koji će on sam i predstaviti.

Svakako se vidimo i sretan ulov !

Ovo je jedno jesensko filmsko obilje u gradu Zagrebu. Belgijski, češki i u osvit Zagreb film festivala i Filmski cirkuski ciklus koji organizira Cirkuski informacijski centar, u suradnji s kinom Grič. To će biti organizirano nešto kao Eksperimentalni utorak u kinu Tuškanac ali samo srijedom pod nazivom 'Cirkuska srijeda'. Tako ćete svake prve srijede u mjesecu moći u kinu Grič pogledati dokumentarne, igrane i art filmove sa jednom specifičnom tematikom i to onom cirkuskom.
Ulaz je naravno na ove kino predstave BESPLATAN.

A tako Prvu Cirkusku srijedu, 6. listopada, u 20 sati u kinu Grič, otvorit će francuski dokumentarni film 'Un cirque ŕ New York' (Cirkus u New Yorku) u kojem redateljica Frederique Pressmann, s koautoricom Sophie Sensier, portretira subverzivni Circus Amok. Ovaj 'ludi cirkus' vodi Jennifer Miller, neobična žena koja je odlučila ne brijati bradu. Ova queer cirkuska skupina svakog ljeta od sredine devedesetih organizira besplatne ulične predstave za radničku klasu u najzabačenijim dijelovima New Yorka.

Vidimo se u cirque de film!

Eto konačno se dogodio i taj čin da se usnimi prvi hrvatski 3D film (u trajanju cca 12 min.). U filmu je priča o povijesti Dubrovnika, a snimila ga je zagrebačka produkcijska tvrtka Recircle.

Na filmu više od stotinu i šezdeset likova prikazuju dugu i bogatu dubrovačku povijest. No što ovaj film razlikuje od ostalih 3D filmova jest da je moguće za vrijeme filma osjetiti:
velebitski vjetar koji je dočekao Hrvate pri dolasku na more ili na vibrirajućim stolcima proživjeti strašan dubrovački potres iz 1667. godine.

Dakle riječ je o implementaciji 5D kino-tehnologije i zasad je to jedino takvo kino u ovom dijelu Europe, izgrađeno kao dio inovativnog muzeja u Samostanu sv. Klare u Dubrovniku. Muzej je otvoren ovo ljeto, a interes za prvi hrvatski 3D film s dodatnim efektima pokazali su i turisti i domaće stanovništvo.
Uglavnom dodatak je to turističkoj ponudi grada Dubrovnika te su za sada samo Dubrovčani i Dubrovkinje ti odabrani sretnici da ga vide. Za nadati se je da se ove projekcije neće samo zaustaviti na ovom ljetnjem prikazivanju u Dubrovniku.

History of Dubrovnik from recircle on Vimeo.

Osim kina Europe i kina Tuškanac aktivan je i Goethe-Institut Kroatien, koji nam je priredio u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom, počevši od današnjeg dana, u 19 sati, ciklus filmova in na temu njemačkog plesnog kazališta. Iz Instituta nam poručuju kako će zagrebačka filmska publika kroz ovaj filmski ciklus moći vidjeti i pobliže upoznati najbitnije i najutjecajnije predstavnike njemačkog plesnog kazališta. Filmovi se prikazuju u originalu i ulaz je slobodan aka besplatan.

U ponedjeljak, 4. listopada, u 19 sati u Zagrebačkom plesnom centru, prikazuje se komad 'Hell on earth' (Pakao na zemlji) u koreografiji Constanze Macras, u nastavku na njenu upravo prikazanu predstavu 'Megalopolis' na Festivalu svjetskog kazališta u Zagrebu. 'Hell on earth' govori o mladima koji s mnogo humora progovaraju o očekivanjima i poteškoćama odrastanja, o doživljenoj diskriminaciji, o želji za prilagodbom i problemima koje ta želja nosi sa sobom. U nastavku filmskog ciklusa publici će biti predstavljeni umjetnici: Kurt Jooss, Johann Kresnik, Pina Bausch, Susanne Linke, Sasha Waltz ..

Vidimo se!

Jesenska kino ponuda je u gradu Zagrebu izuzetno bogata pa tako ovaj tjedan su na programu dva izuzetno zanimljiva ciklusa europskih nacionalnih kinematografija. U osvim sutrašnjeg otvaranja češkog suvremenog filmskog ciklusa vrijedi najaviti i ciklus belgijskog filma koji je ovih godina sve uspješniji po filmskim festivalima diljem svijeta. Neki od njih su osvajali i nagrade na nekim od naših filmskih festivala pa je tako vrijedno spomenuti i "Iceberg"i "Mambo" (filmovi sa izuzetno malo teksta, gdje ovi izvanserijski pantomimičari i glumci pokazuju kako je svijet filma prije zvuka bio izuzetno interesantan). Tako da zagrebačka publika koja upoznala ovu kinematografiju preko ova dva filma može očekivati stvarno odlične filmove na TUškancu 1.


05.10.2010 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus suvremenog belgijskog filma: To se zove sreca (Ca rend heureux)


05.10.2010 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus suvremenog belgijskog filma: Ben X
Rezija: Balthazar, Nic, igrani, boja, 35 mm, 2007., 93 min
Uloge: Marijke Pinoy (Moeder), Greg Timmermans (Ben), Cesar De Sutter (Jonas), Gilles De Schrijver (Coppola)


06.10.2010 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus suvremenog belgijskog filma: Ben X


06.10.2010 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus suvremenog belgijskog filma: Eldorado
Rezija: Lanners, Bouli, igrani, boja, 35 mm, 2008., 80 min
Uloge: Bouli Lanners (Yvan), Fabrice Adde (Elie), Philippe Nahon (kolekcionar), Didier Toupy (naturist)


07.10.2010 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus suvremenog belgijskog filma: Eldorado


... vidimo se!